DRAGAN JAJIĆ: 35 godina od pogibije zapovjednika satnije 63. bataljuna

Od Bekteža do hrvatske policije

Na današnji dan, 23. listopada 1991., na podpapučkom ratištu kod Nježića poginuo je Dragan Jajić iz Bekteža. Imao je 24 godine. Dragovoljac hrvatske policije, pripadnik posebne policije i branitelj Vukovara, svoj je ratni put završio vodeći suborce u borbama za sela oko Kamenske. Iza njega su ostali obitelj, suborci i mjesto koje njegovo ime čuva na spomen-ploči.

Dragan Jajić rođen je 28. ožujka 1967. u Rijeci, a djetinjstvo i mladost proveo je u Bektežu kraj Kutjeva. Po zanimanju je bio šumarski tehničar. U listopadu 1990. dragovoljno se priključio hrvatskoj policiji. Nakon obuke u Valbandonu postao je pripadnik Jedinice za posebne namjene, a u ožujku 1991. prelazi u Posebnu jedinicu policije Policijske uprave Slavonski Brod, postrojbu koja će ostati poznata kao „Šimini anđeli pakla“.

S tom je postrojbom otišao na istok Hrvatske i sudjelovao u obrani Vukovara. Povratkom u požeški kraj sredinom lipnja 1991. pridružio se 63. samostalnom bataljunu Požega–Vidovci. Ondje je najprije bio zapovjednik desetine, a zatim voda. Nakon djelovanja na novogradiškom ratištu sudjelovao je u blokadi i osvajanju požeške vojarne. Potom je preuzeo zapovijedanje 2. satnijom 63. samostalnog bataljuna.

Od policijskog dragovoljca koji je odlazio na najteža područja do zapovjednika satnije, Jajićev put bio je put preuzimanja odgovornosti. U jesen 1991. borbe na papučkom području bile su dio obrane požeškoga kraja, a u prvim redovima bili su pripadnici postrojbi koje su svojim djelovanjem štitile naselja i stanovništvo.

Posljednja zadaća kod Nježića i Klise

Dana 23. listopada 1991. Jajić je poginuo tijekom borbenih djelovanja na području Nježića i Klise, u okolici Kamenske. Znanstveni rad o ratnim zbivanjima u Požeškoj kotlini navodi da je smrtno stradao tijekom izviđanja terena. Lokalni zapisi bilježe da su u toj akciji ranjena šestorica hrvatskih branitelja te da su razbijena neprijateljska uporišta u Nježiću i Klisi.

Imao je 24 godine. U rat je otišao kao mladi policajac i dragovoljac, a poginuo kao zapovjednik satnije na prostoru na kojem su njegovi ljudi izvršavali borbene zadaće. Njegova pogibija ostala je vezana uz borbe za podpapučka sela i obranu požeškoga kraja.

Jajić je ostavio suprugu i dvije kćeri. Ta obiteljska činjenica vraća njegovu priču iz vojnih izvješća u život koji je nasilno prekinut: iza poginulog branitelja ostali su ljudi koji su morali nastaviti dalje bez njega. U Bektežu njegovo ime nije sačuvano samo u dokumentima i popisima poginulih. Sačuvali su ga njegovi najbliži, suborci i sumještani.

63. bataljun i nastanak 123. brigade

Jajićeva posljednja zadaća vezana je uz 63. samostalni bataljun Požega–Vidovci, u kojem je preuzeo zapovijedanje satnijom. Ministarstvo hrvatskih branitelja navodi da je 123. brigada formirana krajem listopada 1991. od 63. samostalnog bataljuna i 4. bataljuna 108. brodske brigade. Tako je postrojba kojoj je Jajić pripadao postala jedan od temelja požeške 123. brigade.

Ta veza čuva važno mjesto njegova ratnog puta: od 63. bataljuna koji je branio požeški kraj do brigade koja će djelovati na zapadnoslavonskom ratištu i sudjelovati u oslobodilačkim operacijama.

Spomen-ploča u Bektežu

Dvadeset i tri godine nakon njegove pogibije, 23. listopada 2014., u Bektežu je na područnoj školi otkrivena spomen-ploča s Jajićevim likom. Obilježavanju su nazočili njegova obitelj, sumještani, braniteljske udruge te predstavnici Hrvatske vojske i policije. Ploču su postavili u mjestu u kojem je odrastao i kojem se njegovo ime vratilo kao trajna obveza sjećanja.

U Bektežu se mještani, suborci i članovi obitelji i danas okupljaju, polažu vijence i pale svijeće. Sjećanje na poginulog branitelja živi kroz obitelj, mjesto i naraštaje koji uče tko je bio čovjek čije ime čitaju na školskoj zgradi.

Dragan Jajić nije dočekao kraj rata ni slobodnu Hrvatsku za koju se borio. Njegov život stao je u borbama pod Papukom, ali njegov ratni put ostaje svjedočanstvo o ljudima koji su preuzeli odgovornost za obranu svoje zemlje. U Bektežu njegovo ime nije samo uspomena na poginulog branitelja. Ono je ime sina, supruga i oca, policajca, suborca i zapovjednika koji je svoju dužnost dijelio s ljudima koje je vodio.

Sjećanje na Dragana Jajića počinje datumom njegove pogibije, ali se ne završava njime. Ono živi u njegovoj obitelji, među suborcima i u Bektežu, gdje spomen-ploča podsjeća da iza svake žrtve stoji čitav jedan život.

Izvori

• Filip Škiljan, „Srbi na području Požeške kotline“, Historijska misao, 2024. hm.ff.untz.ba

• Hrvatska katolička mreža, biografski prikaz Dragana Jajića. hkm.hr

• Radio Vallis Aurea, podaci o Jajićevu životu i obitelji. Radio Vallis Aurea

• Ministarstvo hrvatskih branitelja, podaci o ustroju 123. brigade. branitelji.gov.hr

• 034 portal, izvještaj o otkrivanju spomen-ploče u Bektežu; izvor naslovne fotografije. 034 portal

Convert to PDF