24. listopada 1944. ubijen isusovac Perica – autor napjeva ‘Rajska djevo, kraljice Hrvata’

U noći s 24. na 25. listopada 1944. na otočiću Daksi kraj Dubrovnika ubijen je isusovac Petar Perica. Njegovo ime pamti se po pjesmama koje se i danas pjevaju u hrvatskim crkvama, ali i po sudbini koju je dijelio s više od pedeset Dubrovčana pogubljenih bez suđenja.

U dijelu starijih objava kao dan njegove smrti navodi se 24. listopada. IKA i Hrvatska katolička mreža, prenoseći biografske podatke o Perici, pogubljenje smještaju u noć 24./25. listopada. Zato je za kronologiju najpreciznije navesti oba datuma.

Od Kotišine do Družbe Isusove

Petar Perica rođen je 27. lipnja 1881. u Kotišini kraj Makarske. Osnovnu školu pohađao je u Makarskoj, a 1895. nastavio je školovanje u sjemeništu u Travniku. Već kao učenik pisao je pjesme, a život je posvetio svećeničkom pozivu i radu s mladima.

Godine 1901. stupio je u Družbu Isusovu. Novicijat je obavio u Velehradu, a studij nastavio u Austriji, Bratislavi i Innsbrucku. Za svećenika je zaređen 1914. godine. Tijekom redovničkog života službovao je u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku, gdje je bio poglavar isusovačke zajednice, odgojitelj sjemeništaraca i duhovnik mladih.

Pjesme koje su nadživjele autora

Perica je autor tekstova dviju poznatih hrvatskih vjerskih pjesama. „Do nebesa nek se ori“ napisao je 1900. godine za posvetu hrvatske mladeži Presvetom Srcu Isusovu. Četiri godine poslije napisao je pjesmu „Zdravo, Djevo“, koju mnogi poznaju po početnom zazivu „Rajska Djevo, kraljice Hrvata“.

Njihova je popularnost bila tolika da su se s vremenom počele smatrati narodnim pjesmama. IKA, izvještavajući o predstavljanju Peričeve biografije, navodi da je pjesme potpisivao samo slovom „Z“. Ta skromna oznaka pridonijela je tome da se autorstvo s vremenom zaboravi. Peričevi stihovi, međutim, nastavili su živjeti u crkvenom pjevanju i hrvatskoj vjerskoj tradiciji.

Uhićen nakon ulaska partizana u Dubrovnik

Nakon ulaska partizanskih jedinica u Dubrovnik 18. listopada 1944. počela su uhićenja građana. Pericu su odveli iz kuće Družbe Isusove u noći 22. listopada, nakon 22 sata. Prema biografskim zapisima, na vijest o uhićenju kratko je rekao: „Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se. Ako je žrtva, neka bude, primam je.“

Prije odlaska uzeo je redovnički križ i slike Presvetoga Srca Isusova i Marijina te svetoga Josipa. Oprostio se od redovničke braće i zatražio oproštenje. Potom je odveden u dubrovački zatvor, a zatim s drugim zatočenicima prebačen na Daksu.

Pogubljen bez suđenja

Na Daksi je u listopadu 1944. ubijeno više od pedeset ljudi. Izvještaji o dokumentarnoj rekonstrukciji i istraživanju posmrtnih ostataka navode najmanje 53 žrtve; među njima je bilo sedam katoličkih svećenika. Perica je strijeljan i bačen u zajedničku jamu.

Za uhićene nije održano suđenje na kojem bi mogli iznijeti obranu. U javnosti su se naknadno pojavili popisi i objave o navodnim presudama, ali biografski i crkveni izvori navode da je skupina ubijena bez suđenja. Zločin na Daksi ostao je bez sudskog epiloga: do danas nitko nije odgovarao za ubojstva.

Ubijeni na Daksi bili su dio dubrovačkog vjerskog, kulturnog i javnog života. Među njima su bili svećenici, intelektualci i drugi ugledni građani. Njihova pogubljenja nisu bila samo osobna tragedija obitelji i zajednica kojima su pripadali. Njima su Dubrovnik i njegovi stanovnici izgubili ljude koji su godinama djelovali u odgoju mladih, vjerskom životu i javnim poslovima.

Identificiran nakon više od šest desetljeća

Posmrtni ostaci žrtava ekshumirani su 2009. godine. Antropološka i DNK analiza pomogle su utvrditi identitet dijela ubijenih, uključujući Petra Pericu. Njegovi posmrtni ostaci pokopani su 26. lipnja 2010. u isusovačkoj grobnici na gradskom groblju Boninovo u Dubrovniku.

Nakon desetljeća u kojima se o žrtvama Dakse javno govorilo rijetko, njihova se imena danas čitaju na komemoracijama i spomen-obilježju. Peričino se ime pritom vraća i kroz njegove pjesme. „Do nebesa nek se ori“ i „Zdravo, Djevo, kraljice Hrvata“ ostale su dijelom vjerskog života mnogih generacija, dok sjećanje na njihova autora podsjeća na svećenika čiji je život nasilno prekinut u noći pogubljenja na Daksi.

Izvori

• Hrvatska katolička mreža, biografski prikaz Petra Perice i okolnosti njegova ubojstva. HKM

• Informativna katolička agencija, prikaz Peričeva života i nastanka pjesama. IKA

• IKA, izvještaj o dokumentarnom filmu o Petru Perici i noći 24./25. listopada 1944. IKA

• HRT – Glas Hrvatske, biografski pregled i povijest pjesama. glashrvatske.hrt.hr

• IKA, izvještaj o ekshumaciji i identifikaciji žrtava Dakse. IKA

• Forenzičko istraživanje posmrtnih ostataka žrtava masovne grobnice na Daksi.