24. LISTOPADA 1917. – BITKA KOD KOBARIDA: Dan kada je probijen talijanski front na Soči

U dva sata ujutro 24. listopada 1917. započelo je snažno topničko bombardiranje talijanskih položaja na gornjoj Soči, na području Bovca i Tolmina. Napadači su upotrijebili i bojne otrove. Nekoliko sati poslije pješaštvo njemačke i austro-ugarske vojske krenulo je u napad na talijanske položaje. Do poslijepodneva su njihove postrojbe ušle u Kobarid, po kojemu je bitka dobila ime.

Bitka kod Kobarida, poznata i kao Bitka kod Caporetta, bila je dvanaesta i posljednja velika bitka na Soči. Talijanska vojska ondje je od 1915. vodila jedanaest ofenziva protiv austro-ugarskih položaja. Planinski reljef, uske doline i visoki grebeni pogodovali su obrani, a borbe su se vodile uz goleme ljudske i materijalne gubitke.

Brojčana prednost nije spriječila proboj

Brojke od 41 talijanske prema 35 njemačkih i austro-ugarskih divizija odnose se na raspored snaga duž šireg sočanskog bojišta. Na odabranom sektoru napada Centralne su sile koncentrirale glavne udarne snage i ostvarile lokalnu nadmoć. Glavnu operaciju vodila je njemačko-austro-ugarska 14. armija, pod zapovjedništvom njemačkog generala Otta von Belowa. U njezinu je sastavu bilo osam austro-ugarskih i sedam njemačkih divizija.

Talijansko zapovjedništvo imalo je upozorenja o koncentriranju neprijateljskih snaga, ali obrana nije bila spremna za brz i koordiniran udar na odabranom području. Gusta magla, oštećene veze i bombardiranje otežali su talijanskim postrojbama procjenu situacije i usklađivanje obrane. Napadači su se probili na više mjesta i brzo napredovali kroz doline prema unutrašnjosti.

Talijanski general Luigi Capello zapovijedao je 2. armijom, na čijem se području dogodio glavni proboj. Pripreme talijanske obrane uključivale su i mogućnost protunapada, ali kada je napad počeo, postrojbe nisu uspjele uspostaviti povezanu obrambenu crtu i zaustaviti prodor. Povlačenje je ubrzo zahvatilo velik dio talijanske vojske na tom dijelu bojišta.

Zarobljeni vojnici i izgubljeno topništvo

Brojke o talijanskim gubicima odnose se na slom 2. armije i povlačenje koje je uslijedilo, a ne samo na borbe 24. listopada. Procjene najčešće navode približno 40.000 poginulih i ranjenih zajedno te više od 270.000 zarobljenih. Zato podatak o 40.000 poginulih treba ispraviti: taj se broj obično odnosi na mrtve i ranjene. U povlačenju su izgubljene i tisuće topova te velike količine drugog naoružanja i vojnih zaliha.

Povlačenje se nastavilo prema rijeci Piavi. Talijanska vojska ondje je uspjela uspostaviti novu obranu, ali tek nakon teškog poraza i gubitka velikog dijela teritorija. Francuska i Velika Britanija poslale su Italiji ukupno jedanaest divizija: šest francuskih i pet britanskih. Saveznička pomoć pridonijela je stabilizaciji bojišta, ali Italija nije napustila rat.

Poraz je imao i političke posljedice. Vittorio Emanuele Orlando preuzeo je dužnost predsjednika vlade krajem listopada, a Luigi Cadorna smijenjen je s mjesta načelnika Glavnog stožera. Na njegovo je mjesto imenovan Armando Diaz, koji je talijansku vojsku usmjerio na obranu i obnovu njezinih snaga.

Hrvatski vojnici na sočanskom bojištu

U postrojbama Austro-Ugarske vojske borili su se i vojnici s hrvatskih područja. Među njima je bila lička 79. pješačka pukovnija iz Otočca, poznata kao „Jelačićevci“. Povijesna istraživanja bilježe njezino sudjelovanje u bitkama na Soči, uključujući i dvanaestu sočansku bitku.

Važnu zapovjednu ulogu na jugozapadnom bojištu imao je feldmaršal Svetozar Borojević od Bojne, rođen u Mečenčanima na Banovini. U listopadu 1917. zapovijedao je Skupinom armija Borojević na južnom dijelu bojišta. Glavni proboj kod Kobarida izvela je 14. armija pod von Belowom, dok su se operacije na širem području odvijale u sklopu zajedničke ofenzive njemačkih i austro-ugarskih snaga.

Bitka kod Kobarida nije izbacila Italiju iz rata, ali je promijenila tijek borbi na talijanskom bojištu. Nakon gotovo dvije i pol godine iscrpljujućih borbi na Soči, talijanska je vojska bila prisiljena povući se prema Piavi, a obrambena crta ondje je postala nova ključna točka rata.

Izvor:

• Enciclopedia Italiana, natuknica „Caporetto” – raspored snaga i kronologija proboja.

• Kobariški muzej i Culture.si, Ministarstvo kulture Republike Slovenije – tijek bitke, bojne otrove, fotografska građa i prikaz operacije.

• International Encyclopedia of the First World War i Senat Republike Italije – procjene gubitaka, povlačenje i političke promjene nakon poraza.

• Nikola Tominac, „Ličani u ‘Velikom ratu’ – Jedanaesta sočanska bitka” – sudjelovanje 79. pješačke pukovnije do završne sočanske bitke.

• Danijela Marjanić, „Svetozar Borojević od Bojne…” – Borojevićevo zapovijedanje na jugozapadnom bojištu.

• Imperial War Museums – arhivska videosnimka austro-ugarskih postrojbi, talijanskih zarobljenika i napuštenog topništva, koju muzej datira u 1917. i vjerojatno povezuje s bitkom kod Caporetta