27. listopada 1991. – u Kukunjevcu nestala trojica hrvatskih policajaca: Mjesecima se nije znalo gdje su im tijela

Na današnji dan prije 35 godina, 27. listopada 1991., tijekom borbenog djelovanja u Kukunjevcu na pakračko-lipičkom bojištu nestala su trojica hrvatskih policajaca – Božidar Čolić, Slobodan Čolić i Željko Balala. Tek mjesecima poslije pronađeni su njihovi posmrtni ostaci i potvrđena njihova pogibija. Na mjestu njihova stradanja danas se nalazi spomen-obilježje hrvatskim redarstvenicima.

Krajem listopada 1991. prostor Pakraca, Lipika i okolnih sela bio je jedno od najtežih bojišta zapadne Slavonije.

Kukunjevac je imao posebno značenje. Smješten na važnim komunikacijama prema Lipiku i Pakracu, tijekom jeseni nekoliko je puta prelazio iz ruke u ruku. Šumovito područje prema Kukunjevcu, Derezi i Turkovači omogućavalo je neprijateljskim skupinama postavljanje zasjeda i pokušaje presijecanja hrvatskih komunikacija.

Znanstveni rad objavljen u časopisu Strategos Hrvatskog vojnog učilišta navodi da je Kukunjevac nakon 24. rujna postao jedno od uporišta iz kojih su djelovale snage lokalne Teritorijalne obrane uz potporu JNA, a prostor između Kukunjevca i Dereze služio je kao koridor za ubacivanje prema hrvatskim položajima.

Trojica policajaca nestala su 27. listopada

Toga dana hrvatski policajci sudjelovali su u borbenim aktivnostima na području Kukunjevca.

U akciji su bili Božidar Čolić i Slobodan Čolić iz Bjelovara te Željko Balala iz Đurđevca.

Prema kasnijem službenom zapisu o podizanju spomen-obilježja, trojica policajaca stradala su u zasjedi pobunjenih Srba 27. listopada 1991. godine. Bili su pripadnici tadašnje bjelovarske policijske uprave i sudjelovali su u borbama za oslobađanje okupiranih sela pakračkog i lipičkog kraja.

Njihova tijela tada nisu pronađena.

Za obitelji i suborce počelo je razdoblje neizvjesnosti – službeno su se vodili kao nestali.

Željko Balala imao je samo 21 godinu

Najviše javno dostupnih biografskih podataka sačuvano je o Željku Balali.

Prema službenoj evidenciji Policijske uprave koprivničko-križevačke, rođen je 28. ožujka 1970. u Koprivnici, odrastao je u Đurđevcu, završio Srednju policijsku školu u Zagrebu i od srpnja 1989. bio djelatni pripadnik MUP-a.

Prije dolaska na pakračko bojište sudjelovao je i u drugim ratnim zadaćama, a raniji izvori navode i njegovo iskustvo u Antiterorističkoj jedinici Lučko.

Dana 27. listopada 1991. u Kukunjevcu izgubio mu se trag.

Imao je samo 21 godinu.

Iza njega su ostali roditelji, supruga Snježana i sin Luka, rođen svega šest mjeseci prije očeve pogibije.

Mjesecima se nije znalo gdje su završili

Sudbina trojice redarstvenika nije odmah bila poznata.

Prema istraživanju koje su 2026. objavile Podravske širine, Božidar Čolić, Slobodan Čolić i Željko Balala vodili su se kao nestali sve do pronalaska njihovih posmrtnih ostataka u travnju 1992. godine.

Željkovi posmrtni ostaci ekshumirani su i identificirani, nakon čega je pokopan na Gradskom groblju u Đurđevcu.

Službena policijska evidencija njegov datum smrti vodi kao 27. listopada 1991., odnosno dan nestanka u Kukunjevcu.

Kukunjevac je već ranije odnio živote hrvatskih policajaca

Trojica policajaca nisu bili prve hrvatske žrtve na tom području.

Samo nekoliko tjedana ranije, 8. listopada, u Kukunjevcu je nestao pričuvni policajac Željko Babec. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su i identificirani tek u veljači 2002. godine.

Službena evidencija Policijske uprave koprivničko-križevačke kao dan njegove pogibije navodi upravo 8. listopada 1991.

Tri dana poslije, 11. listopada, u novoj zasjedi u Kukunjevcu stradali su Ivo Ban i Ratimir Dragić, koji su sa skupinom branitelja pokušavali izvući ranjenike iz opkoljenog područja. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su tek 2022. godine.

Sve to pokazuje koliko je prostor Kukunjevca tijekom jeseni 1991. bio opasan za hrvatske postrojbe.

Borba za komunikacije prema Pakracu i Lipiku

Kukunjevac nije bio važan samo zbog samoga sela.

Kontrola tog prostora omogućavala je nadzor komunikacija prema Lipiku, Pakracu, Gornjoj Obriježi, Batinjanima i Tornju.

Prema istraživanju objavljenom u Strategosu, kroz šumovito područje između Kukunjevca i Dereze djelovao je neprijateljski koridor kojim su se snage pobunjenih Srba ubacivale prema hrvatskim položajima, postavljale zasjede i ugrožavale tzv. cestu spasa prema slobodnom teritoriju.

Zbog toga su hrvatske postrojbe tijekom listopada i studenoga više puta pokušavale potisnuti neprijatelja iz tog područja.

Kukunjevac će konačno biti oslobođen tek u završnim borbama za Lipik početkom prosinca 1991.

Spomenik na mjestu pogibije

Dvanaest godina nakon događaja, 27. listopada 2003., na mjestu pogibije hrvatskih policajaca u Kukunjevcu otkriveno je spomen-obilježje.

Spomenik je posvećen četvorici redarstvenika:

Božidaru Čoliću
Slobodanu Čoliću
Željku Balali
i Željku Babecu, poginulom odnosno nestalom 8. listopada.

Spomen-obilježje zajednički su podigle Policijska uprava bjelovarsko-bilogorska i Policijska uprava koprivničko-križevačka.

Njihovu žrtvu i danas bilježi i kalendar poginulih pripadnika MUP-a Vojnog ordinarijata, u kojem je za 27. listopada 1991. Kukunjevac naveden uz pripadnike bjelovarsko-bilogorske i koprivničko-križevačke policije.

Božidar Čolić, Slobodan Čolić i Željko Balala 27. listopada 1991. krenuli su na borbenu zadaću u Kukunjevcu. Nakon sukoba nije im bilo traga. Njihove su obitelji mjesecima čekale odgovor, sve dok pronalazak i identifikacija posmrtnih ostataka nisu potvrdili da su sva trojica poginula na pakračko-lipičkom bojištu.