(VIDEO) 18. lipnja 1945. Partizanski vođa Vlado Dapčević: ‘Poštedjeli smo zarobljenu Vladu Draže Mihailovića, ali ustaše smo sve ubijali!’

U svom intervjuu koji je dao za crnogorsku televiziju Blue Moon Vlado Dapčević, jedan od najistaknutijih partizanskih vođa i rođeni brat ‘narodnog heroja’ Peke Dapčevića, izriče zastrašujuću optužbu o kojoj tzv. hrvatski antifašisti šute, te tvrdi da su partizani masovno ubijali isključivo zarobljene ustaše, dok su zarobljene četnike, pa čak i Vladu Draže Mihajlovića, samo zatvarali i onda kasnije puštali na slobodu.

Nakon što je bio prognan iz više zemalja, u studenom 1969. godine, država Belgija Vladi Dapčeviću odobrava stalni boravak. Prije toga je kao uvjereni staljinist bio interniran na Golom Otoku.

Vlado Dapčević nije htio priznati da se kod ubijanja radilo samo tome da su partizani ubijali po etničkom ključu – ubijani su samo zato jer su Hrvati. U mjestu Kočevski Rog koje spominje Dapčević (8:05), partizani su, prema riječima partizanskog zapovjednika u II. svjetskom ratu i četničkog agitaotra-kolovođe u Domovinskom ratu Sime Dubajića, ubili u tri dana čak 30.000 Hrvata.

Tako je bilo na svim mjestima nakon II. svjetskog rata – glavna meta partizanskog orgijanja i masovnih ubojstava bili su Hrvati.

Razgovor je Vlado Dapčević dao crnogorskoj privatnoj televiziji Blue Moon 1998. godine, vrativši se u Crnu Goru da podrži proces njenog osamostaljenja od krnje Jugoslavije. Nedugo nakon toga umro je 2001 godine.

Dapčević je izrekao tešku optužbu kako su partizani na potpuno drugi način tretirali vojsku NDH, nego četničku vojsku (8:05): “Mi smo sto puta surovije postupali sa ustašama, nego sa četnicima. Mi smo pobili 90% ustaša, a u samo tri dana strijeljali smo preko 30.000 ustaša 45. godine kod Maribora. Uhvatili smo kompletnu Vladu Draže Mihailovića i nitko od njih nije bio suđen na smrt. Svi su suđeni na vremenske kazne i svi su izašli iz zatvora,”, rekao je s osmijehom na licu Titov prvoborac o realizaciji zločinačkog plana i izvršenog genocida nad cvijetom hrvatske mladosti, nakon što je završio II. svjetski rat.