OVČARA 1992.: Kada je međunarodna zajednica doznala gdje su zakopane žrtve i što je učinila s tim informacijama

Kada se govori o masovnoj grobnici na Ovčari, često se navodi da ju je 1992. otkrio američki forenzični antropolog dr. Clyde Snow. Dokumenti pokazuju precizniji slijed: međunarodna tijela najprije su dobila dojavu o mogućoj grobnici, zatim je svjedok označio njezinu lokaciju na karti, a potom su stručnjaci na terenu pronašli ljudske ostatke i tragove koji su upućivali na masovno pogubljenje.

Ključno pitanje nije samo kada je UN doznao za Ovčaru. Važno je i što je učinio nakon što je mjesto bilo poznato: zatražio je zaštitu lokacije, UNPROFOR ju je osigurao, a međunarodni forenzičari proveli su preliminarni pregled. Puna ekshumacija, međutim, nije provedena sve do 1996. godine.

Prva dojava nije značila da je grobnica već locirana

Prema dokumentaciji iz spisa ICTY-ja, Zapovjedništvo civilne policije UN-a primilo je 14. rujna 1992. od Operativne zone Hrvatske vojske Osijek informaciju o mogućoj masovnoj grobnici na području Ovčare. Informacija je proslijeđena i 6. listopada, ali nije sadržavala dovoljno preciznu lokaciju da bi se grobnica mogla odmah pronaći.

U javnosti su se istodobno pojavljivala izvješća o sudbini nestalih nakon pada Vukovara. Vjesnik je 2. listopada objavio svjedočenje preživjelog, koji je govorio pod pseudonimom Ivan. Njegov opis prijevoza odvedenih ljudi i bijega iz kamiona dao je istražiteljima važne pojedinosti o putu prema Ovčari i Grabovu.

To još nije bilo isto što i potvrđena lokacija grobnice. Presudan korak dogodio se sredinom listopada, kada je svjedok dr. Snowu na topografskoj karti označio područje depresije udaljeno približno dva kilometra od hangara na Ovčari.

18. i 19. listopada: stručnjaci pronalaze tragove na terenu

Snow je 18. i 19. listopada 1992. pregledao označeno područje u pratnji predstavnika UNPROFOR-a i civilne policije UN-a. U izdvojenom šumarku, na površini nedavno poremećenog tla, pronađeni su ljudski ostaci mlađih muškaraca s ozljedama nastalima oko vremena smrti.

Snowov stručni nalaz bio je da kosti izgledaju kao da izranjaju iz masovne grobnice koja bi mogla sadržavati još tijela. Taj je nalaz bio važan, ali nije još bio konačan broj žrtava niti puna forenzička potvrda identiteta svih pokopanih.

22. listopada 1992.: vijest izlazi u javnost

Dana 22. listopada 1992. Tadeusz Mazowiecki javno je izvijestio da je međunarodna ekipa pronašla mjesto za koje se sumnjalo da je masovna grobnica kod Vukovara. Associated Press objavio je izvještaj s datumom iz Zagreba, 22. listopada. U njemu se navodi da je UN-ova komisija objavila kako je pronađena grobnica, a Mazowiecki je novinarima rekao da je površina lokacije oko 30 četvornih jardi. Više pojedinosti tada nije iznio.

UNPROFOR je osigurao lokaciju, ali pristup grobnici nije bio slobodan

Zaštita mjesta bila je važna jer je grobnica ležala na području pod nadzorom pobunjenih srpskih vlasti. UNPROFOR je lokaciju ogradio i postavio stražu. To je pomoglo spriječiti neovlašten pristup i moguće uklanjanje ili oštećenje dokaza.

Za ekshumaciju je, međutim, trebalo omogućiti pristup forenzičarima, istražiteljima i opremi. U izvješćima i dokumentima iz ICTY-jeva spisa zabilježeno je da su predstavnici lokalnih vlasti odbili zahtjev za iskapanje. U odgovoru od 28. listopada 1992. zahtjev je prikazan kao politički motiviran pokušaj da se Srbe izloži osudi međunarodne javnosti.

Tako su se već u prvim tjednima nakon pronalaska lokacije razdvojile dvije stvari: međunarodne snage mogle su čuvati područje, ali nisu uspjele dobiti suglasnost za punu ekshumaciju.

Prosinački pregled potvrdio je masovnu grobnicu

Od 17. do 19. prosinca 1992. međunarodni forenzički tim koji su okupili UN-ova Komisija stručnjaka i organizacija Physicians for Human Rights proveo je preliminarni pregled. Na površini i u blizini grobnice pronađeni su ljudski ostaci, a probni rov otkrio je još devet tijela.

Istražitelji su zabilježili čahure streljiva i tragove metaka na drveću. Nalazi su bili u skladu s tvrdnjom da su zarobljenici ondje pogubljeni i pokopani. Na temelju ograničenog pregleda procijenjeno je da bi grobnica mogla sadržavati do 200 tijela. To je tada bila procjena, a ne konačan rezultat ekshumacije.

