27. kolovoza 1991. – Arhivski dokument bilježi 700 uniformiranih ljudi preko Save u Mlaku: otvarao se južni pravac prema Jasenovcu

Isti izvor navodi da je JNA u Orahovu dijelila minobacače i pješačko naoružanje. Dokument ne omogućuje da se broj 700 prihvati kao neovisno potvrđen popis boraca, ali niz drugih hrvatskih, srpskih i suvremenih izvora pokazuje da prijelaz preko Save kod Mlake nije bio izolirana glasina: taj se prostor upravo tih dana pretvarao u vojni koridor između Bosanske krajine i zapadne Slavonije.

Mlaka, malo posavsko selo nizvodno od Jasenovca, tijekom posljednjih desetak dana kolovoza 1991. našla se na mjestu koje je za hrvatsku obranu postajalo iznimno opasno.

S jedne strane bila je Sava i područje Bosanske krajine, s druge Košutarica i Jasenovac, a prema sjeveru pravci prema Novskoj, Okučanima i autocesti Zagreb – Beograd. Na karti to izgleda kao rubno i teško pristupačno područje. U ratnoj stvarnosti upravo su rijeka, čamci, nasipi, kanali i slabo prohodni putovi omogućavali kretanje ondje gdje klasične cestovne komunikacije nisu postojale ili su bile presječene.

Dana 27. kolovoza 1991. u taj se prostor uklapa jedan od najozbiljnijih sigurnosnih podataka iz prvih dana rata na novljanskom području.

Dokument ima broj, datum i arhivsku oznaku

Povjesničar Natko Martinić Jerčić u doktorskom radu Oslobodilačke operacije hrvatskih snaga u Zapadnoj Slavoniji u jesen i zimu 1991./1992. godine, izrađenom na temelju izvornog arhivskog gradiva, donosi podatak da je 27. kolovoza 1991., prema informacijama stanovnika Orahove u Bosni i Hercegovini, „oko 700 uniformiranih osoba, četnika“ čamcima prešlo Savu u Mlaku.

U nastavku se navodi da Mlaka tada nije bila pod kontrolom hrvatske policije te da je JNA u Orahovu podijelila minobacače i pješačko naoružanje.

Ono što ovom podatku daje posebnu težinu jest fusnota 224. Autor ne prenosi kasnije sjećanje, novinski članak ili usmenu predaju, nego navodi konkretan dokument:

HMDCDR, ZPI: Policijska uprava Kutina, Broj: 511-06-03-3601/91, 27. 8. 1991., Kutina.

Dakle, tvrdnja o 700 ljudi nije nastala desetljećima poslije rata. Ona je evidentirana istoga dana, 27. kolovoza 1991., u policijskom sustavu.

Ali upravo tu treba biti vrlo precizan.

Što možemo tvrditi – a što ne možemo

Dokument, kako ga prenosi znanstveni rad, kaže da je Policijska uprava Kutina informaciju dobila od stanovnika Orahove. To znači da je riječ o tadašnjem operativnom sigurnosnom saznanju, a ne o policijskom prebrojavanju ljudi na obali Save.

Broj je zato naveden kao „oko 700“.

U dostupnom prijepisu nije navedeno tko je tih 700 osoba poimence bio, kojoj su točno postrojbi pripadali, kakve su uniforme nosili, koliko je čamaca korišteno, koliko je prijelaz trajao niti je li svih 700 ljudi bilo naoružano.

Ni formulacija da je JNA u Orahovu dijelila minobacače i pješačko naoružanje ne govori komu je svaki pojedini komad oružja predan.

Najpreciznija i povijesno najodgovornija formulacija zato glasi:

PU Kutina 27. kolovoza 1991. evidentirala je informaciju da je približno 700 uniformiranih osoba čamcima iz područja Orahove prešlo Savu u Mlaku.

To je čvrsto dokumentirano.

Da je neovisnim drugim dokumentom potvrđeno kako je točno 700 pripadnika određene postrojbe toga dana prešlo rijeku – za to zasad nemamo dokaz.

No kada se taj dokument stavi među ostala zbivanja od 17. do 27. kolovoza, slika postaje mnogo ozbiljnija.

Tjedan prije: izvori bilježe pontonski most JNA kod Mlake

Prebacivanje ljudi preko Save nije se pojavilo iznenada 27. kolovoza.

