28. rujna 1991. u Sisku osnovani su „Dabrovi“, inženjerci koji su spojili obale Kupe
U Sisku je 28. rujna 1991. ustrojena 36. samostalna inženjerijsko-pontonirska bojna „Dabar“, opremljena sredstvima preuzetima iz vojnog kompleksa Barutana. Samo nekoliko dana poslije njezini pripadnici postavili su pontonski most preko Kupe kod Letovanića, kojim su tijekom agresorskih napada izvučene tisuće ljudi s područja Banovine.

Dana 28. rujna 1991. u Sisku je osnovana 36. samostalna inženjerijsko-pontonirska bojna „Dabar“. Gradski muzej Sisak navodi da je postrojba ustrojena od materijalno-tehničkih sredstava zatečenih u vojno-skladišnom kompleksu Barutana, gdje su prije hrvatskog preuzimanja bila smještena sredstva 671. pontonirskog bataljuna te 17. i 74. pontonirske čete JNA.
Barutanu su 3. rujna 1991. preuzeli pripadnici 57. samostalnog bataljuna ZNG-a Sisak pod zapovjedništvom Antuna Bobetka. Prema Sisačko-moslavačkoj županiji, bila je to prva oslobođena vojarna bivše JNA u Hrvatskoj, a preuzeta je bez borbe. Oprema iz tog kompleksa nekoliko tjedana poslije omogućila je stvaranje postrojbe koja je hrvatskoj obrani bila potrebna upravo ondje gdje su rijeke i razorene prometnice određivale mogućnost kretanja ljudi i vojske.
U sastavu „Dabrova“ djelovali su pontonirski i inženjerijski elementi, Inženjerijski vod za zaprečavanje, poslije Pionirska satnija, te Samostalni vod za prioritetno prevoženje čamcima i ronioce, sastavljen od članova Ronilačkog kluba Sisak. Ratni zapovjednik postrojbe bio je pukovnik Drago Bukovec, a među njegovim zamjenicima bili su Ivo Erdemović, Aleksandar Petričević i Ranko Skert, što bilježi ratni historiat objavljen u Hrvatskom vojniku.
Most kod Letovanića
Najpoznatija zadaća „Dabrova“ uslijedila je gotovo odmah. Dana 2. listopada 1991. kod Letovanića preko Kupe postavljen je pontonski most. Publikacija Ministarstva kulture o baštini Letovanića navodi da je most poslužio za izvlačenje oko 20.000 prognanika s Banovine, dok je istodobno omogućavao prolaz hrvatskim braniteljima i humanitarnim organizacijama. Most je ostao u uporabi do 1997. godine.
To nije bila sporedna logistička zadaća. Dok su JNA i srpske snage pritiskale hrvatske položaje na Banovini, mogućnost prelaska Kupe značila je izlaz za civile, ali i održavanje obrane na desnoj obali rijeke. Područje poznato kao Nebojanski džep ostalo je pod hrvatskim nadzorom unatoč kasnijim napadima.
Ratni put „Dabrova“ nije završio u Letovaniću. Znanstveni rad Domagoja Štefančića o operaciji „Vihor“ potvrđuje da je 36. inženjerijsko-pontonirski bataljun u prosincu 1991. bio među postrojbama angažiranima u sklopu Operativne grupe za Sisak i Baniju.
Trideset i pet godina poslije
Sjećanje na postrojbu nije ostalo samo u veteranskim okupljanjima. U rujnu 2026. Gradski muzej Sisak otvorio je izložbu „Barutana – 35 godina od oslobođenja“, čija je cijela druga cjelina posvećena fotografijama djelovanja 36. samostalne pontonirsko-inženjerijske bojne „Dabar“. Izložba autora Josipa Smernića otvorena je do 30. rujna 2026. godine.
Trideset i pet godina poslije vrijedno je podsjetiti da rat nisu vodile samo postrojbe na prvoj crti. Bez inženjeraca koji su pod vatrom osposobljavali prijelaze, uklanjali zapreke i održavali komunikacije, obrana mnogih položaja bila bi znatno teža. „Dabrovi“ su to pokazali samo četiri dana nakon osnivanja, kada su na Kupi napravili ono što je tada bilo potrebnije od bilo kakvog ratnog govora – prolaz za ljude koji su bježali pred agresijom i vezu prema području koje se branilo.
Izvor:PHB











