Prekopakra se 20. kolovoza 1991. organizirala za obranu i opstanak
Nakon što su snage Teritorijalne obrane Pakrac 19. kolovoza 1991. napale Pakrac, bolnicu i okolna hrvatska naselja, Savjet Mjesne zajednice Prekopakre osnovao je Krizni štab. Trideset pet godina poslije taj lokalni obrambeni pothvat ostao je slabije poznat od borbi koje su se istodobno vodile u Pakracu.
Minobacački napad na Pakrac, Prekopakru, Dobrovac i Lipik počeo je 19. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima, nakon čega je uslijedio pješački napad na Policijsku postaju Pakrac i središte grada. U objavljenoj zavičajnoj povijesti pakračkog kraja navodi se da je postaju i okolne položaje branilo četrdesetak policajaca, dok su im u pomoć pokušavali priteći slabo naoružani dragovoljci iz Prekopakre.
Pojedine kasnije rekonstrukcije organiziranje obrane u prekopakranskoj školi smještaju već u vrijeme napada 19. kolovoza. Međutim, zapisnički podaci koje je 2021. objavio Pakrački list pokazuju da je Savjet Mjesne zajednice formalno imenovao Krizni štab 20. kolovoza. Potrebno je zato razlikovati obranu organiziranu pod vatrom od službenog imenovanja tijela dan poslije.
Ljudi zaduženi za obranu i život sela
Za predsjednika Štaba imenovan je Mato Brinjak, a za njegova zamjenika Antun Novak. Stjepan Herber i Marko Martinelli bili su zaduženi za obranu, Nikola Nožarić i Antun Roček za protupožarnu zaštitu, Darko Matek za evakuaciju, a Štefica Solčić i Štefica Marošević za prvu medicinsku pomoć. Antun Erjavec preuzeo je veterinarsku službu, Karlo Rovazdi opskrbu, dok su članovi bili i Vito Juranović, Ivica Mateš, Ivica Matek i Zlatko Rihtarić.
Takav sastav pokazuje da Krizni štab nije bio vojna postrojba. Trebao je istodobno organizirati naoružanu obranu i omogućiti funkcioniranje naselja izloženog napadima. Prekopakra je još 28. lipnja osnovala dobrovoljačku nenaoružanu gardu radi civilne i protupožarne zaštite, prema podacima iz sačuvane knjige zapisnika Mjesne zajednice.
Postrojbe u borbama oko Prekopakre i Pakraca
U samom imenovanju Štaba nije sudjelovala nijedna vojna jedinica. U borbama 19. i 20. kolovoza izvori poimence potvrđuju Policijsku postaju Pakrac, domaće dragovoljce, Posebnu jedinicu policije PU Bjelovar „Omege“, Antiterorističku jedinicu Lučko, Specijalnu jedinicu policije „Ris“ iz Kutine te skupinu temeljne policije iz Bjelovara.
Na napadačkoj strani djelovala je Teritorijalna obrana Pakrac. Pravomoćnom presudom Nikoli Dragušinu utvrđeno je da je kao zapovjednik voda TO Pakrac rukovodio napadom na grad i civilnu bolnicu. Potpuni sastav napadačkih snaga u javno dostupnim vjerodostojnim izvorima nije naveden.
Rad Hamdije Mašinovića bilježi da su hrvatske posebne jedinice 20. kolovoza krenule prema Kalvariji, Pakračkim vinogradima, Japagi i Gavrinici, dok je djelovanje prema Kusonjama i Kraguju obustavljeno zbog zrakoplova JNA. Takvo postupanje, uz ranije upućivanje borbene skupine 265. mehanizirane brigade JNA prema Okučanima, ruši tvrdnju o neutralnosti tadašnje vojske.
Pakrac je 2026. državnim programom obilježio 35. obljetnicu početka Domovinskog rata. Osnivanje prekopakranskog Štaba ipak je ostalo ponajprije u lokalnom sjećanju. Upravo zato zapisnik Mjesne zajednice treba sačuvati, stručno obraditi i učiniti dostupnim javnosti. Obrana Prekopakre nije počela velikom postrojbom ni obiljem oružja, nego odlukom mještana da napad dočekaju organizirano i da odgovornost za svoje selo ne prepuste drugima.