Martinić Jerčić navodi da se u nekoliko izvora spominje kako je JNA oko 18. kolovoza napravila pontonski most preko Save kod Mlake, na području Jablanca, čime je otvoren još jedan pravac za ulazak snaga iz Bosne u zapadnu Slavoniju.

Za taj podatak navedena su čak dva tadašnja dokumenta: Centra motrenja i obavješćivanja Općine Sisak od 18. kolovoza i Centra za obavješćivanje Općine Kutina od 17. kolovoza 1991.

To je iznimno važno jer pontonski most i prelazak 700 ljudi čamcima nisu isti događaj.

Prvi se evidentira oko 17./18. kolovoza.

Drugi je policijska informacija od 27. kolovoza.

Između njih događa se još nešto što pokazuje koliko je hrvatskoj strani pravac Mlaka – Košutarica već tada bio opasan.

19. kolovoza hrvatski branitelji ruše most Mlaka – Košutarica

Grad Novska u svojoj rekonstrukciji početka otvorene agresije navodi da je 19. kolovoza 1991. diverzantska skupina 62. samostalnog bataljuna ZNG-a srušila most između Mlake i Košutarice.

Razlog je naveden izravno: trebalo je spriječiti prodor JNA ili pobunjenih Srba iz Mlake prema Košutarici.

To znači da je hrvatska obrana već osam dana prije izvješća o 700 uniformiranih osoba procijenila Mlaku kao moguću ulaznu točku neprijateljskih snaga.

Tri dana prije policijskog izvješća – srpski izvor priznaje prelazak boraca u Mlaku

Još je zanimljiviji podatak s druge strane bojišnice.

Stranica koja dokumentira ratni put postrojbe „Vukovi sa Vučijaka“ navodi da je skupina iz Prnjavora 24. kolovoza 1991. prešla Savu i ušla upravo u Mlaku.

Prema toj verziji, bilo je 53 dobrovoljaca iz Prnjavora te još nekoliko ljudi s područja Čelinca. Nakon prelaska Save kretali su se prema Vrbovljanima i području Okučana.

I tekst objavljen još 1993. o Veljku Milankoviću navodi isti datum i vrlo sličan smjer: noćni prelazak Save 24. kolovoza, ulazak u Mlaku, a zatim kretanje kroz polja, šikare i kukuruzišta prema Vrbovljanima.

To su srpski veteranski i ratni izvori i treba ih čitati kritički, osobito njihove interpretacije borbi. Međutim, za ovu temu važna je činjenica da izvor s protivničke strane sam navodi prelazak na hrvatsku obalu kod Mlake svega tri dana prije policijske informacije o mnogo većoj skupini.

Ne treba ih spojiti.

Nema dokaza da je tih pedesetak „Vukova sa Vučijaka“ predstavljalo jezgru svih 700 ljudi prijavljenih 27. kolovoza.

Ali imamo potvrdu da je pravac preko Save u Mlaku stvarno korišten za prebacivanje organizirane naoružane skupine iz Bosne u Hrvatsku.

ICTY: „Vukovi“ su bili korišteni u okviru banjalučkih vojnih struktura

Dodatnu težinu toj vezi daje svjedočenje pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju.

U predmetu protiv Momčila Krajišnika svjedok Nemanja Vasić govorio je o statusu „Vukova sa Vučijaka“. Na pitanje o njihovoj vojnoj pripadnosti rekao je da je postojalo razdoblje u kojem su bili uključeni u banjalučku jedinicu koja se nalazila u zapadnoj Slavoniji, u Jasenovcu, te je njihovo korištenje povezao s tadašnjim zapovjednikom generalom Nikolom Uzelcem.

Svjedok je objasnio i da je vojska postrojbu premještala s jednog dijela bojišta na drugi te da ju je 1. krajiški korpus koristio prema svojim potrebama.

ICTY-jev zapis sam po sebi ne potvrđuje broj 700 niti prijelaz 27. kolovoza, ali je važan jer pokazuje da se ne radi samo o spontanoj skupini ljudi koja se našla na Savi. Postojala je veza između dobrovoljačke postrojbe iz Bosanske krajine i vojnih struktura koje su djelovale na jasenovačkom i zapadnoslavonskom području.

A onda neobičan podatak iz „Borbe“: Mlaka je bila gotovo prazna

Samo tri dana poslije policijskog izvješća, 30. kolovoza 1991., beogradska Borba objavila je reportažu naslovljenu „Posjeta Mlaki, napuštenom srpskom selu na lijevoj obali Save“.

