JNA JE HTJELA PRESJEĆI DALMACIJU U DVA DŽEPA: 16. RUJNA 1991. POČEO JE PRODOR PREMA ŠIBENSKOM MOSTU
Rujanski napad nije bio tek pokušaj deblokade nekoliko vojarni. Izvorna zapovijed 9. korpusa JNA predviđala je proboj prema obali, presijecanje prometnih veza i stvaranje uvjeta za napad na Zadar, Šibenik i Split
U Kninu je 16. rujna 1991. sve bilo pripremljeno za napad. U 16 sati 9. korpus JNA trebao je biti spreman za pokret, a signal za početak glasio je „Sloboda“.
Prema zapovijedi koju je potpisao tadašnji pukovnik Ratko Mladić, cilj je bio razbiti snage ZNG-a i MUP-a, deblokirati napadnute objekte JNA i izbiti prema obalnom rubu. Šibenski most zato nije bio samo jedan most u operativnom planu. Bio je ključna točka preko koje se mogla presjeći veza između sjeverne i srednje Dalmacije.
Prvo važno razjašnjenje: napad nije nosio naziv „Obala-91“
Dokument od 16. rujna 1991. naslovljen je „Zapovest za napad, op. broj 1“, s tajnim brojem 19-1441. U njemu se ne spominje naziv „Obala-91“.
HMDCDR-ov znanstveni prikaz navodi da je 9. korpus tek 6. studenoga 1991. izradio novi plan pod nazivom „Obala-91“, nakon neuspjeha rujanske i listopadske ofenzive. Taj je plan trebao obnoviti napad na obalu, ali nije postao naziv rujanske bitke.
Zato je ispravno reći: 16. rujna počeo je opći napad 9. korpusa JNA prema obali, a ne operacija službeno nazvana „Obala-91“.
Što je pisalo u zapovijedi?
Zapovijed ne govori samo o Šibeniku. Ona obuhvaća čitav prostor od Knina i Benkovca do Zadra, Sinja, Splita i šibenskog zaleđa.
Glavni pravci bili su:
Knin – Miočić – Ružić – Muć i Planičnik – Čista Mala – Vodice.
Pomoćni pravci vodili su:
Benkovac – Smilčić – Zemunik i Otišić – Maljkovo – Sinj.
JNA je trebala izbiti približno na crtu Donji Zemunik – Polača – Čista Mala – Velika Glava – Moseć – Peruča, a zatim stvoriti uvjete za nastavak napada prema Zadru, Šibeniku, Sinju i Splitu.
Posebno je naglašena i obrana Masleničkog mosta. To pokazuje da je riječ o širokoj korpusnoj operaciji, a ne o izoliranom napadu na šibenski most.
Prvi cilj nije bio istoga dana osvojiti sva tri grada. Prvi cilj bio je razbiti hrvatsku obranu, otvoriti prometni koridor do obale, deblokirati vlastite snage i zauzeti položaje s kojih bi sljedeći napad bio moguć.
Dva kraka prema Šibeniku
Na šibenskom bojištu plan se operativno pretvorio u dva glavna napadna kraka.
Zapadni pravac išao je preko Bribirskih Mostina, Gaćeleza i Zatona prema Šibenskom mostu.
Njegova zadaća bila je izbiti na most, presjeći magistralnu vezu i onemogućiti normalnu komunikaciju između Vodica, Šibenika i južnog dijela Dalmacije. U slučaju trajnog zauzimanja mosta, Zadar bi ostao prometno odsječen od juga, a Šibenik izložen napadu s njegove zapadne strane.
Drniško-šibenski pravac išao je preko Baljaka, Drniša i Pakova Sela prema Šibeniku.
Taj je krak trebao zatvoriti drugi dio obruča. Prolaz preko Pakova Sela otvorio bi JNA izravan pritisak na Šibenik iz zaleđa, dok bi zapadna kolona istodobno držala most i magistralu.
Lokalni vojno-povijesni sažeci te snage opisuju kao dvije taktičke grupe. Svaka je imala jačinu ojačane pješačke bojne, između 15 i 20 borbenih vozila, a ukupno su raspolagale s približno 1700 vojnika. Zapadna grupa imala je potporu haubica kalibra 122 mm, a grupa koja je napredovala preko Drniša haubice kalibra 105 mm.
Sastav napadnih snaga
Izvorna zapovijed daje precizniji uvid u sastav nego kasniji sažeci bitke.
Na pravcu prema Vodicama i Čistoj Maloj djelovala je 221. motorizirana brigada, bez vlastitog oklopnog bataljuna, ali s pridodanim bataljunom tenkova M-84 i snagama Teritorijalne obrane.
Na drugom širokom pravcu djelovala je 180. motorizirana brigada, ojačana oklopnim bataljunom 221. brigade, bataljunom tenkova T-34, 557. mješovitim protuoklopnim artiljerijskim pukom i snagama TO.
Napad je podupirao 9. mješoviti artiljerijski puk, formiran od 9. mješovitog artiljerijskog bataljuna. Zadatak mu je bio podupirati napad na pravcima prema Drnišu, Splitu, Čistoj Maloj i Vodicama.
U priču je bila uključena i pričuvna Taktička grupa 4, razmještena kod Bratiškovaca, spremna za djelovanje prema Skradinu i Pavasovićima.