U veljači 1993. UN je Vijeću sigurnosti dostavio izvješće o preliminarnom istraživanju. Posebni izvjestitelj za izvansudska, sažeta ili proizvoljna pogubljenja Bacre Waly Ndiaye također je u prosincu 1992. istraživao navode o masovnim grobnicama. Time je slučaj Ovčare postao predmet rada više međunarodnih tijela, a ne samo jedne terenske misije.

Pokušaj pune istrage zaustavljen je 1993.

Komisija stručnjaka UN-a planirala je iskopati grobnicu, prikupiti materijalne dokaze, obaviti obdukcije i utvrditi identitet žrtava te uzroke i način smrti. Za tu su istragu bili potrebni stručnjaci, tehnička oprema i političko odobrenje vlasti koje su nadzirale područje.

Tijekom 1993. Komisija je više puta pregovarala s predstavnicima vlasti samoproglašene Republike Srpske Krajine. Nakon sastanaka u rujnu 1993. Komisija je smatrala da je dobila potrebna pisana odobrenja. U listopadu su, međutim, otvorena dodatna pitanja, među ostalim gdje će se obaviti obdukcije i tko će smjeti biti prisutan tijekom rada.

Iako su pojedina odobrenja bila izdana, parlament Republike Srpske Krajine 21. listopada 1993. odlučio je odgoditi sve aktivnosti na Ovčari do političkog rješenja. Predstavnici Komisije povukli su se s lokacije nakon procjene da bi nastavak rada izložio opasnosti istražitelje i osoblje UNPROFOR-a.

Završno izvješće Komisije navodi da politička odobrenja ostaju glavna prepreka. Komisija se nije vratila na Ovčaru, a njezin je rad završio 30. travnja 1994. Dokumentaciju i prikupljene podatke predala je Uredu tužitelja ICTY-ja. U tom je izvješću zabilježeno da do završetka rada Komisije nije provedena kaznena istraga povezana s planiranom ekshumacijom.

Žrtve su ekshumirane tek 1996.

Puna ekshumacija počela je 31. kolovoza 1996. i završila 4. listopada. Međunarodni istražitelji i forenzičari pronašli su posmrtne ostatke 200 osoba. Time je potvrđen razmjer grobnice koji je u prosincu 1992. mogao biti procijenjen samo na temelju ograničenog probnog iskapanja.

Dokumentirana kronologija zato daje jasan odgovor. UN je dojavu o mogućoj grobnici imao najkasnije u rujnu 1992. Točna lokacija označena je sredinom listopada, a stručnjaci su je pregledali 18. i 19. listopada. UN je zatražio nadzor, a UNPROFOR je osigurao mjesto. Preliminarni forenzički pregled u prosincu potvrdio je masovnu grobnicu.

Ono što međunarodna tijela nisu uspjela postići bilo je pravodobno iskapanje i identifikacija žrtava. Lokacija je čuvana, ali tijela nisu bila ekshumirana gotovo četiri godine. Slučaj Ovčare zato ne govori o potpunom neznanju međunarodnih predstavnika. Govori o tome kako je potvrđeno mjesto zločina ostalo pod stražom, dok su političke zapreke zaustavljale rad potreban da se žrtve pronađu, identificiraju i vrate njihovim obiteljima.

Snimka Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove donosi svjedočanstva trojice preživjelih s Ovčare.

Izvori i dokumentacija

• Tadeusz Mazowiecki, izvješće o stanju ljudskih prava na području bivše Jugoslavije, E/CN.4/1992/S-1/10, 27. listopada 1992.; izvješće o istrazi masovne grobnice kod Vukovara. digitallibrary.un.org

• Izvješće posebnog izvjestitelja UN-a, A/47/635–S/24766, odlomak 18. i dodatak II. Zapisuje pregled dr. Clydea Snowa 18. i 19. listopada, njegov nalaz na terenu te Mazowieckijev zahtjev za nadzor i zaštitu lokacije. digitallibrary.un.org

• ICTY, spis predmeta Hadžić, dokaz P02249.2168.1: izvješće o postupanjima civilne policije UN-a od 24. listopada 1992., proslijeđeno 3. studenoga; te dokazi o dojavi od 14. rujna i odgovoru lokalnih vlasti. Usporedba i kontekst u radu Ane Filko, „Ovčara – siva zona međunarodne zajednice (1992.–1994.)”. siva zona međunarodne zajednice (1992.-1994.)

• Vijeće sigurnosti UN-a, S/25274 i S/26545: izvješća Komisije stručnjaka te nalazi preliminarnog istraživanja na Ovčari. digitallibrary.un.org

• Komisija stručnjaka UN-a, završno izvješće S/1994/674, odlomci 265.–276., o pripremi ekshumacije, zahtjevima za suglasnost, odluci o odgodi i predaji dokumentacije ICTY-ju. icty.org

• Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove, pregled zločina u Vukovaru i predmet Ovčara; podaci o ekshumaciji 200 tijela 1996. godine. aomenduchangnvrenshuqian.irmct.org

• Arhivska fotografija: UN Photo/Eric Kanalstein, ekshumacija na Ovčari 1996.; video: IRMCT, Remember Ovčara Victims. UN Photo