Tekst treba čitati kao ratni novinski izvor sa snažnom propagandnom retorikom. Ipak, u njemu se nalaze vrlo konkretni podaci o kretanju ljudi između Mlake i Orahove.

Borba tvrdi da je Mlaka tih dana bila bez stanovnika te opisuje kako su preostali civili iz sela čamcima prešli Savu prema bosanskoj strani. Ondje su ih dočekali stanovnici Orahove i traktorima prevozili dalje. List navodi da je dio izbjeglica ostao upravo kod obitelji u Orahovu.

To nam daje dvije važne informacije.

Prvo, veza Mlaka – Orahova čamcima nije bila hipotetska. Lokalno stanovništvo njome se stvarno koristilo.

Drugo, prema istom suvremenom srpskom izvoru, Mlaka je upravo u vrijeme policijskog izvješća ostajala bez većeg dijela civilnog stanovništva.

Tu se otvara vrlo zanimljiva mogućnost.

Ako su oba izvješća približno vremenski točna, onda se krajem kolovoza 1991. događa istodobno izvlačenje civila iz Mlake prema Bosni i dolazak uniformiranih ljudi iz Bosne prema Mlaki.

To bi moglo objasniti kako je civilno selo u vrlo kratkom vremenu moglo postati vojna tranzitna točka. Ali to je zaključak izveden usporedbom izvora, a ne rečenica pronađena u jednom dokumentu, pa ga treba tako i tretirati.

Orahova pritom nije bila „selo 700 četnika“

Još je jedna pojedinost važna da se ne napravi povijesna pogreška.

Borba Orahovu opisuje kao selo gotovo potpuno naseljeno Muslimanima i navodi imena tamošnjih obitelji koje su prihvaćale srpske izbjeglice iz Mlake.

Prema tome, nema nikakve osnove 700 uniformiranih osoba iz izvješća PU Kutina automatski poistovjetiti s mještanima Orahove.

Orahova je u dokumentu mjesto iz kojeg je skupina krenula preko Save, a ne dokaz njihova mjesta prebivališta ili pripadnosti.

Jednako tako, rečenica da je JNA u Orahovu dijelila minobacače i pješačko oružje ne otkriva komu je konkretno oružje dijeljeno.

To su pitanja za koja bi trebalo pronaći dodatnu građu 5. korpusa JNA, Teritorijalne obrane s područja Bosanske Gradiške, tadašnjih organa sigurnosti u BiH ili eventualne dodatne dokumente PU Kutina i PS Novska.

Početkom rujna Mlaka više nije samo sigurnosna prijetnja

Srpski veteranski izvori o „Vukovima sa Vučijaka“ navode da se 6. rujna u Mlaki nalazilo i 25 pripadnika mjesne Teritorijalne obrane, dok su postrojbe povezane s 5. banjalučkim korpusom bile u širem području Jablanca. Isti izvor tvrdi da je 9. rujna iz Mlake pokrenut napad prema Košutarici, uz minobacačku potporu.

Opet, brojke i taktičke tvrdnje iz veteranskih izvora treba provjeravati neovisnom dokumentacijom.

No smjer je nedvojben: Mlaka – Košutarica – Jasenovac postaje stvarna borbena os.

To je upravo ona opasnost zbog koje je još 19. kolovoza srušen most između Mlake i Košutarice.

Na istoj stranici opisano je kako su hrvatski položaji na novljanskom ratištu bili izloženi topničkom i minobacačkom djelovanju te kakvi su problemi u koordinaciji i zapovijedanju pratili obranu Košutarice.

Pogledajte autentičnu fotografiju iz Košutarice – monografija 101. brigade, str. 51

Za prostorni prikaz razvoja bojišta korisna je i karta stanja na smjeru Okučani – Nova Gradiška početkom rujna 1991., izrađena na temelju rada Natka Martinića Jerčića i dostupna pod slobodnom licencom.

Otvorite kartu zapadnoslavonskog bojišta 4.–14. rujna 1991.

Od dojave o 700 ljudi do pada Košutarice i Jasenovca

Ono što je 27. kolovoza još bilo policijsko sigurnosno saznanje tijekom rujna i početkom listopada pretvorilo se u otvorenu borbu za lijevu obalu Save.

Monografija 101. brigade opisuje raspored hrvatskih snaga duž lijeve obale Save na pravcu Drenov Bok – Jasenovac – Košutarica – Mlaka te navodi da su branitelji u Košutarici trpjeli topničku vatru i s desne obale Save, s teritorija Bosne i Hercegovine.

