Ivan Radoš i Mirko Petrekanović: 35 godina od pogibije hrvatskih branitelja

Postoje imena koja se ne smiju izgubiti u protoku vremena. Iza svakoga od njih stoji čovjek, mladost prekinuta u jednom trenutku i budućnost koja nikada nije dočekana. Ivan Radoš imao je 21, a Mirko Petrekanović 22 godine kada su poginuli braneći domovinu.

Trideset pet godina poslije, njihova se imena izgovaraju s tugom, poštovanjem i zahvalnošću. Ne samo na obljetnicama i uz spomen-obilježja, nego i svaki put kada se podsjetimo da hrvatska sloboda nije došla sama od sebe. U njezine temelje ugrađeni su životi ljudi koji su stali u obranu svojih sugrađana, svojih domova i prava Hrvatske na samostalnost.

Jesen 1991. u Župi dubrovačkoj

U jesen 1991. dubrovačko je područje bilo izloženo napadima i razaranju. Dana 23. listopada neprijateljski projektili prvi su put od početka općeg napada pogodili i povijesnu jezgru Dubrovnika. Istoga su dana u Župi dubrovačkoj, tijekom izvršavanja borbene zadaće, poginuli branitelji Ivan Radoš i Mirko Petrekanović. Ivan je poginuo u Mlinima, a Mirko u Srebrenom.

Njihova se pogibija dogodila u danima kada je obrana dubrovačkog područja bila izložena teškim iskušenjima. Branitelji su držali položaje i nastojali zaštititi naselja i ljude, dok se rat sve snažnije približavao gradu i okolici. O okolnostima njihova stradavanja dostupni zapisi potvrđuju ono najvažnije: obojica su poginula na zadaći, u obrani Dubrovnika i Župe dubrovačke.

Ivan Radoš – dragovoljac poginuo u Mlinima

Ivan Radoš rođen je 13. rujna 1970. godine u Podboru, u Rami. Bio je radnik i živio je u Dubrovniku. U Domovinski rat uključio se dragovoljno 1. listopada 1991. godine, a kao pripadnik Specijalne postrojbe MUP-a poginuo je 23. listopada u Mlinima, tijekom izvršavanja borbene zadaće. Imao je 21 godinu. HRT

Njegov je ratni put trajao kratko, ali je njegova odluka da stane u obranu Hrvatske ostala trajno zapisana. U Dubrovniku je pronašao svoj dom, a kada je obrani grada i okolice bila potrebna pomoć, pridružio se onima koji su preuzeli odgovornost za sigurnost svojih ljudi.

Za Ivanom su ostali njegovo ime i fotografija, sačuvani u spomeničkim i memorijalnim zapisima. Iza njih je život koji je tek počinjao: planovi, susreti i godine koje nije stigao proživjeti. Zato ga ne pamtimo samo kao pripadnika postrojbe i branitelja, nego i kao mladića kojemu je rat oduzeo mogućnost da nastavi svoj život.

Mirko Petrekanović – hrvatski branitelj iz Srebrenog

Mirko Petrekanović rođen je 9. kolovoza 1969. godine. Poginuo je 23. listopada 1991. u Srebrenom, tijekom izvršavanja borbene zadaće. Imao je 22 godine. Specijalna jedinica policije Grof ubraja ga među svoje poginule pripadnike, a njegovo je ime obilježeno i na spomen-ploči na gradskom groblju Boninovo.

Njegova je sudbina, kao i Ivanova, prekinuta u vremenu kada se odlučivalo o opstanku Dubrovnika i Hrvatske. U spomenima njegovih suboraca Mirko nije tek ime na popisu poginulih. On je čovjek koji je pripadao generaciji kojoj je rat nametnuo izbor između povlačenja i obrane vlastitog naroda. Njegov život završio je prerano, ali njegova se žrtva nije izbrisala.

Udruga SJP Grof i Policijska uprava dubrovačko-neretvanska i danas čuvaju uspomenu na poginule pripadnike. Njihova imena okupljaju suborce, obitelji i predstavnike zajednice na mjestima sjećanja. To su trenuci u kojima se jasno vidi da pamćenje nije samo pogled unatrag: ono je obveza prema ljudima koji nisu dočekali slobodu za koju su se borili.

Imena koja se prenose novim naraštajima

Kada danas gledamo fotografije Ivana Radoša i Mirka Petrekanovića, ne gledamo samo branitelje iz ratne kronologije. Gledamo dvojicu mladih ljudi koji su imali svoj život, svoje najbliže i budućnost pred sobom. Njihove fotografije vraćaju ljudsko lice povijesti i podsjećaju nas da brojke i datumi nikada ne mogu obuhvatiti sve ono što je izgubljeno.

Mladim naraštajima treba govoriti o njima — o Ivanu koji se dragovoljno uključio u obranu i poginuo u Mlinima te Mirku koji je poginuo u Srebrenom. Treba izgovarati njihova imena, pokazivati njihove fotografije i čuvati istinu o mjestima na kojima su pali. Sjećanje na poginule branitelje ne smije se svesti na jedan dan u kalendaru.

Danas, 23. listopada 2026., navršava se 35 godina od njihove pogibije. Vrijeme prolazi, ali dug poštovanja ostaje. Hrvatska sloboda koju živimo plaćena je i njihovim životima. Neka njihova imena ostanu u našem pamćenju i neka se prenose onima koji dolaze poslije nas.

Ivane i Mirko, hvala vam za vašu žrtvu i za Hrvatsku.
Neka vam je vječna slava i hvala. Počivali u miru Božjem.