Bogdanovci 1. studenoga 1991.: odbijen treći veliki napad, poginuo Damir Šimunović

Od ranog jutra 1. studenoga 1991. Bogdanovci su ponovno bili pod snažnim granatiranjem. Prema istraživačkom tekstu Ivana Galovića „Uspostava i obrana Kukuruznog puta“ u Hrvatskom vojniku, bio je to treći veliki napad na selo koje je nakon pada Marinaca ostalo gotovo potpuno odsječeno, ali je i dalje pružalo otpor neprijatelju.

Napadači su vatrom prema groblju pokušali privući pozornost hrvatskih branitelja na jednu stranu, dok je glavni oklopni prodor krenuo iz smjera Marinaca prema igralištu. Tenkovi su uspjeli ući u selo, a pričuvni policajci povukli su se prema njegovu središtu.

Obrana Bogdanovaca bila je sastavljena od domaćih branitelja, pripadnika policije, ZNG-a i HOS-a. Na tom području djelovali su i pripadnici 2. pješačke bojne 3. brigade ZNG-a, koji su prethodno sudjelovali u održavanju Kukuruznog puta, jedine veze opkoljenog Vukovara sa slobodnim hrvatskim područjem.

Mine i protuoklopna sredstva zaustavili napad

Nekoliko neprijateljskih tenkova naišlo je na minske zapreke postavljene na prilazima selu. Hrvatski branitelji ubrzo su pogodili prva dva tenka, nakon čega se napad počeo raspadati.

Kako bilježi Hrvatski vojnik, neprijateljske snage nakon pretrpljenih gubitaka povukle su se izvlačeći poginule i oštećenu tehniku. U istoj je borbi ranjen Ivica Rupčić.

Pobjeda je, međutim, plaćena životom hrvatskog branitelja.

Poginuo Damir Šimunović

U borbi 1. studenoga poginuo je Damir Šimunović, pripadnik 2. pješačke bojne. U arhivskoj fotografiji koju je objavio Hrvatski vojnik Šimunović je zabilježen zajedno s Ivicom Kostanjčarom i Adamom Ivkovom uz uništeni neprijateljski tenk u Bogdanovcima početkom listopada 1991. Fotografiju je snimio Damir Radnić.

Njegova pogibija dogodila se u trenutku kada su branitelji već bili iscrpljeni dugotrajnom opsadom, a zalihe streljiva i protuoklopnih sredstava postajale su sve manje. Nakon odbijanja napada 1. studenoga bilo je jasno da će Bogdanovci teško izdržati novi sveobuhvatni udar.

Već sljedećeg dana padom Lušca prekinuta je i posljednja slaba veza Bogdanovaca s Vukovarom. Selo je ostalo potpuno izolirano, a konačni napad uslijedio je 10. studenoga.

Bogdanovci nisu pali 1. studenoga

Trideset pet godina poslije taj dan vrijedi pamtiti po vrlo konkretnoj činjenici: višestruko nadmoćniji neprijatelj ušao je tenkovima u Bogdanovce, ali selo toga dana nije zauzeo.

Damir Šimunović bio je jedan od ljudi koji su tu obranu platili životom. U Domovinskom ratu u obrani Bogdanovaca poginula su 133 hrvatska branitelja i civila, od kojih je 89 bilo mještana, prema službenim podacima Ministarstva hrvatskih branitelja.