Zapovijed je predviđala i potporu zrakoplovstva, dok je Jugoslavenska ratna mornarica trebala blokirati šibenski akvatorij i otežati pomoć braniteljima. (Hrvatski vojnik – transkripcija izvornog dokumenta)
Hrvatska obrana: 113. brigada, policija i 4. brigada
Hrvatske snage u bitku nisu ušle s usporedivom količinom oklopa i topništva.
Glavninu obrane držala je 113. brigada ZNG-a, tada s približno 1400 do 1500 pripadnika. Obrambena crta u šibenskom zaleđu protezala se više od 120 kilometara, od Podorljaka kod Rogoznice preko Sitnog Donjeg, Gradine, Lepura i Dobre Vode do Prosike kod Pirovca.
Važnu ulogu imala je Policijska uprava Šibenik. U obrani su sudjelovali policajci iz Šibenika, Vodica, Skradina i Drniša, uključujući posebne policijske skupine.
Na drniškom području nalazio se i bataljun 4. brigade ZNG-a, kasnije 4. gardijske brigade, s približno 500 ljudi.
Na Šibenskom mostu obrana je bila improvizirana, ali odlučna. Policijski BOV, netrzajni top, protutenkovske prepreke, mine, tri protuzrakoplovna topa i minobacač 82 mm trebali su usporiti oklopnu kolonu dovoljno dugo da se organizira obrana.
Istodobno je na otoku Žirju osposobljena obalna topnička bitnica s tri topa. To će se pokazati presudnim za kasnije razbijanje pomorske blokade.
Prvi dan: proboj do mosta, ali ne i njegovo osvajanje
Za samu minutu početka napada izvori navode neznatno različite podatke. Vojno-povijesni prikaz prve pogotke smješta oko 17:55, dok lokalna kronika bilježi znak opće opasnosti u 17:57.
Na drniškom pravcu JNA je napala Oklaj, Siverić i Drniš. Hrvatske su se snage na pojedinim položajima morale povući na pričuvne crte, a JNA je prodrla u Drniš.
Na zapadu je nakon zauzimanja Gaćeleza oklopna kolona krenula prema Zatonu i Šibenskom mostu. Oko 19 sati kolona se razdvojila: jedan dio krenuo je preko Zatona prema mostu, a drugi prema raskrižju na Jadranskoj magistrali s vodičke strane.
Oko 19:45 pripadnik 113. brigade Siniša Rupić dvjema je tromblonskim minama uništio prvi tenk T-55. Oko 20 sati tenkovi i oklopni transporteri ipak su izbili na plato oko mosta i otvorili vatru prema Šibeniku, Srimi, Zlarinu i Prviću. (Vojna povijest – Prvi dan bitke za Šibenik)
To je bio ozbiljan taktički uspjeh JNA. Kolona je došla do neposredne blizine mosta, ugrozila magistralnu vezu i stavila Šibenik pod izravnu vatru.
Ali najvažniji cilj nije ostvaren.
JNA nije osvojila Šibenski most. Nije otvorila siguran koridor prema Šibeniku. Drniška kolona nije prošla kroz Pakovo Selo i spojila se sa zapadnim krakom. Nije nastao zatvoreni dvostruki obruč.
Upravo je Pakovo Selo 20. rujna postalo mjesto na kojem je zaustavljena druga tenkovska kolona. Nekoliko dana poslije, 22. rujna, hrvatske su snage protunapadom odbacile JNA sa Šibenskog mosta.
Što je JNA trebala osvojiti prvoga dana, a što je stvarno uspjela?
Planirano:
JNA je trebala razbiti hrvatsku obranu na zapadnom i drniškom pravcu, zauzeti prilaze Šibenskom mostu, presjeći magistralnu vezu, zadržati Maslenički most, prodrijeti prema Drnišu i Pakovu Selu te stvoriti uvjete za nastavak napada prema Zadru, Šibeniku i Splitu.
Ostvareno:
JNA je prodrla kroz Gaćeleze do platoa Šibenskog mosta, ugrozila prometnu vezu i otvorila vatru na Šibenik. Na drniškom je pravcu prodrla u Drniš i zauzela pojedine položaje.
Nije ostvareno:
Nije zauzet most, nije zatvoren obruč oko Šibenika, nije uspostavljen siguran spoj dviju kolona i nije presječena Dalmacija na način koji bi JNA omogućio nastavak odlučujućeg napada.
Zato je najtočnija ocjena prvoga dana sljedeća: JNA je ostvarila lokalni oklopni prodor, ali nije ostvarila operativni cilj zbog kojeg je napad pokrenut.
Odgovor na pitanje
Što je 9. korpus JNA stvarno planirao postići 16. rujna?
Planirao je presjeći ključnu prometnu vezu sjeverne i srednje Dalmacije, izolirati Zadar od juga, staviti Šibenik između dvaju napadnih krakova, deblokirati vlastite snage i otvoriti prostor za nastavak operacija prema Zadru, Šibeniku i Splitu.
Šibenski most bio je ključ tog plana, ali ne i njegov jedini cilj.
Da je zapadna kolona zadržala most, a drniška prošla Pakovo Selo, Šibenik i srednja Dalmacija našli bi se u iznimno teškom položaju. Hrvatski branitelji, međutim, nisu dopustili da prvi prodor preraste u pobjedu. Proboj je zaustavljen, most obranjen, a plan dvostrukog obruča slomljen.
Izvori
Izvor:PHB
