Završnica obrane Bosanskog Grahova i pogibija Mate Munivrane i Stipe Vrančića
U završnim borbama 15. kolovoza 1995. hrvatske su snage nakon odbijanja protuudara Vojske Republike Srpske nastavile prema Drvaru. Kod Peći i Zeba od neprijateljskog topništva poginuli su pripadnici 126. domobranske pukovnije Mate Munivrana i Stipe Vrančić. Trideset i jednu godinu poslije bitka kod Grahova i dalje traži precizno navođenje ljudi i postrojbi koje su je iznijele.
Bitka za obranu Bosanskog Grahova nije završila Olujom. U noći s 12. na 13. kolovoza 1995. srpske snage krenule su u protuudar kojim su pokušale vratiti prostor izgubljen u hrvatskoj operaciji Ljeto-95.
Prema istraživanju povjesničara Davora Marijana u radu „Godina 1995. u suvremenoj hrvatskoj povijesti“, operacija „Vaganj-95“ zamišljena je kao pokušaj vraćanja Glamoča, Bosanskog Grahova i Kupresa. Srpske snage u početnom su udaru zauzele nekoliko važnih kota i kod Derala presjekle prometnicu Knin – Bosansko Grahovo.
Obrana nije popustila
Splitsko-dalmatinska županija u kronologiji bitke navodi da su najteže borbe vođene na Biljegu, Cigelju, Vidovića glavi i Begovcu. Glavni teret početnog udara podnijeli su pripadnici 141. brigade HV-a.
U pomoć su uključene interventne snage 3. bojne 7. gardijske brigade „Puma“, borbena skupina 6. domobranske pukovnije, POTRD Zbornog područja Split i tenkovski vod 113. brigade. Dana 14. kolovoza hrvatske snage vratile su izgubljene položaje, a sljedećeg dana u daljnje djelovanje uključila se 126. domobranska pukovnija. Iz pravca Srba nastupala je 4. gardijska brigada, dok su na bokovima djelovali i dijelovi 112. i 113. brigade.
Dokumenti koje je objavio Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata potvrđuju pripreme struktura VRS-a i SVK-a za napadna djelovanja prema Bosanskom Grahovu pod nazivom „Vaganj-95“.
Munivrana i Vrančić poginuli kod Peći i Zeba
Dana 15. kolovoza 126. domobranska pukovnija krenula je prema selima Peći i Zebe. Ratni operativni zapovjednik pukovnije Ivan Jenjić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju navodi da je uveo 3. bojnu, ojačanu izviđačkom satnijom, protuoklopnom bitnicom i topništvom.
Peći i Zebe zauzeti su, a srpske snage potisnute su prema Drvaru. Upravo na tom potezu neprijateljsko topništvo usmrtilo je Matu Munivranu i Stipu Vrančića, pripadnike 126. domobranske pukovnije.
U službenoj kronologiji Splitsko-dalmatinske županije za cijelu bitku navode se 22 poginula hrvatska branitelja, jedan nestali i više od 50 ranjenih. U dijelu komemorativnih tekstova koristi se broj 23, pri čemu se u isti broj pribraja i nestali Drago Ilović. Preciznije je zato govoriti o 22 poginula i jednom nestalom.
Trideset i jedna godina poslije
U Bosanskom Grahovu je 13. kolovoza 2026. ponovno održan Dan sjećanja. RTV Herceg-Bosne izvijestio je o misi i odavanju počasti hrvatskim braniteljima poginulima na ovom bojištu.
Ova kronologija 2026. obilježava 31 godinu od događaja iz kolovoza 1995. Vrijedi je ponavljati bez uljepšavanja i bez prešućivanja. Hrvatski branitelji izdržali su pokušaj VRS-a da nakon Oluje vrati Bosansko Grahovo, potom preuzeli inicijativu i potisnuli protivnika prema Drvaru.
Mate Munivrana i Stipe Vrančić poginuli su u posljednjem dijelu te bitke. Njihova imena zaslužuju biti vezana uz točno mjesto, datum i postrojbu kojoj su pripadali. Upravo je takva preciznost najbolji način da se sačuva sjećanje na ljude koji su ondje ostavili život.