Početkom listopada obrana se našla pod iznimnim pritiskom. Košutarica je pala 6. listopada, a dva dana poslije snage JNA i srpskih postrojbi ušle su u Jasenovac.

Sačuvana je i arhivska videosnimka ulaska snaga Banjalučkog korpusa, Teritorijalne obrane i krajinske milicije u Jasenovac 8. listopada 1991.

Važna napomena: ovo nije snimka prijelaza 700 ljudi 27. kolovoza, nego kasniji autentični ratni zapis koji pokazuje koje su snage početkom listopada djelovale na istome širem pravcu. Snimka je objavljena na kanalu koji je prenosi iz srpske ratne perspektive, pa njezin opis treba odvojiti od onoga što se na samoj snimci može vidjeti.

Zašto je dokument od 27. kolovoza toliko važan

Vrijednost podatka o 700 uniformiranih osoba nije samo u velikom broju.

Njegova prava vrijednost je u tome što se uklapa u niz događaja koji se mogu pratiti gotovo iz dana u dan.

Oko 17. i 18. kolovoza hrvatski izvori bilježe moguć pontonski prijelaz JNA kod Mlake i Jablanca. Dana 19. kolovoza hrvatske snage ruše most Mlaka – Košutarica kako bi spriječile prodor. Srpski izvori priznaju da organizirana dobrovoljačka skupina 24. kolovoza prelazi Savu i ulazi u Mlaku. Tri dana poslije PU Kutina bilježi informaciju o približno 700 uniformiranih osoba koje istim širim pravcem čamcima dolaze iz Orahove. Potkraj kolovoza suvremeni novinski zapis potvrđuje da se između Mlake i Orahove ljudi doista prebacuju čamcima. Početkom rujna srpski izvori Mlaku već opisuju kao polazište borbenih djelovanja prema Košutarici.

To je dovoljno da se jedno može ustvrditi s velikom sigurnošću:

Mlaka krajem kolovoza 1991. više nije bila samo izolirano posavsko selo. Postajala je jedan od prijelaznih i vojno važnih prostora preko kojih se rat iz Bosanske krajine prelijevao na južni dio zapadnoslavonskog bojišta.

Ono što još ne možemo pošteno napisati jest da je točno 700 pripadnika određene, identificirane postrojbe 27. kolovoza ušlo u Hrvatsku.

Za takvu tvrdnju trebalo bi pronaći još jedan operativni izvještaj, popis ljudstva ili dokument zapovjedništva s druge strane Save.

Ali arhivski trag PU Kutina više je nego dovoljno ozbiljan da se događaj od 27. kolovoza ne tretira kao legenda.

To je ratna informacija evidentirana toga dana, s brojem dokumenta, mjestom, pravcem kretanja i podatkom o naoružavanju – u trenutku kada se južno od Novske upravo otvarao novi front.

Izvori

• Natko Martinić Jerčić, Oslobodilačke operacije hrvatskih snaga u Zapadnoj Slavoniji u jesen i zimu 1991./1992. godine, doktorski rad, Sveučilište u Zagrebu – ključni navod na str. 58; fusnota 224: HMDCDR, ZPI, Policijska uprava Kutina, br. 511-06-03-3601/91, 27. 8. 1991.

• HMDCDR dokumenti Centara za obavješćivanje Sisak i Kutina, 17.–18. kolovoza 1991. – navodi o pontonskom mostu JNA kod Mlake/Jablanca.

• Grad Novska, rekonstrukcija početka agresije – rušenje mosta Mlaka – Košutarica 19. kolovoza 1991.

• „Vukovi sa Vučijaka“ / izvori iz Prnjavora – retrospektivni izvori protivničke strane o prelasku Save u Mlaku 24. kolovoza i kasnijem djelovanju prema Košutarici.

• ICTY, predmet Krajišnik, svjedočenje Nemanje Vasića, 12. listopada 2005. – podaci o vojnom korištenju „Vukova sa Vučijaka“ i njihovoj vezi s banjalučkim strukturama na području Jasenovca.

• Borba, Beograd, 30. kolovoza 1991., str. 4, „Posjeta Mlaki, napuštenom srpskom selu na lijevoj obali Save“ – suvremeni zapis o iseljavanju Mlake i čamčanoj vezi s Orahovom.

• Monografija 101. brigade ZNG-a/HV-a – borbe i autentična fotografija hrvatskih branitelja u Košutarici početkom listopada 1991.