Vijesti Najčitanije
10. kolovoza 1991. kod Hrvatske Kostajnice poginuo je Gordan Lederer (Video)
Od pogibije HTV-ova snimatelja Gordana Lederera prošlo je 25 godina.
Gordan Lederer diplomirao je filmsko i tv snimanje na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Kao trik-snimatelj bio je angažiran na dugometražnim animiranim filmovima „Čudesna šuma“ i „Čarobnjakov“ šešir“. Realizirao je dokumentarne filmove „Udruženje samaca“ i „Badanj“, a u suradnji i niz autorskih priloga arheološko-povijesne i putopisne tematike.
Snimao je i na iračkom ratištu pa je od toga nastao film „Kurdska kolijevka traži utočište“. Te 1991. Nastali su i filmovi „Zima u plavsko-gusonjskoj kotlini i „Knin bez komentara“. Iz materijala koje je snimao na Banovini posmrtno je na HTV-u snimljen glazbeni video „Banijska ratna praskozorja“.
Gordan Lederer rođen je 21. travnja 1958. u Zagrebu, a je na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice 10. kolovoza 1991.
Budući da njegova inovativna snimateljska rješenja nisu išla na uštrb pouzdanosti snimka, već u ranoj fazi Domovinskog rata je bivao slan na snimanje i u rizičnim okolnostima. Njegov nemontirani snimak borbi za policijsku postaju u Pakracu iste je večeri 2. ožujka 1991. u zgradu HTV na Prisavlju došao vidjeti tadašnji hrvatski premijer Josip Manolić. Nakon rata u Sloveniji za snimanje mu je davana i jedna od naprednijih ENG-kamera kojom je raspolagao HTV, ali mu čuveni dokumentarni snimci poput avionskog raketiranja teretnih kamiona u cestovnoj blokadi tenkovske kolone pri emitiranju nisu autorski potpisani. Da bi uslijed takvih postupaka osigurao autorsku potpisanost svojih snimaka prihvaćao se i sve riskantnijih snimanja.
Snajperski pogodak na snimateljskom zadatku pred Hrvatskom Kostajnicom 10. kolovoza 1991. godine nije bio slučajan, jer je u skupini s vojnicima koji su mu pokazali bojište gađan samo on a potom ga se na padini niz koju se otkotrljao gađalo ručnim bacačem granata. Novinar Vlado Mareš i snimatelj Veljko Đurović su 11. kolovoza snajperista intervjuirali za informativni program RTS. Njegovu su anonimiziranu siluetu po tvrdnji novinskog članka od 22. kolovoza 1991. godine prepoznali sugrađani iz Siska i član obitelji. Po tim je tvrdnjama riječ o Milanu Zoriću, koji je za vrijeme ročne vojne službe bio uvježban za snajperista.
Iako se radilo o profesionalnom novinaru bez povezanosti s oružanim snagama, doskora i snimateljski aktivnom s obje strane crte razdvajanja, zapovjednik zagrebačkog zbornog područja JNA general Andrija Rašeta nije dozvolio helikopterski let do bolnice u Zagrebu. Sati izgubljeni u cik-cak prijevozu zapriječenim cestama bili su presudni za gubitak snimateljevog života.
Novine su objavile rukom pisani list majke poginulog snimatelja, primarijusa anesteziološko-reanimatološke službe Kliničke bolnice Sv. Duh Vlaste Lederer, kojim je javnosti obznanila da su za smrt njenog sina krivi četnici i JNA.
Milan Zorić je u odsutnosti osuđen na Županijskom sudu u Sisku 1999. godine. Na njegovu žalbu Vrhovni sud Republike Hrvatske je 18. rujna 2002. godine odbacio optužbu jer je Vojni sud u Zagrebu u ovom postupku obustavio kazneni postupak zbog primjene Zakona o općem oprostu.
Poginuo je 10. kolovoza 1991. dok je snimao hrvatske vojnike u akciji na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice. Do danas za taj zločin nitko nije odgovarao.
Na Milana Zorića, koji se javno pohvalio da je počinio ubojstvo, 1996. primijenjen je Zakon o općem oprostu.
Gordan Lederer diplomirao je filmsko i tv snimanje na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Kao trik-snimatelj bio je angažiran na dugometražnim animiranim filmovima „Čudesna šuma“ i „Čarobnjakov“ šešir“. Realizirao je dokumentarne filmove „Udruženje samaca“ i „Badanj“, a u suradnji i niz autorskih priloga arheološko-povijesne i putopisne tematike.
Snimao je i na iračkom ratištu pa je od toga nastao film „Kurdska kolijevka traži utočište“. Te 1991. Nastali su i filmovi „Zima u plavsko-gusonjskoj kotlini i „Knin bez komentara“. Iz materijala koje je snimao na Banovini posmrtno je na HTV-u snimljen glazbeni video „Banijska ratna praskozorja“.
Gordan Lederer rođen je 21. travnja 1958. u Zagrebu, a je na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice 10. kolovoza 1991.
Budući da njegova inovativna snimateljska rješenja nisu išla na uštrb pouzdanosti snimka, već u ranoj fazi Domovinskog rata je bivao slan na snimanje i u rizičnim okolnostima. Njegov nemontirani snimak borbi za policijsku postaju u Pakracu iste je večeri 2. ožujka 1991. u zgradu HTV na Prisavlju došao vidjeti tadašnji hrvatski premijer Josip Manolić. Nakon rata u Sloveniji za snimanje mu je davana i jedna od naprednijih ENG-kamera kojom je raspolagao HTV, ali mu čuveni dokumentarni snimci poput avionskog raketiranja teretnih kamiona u cestovnoj blokadi tenkovske kolone pri emitiranju nisu autorski potpisani. Da bi uslijed takvih postupaka osigurao autorsku potpisanost svojih snimaka prihvaćao se i sve riskantnijih snimanja.
Snajperski pogodak na snimateljskom zadatku pred Hrvatskom Kostajnicom 10. kolovoza 1991. godine nije bio slučajan, jer je u skupini s vojnicima koji su mu pokazali bojište gađan samo on a potom ga se na padini niz koju se otkotrljao gađalo ručnim bacačem granata. Novinar Vlado Mareš i snimatelj Veljko Đurović su 11. kolovoza snajperista intervjuirali za informativni program RTS. Njegovu su anonimiziranu siluetu po tvrdnji novinskog članka od 22. kolovoza 1991. godine prepoznali sugrađani iz Siska i član obitelji. Po tim je tvrdnjama riječ o Milanu Zoriću, koji je za vrijeme ročne vojne službe bio uvježban za snajperista.
Iako se radilo o profesionalnom novinaru bez povezanosti s oružanim snagama, doskora i snimateljski aktivnom s obje strane crte razdvajanja, zapovjednik zagrebačkog zbornog područja JNA general Andrija Rašeta nije dozvolio helikopterski let do bolnice u Zagrebu. Sati izgubljeni u cik-cak prijevozu zapriječenim cestama bili su presudni za gubitak snimateljevog života.
Novine su objavile rukom pisani list majke poginulog snimatelja, primarijusa anesteziološko-reanimatološke službe Kliničke bolnice Sv. Duh Vlaste Lederer, kojim je javnosti obznanila da su za smrt njenog sina krivi četnici i JNA.
Milan Zorić je u odsutnosti osuđen na Županijskom sudu u Sisku 1999. godine. Na njegovu žalbu Vrhovni sud Republike Hrvatske je 18. rujna 2002. godine odbacio optužbu jer je Vojni sud u Zagrebu u ovom postupku obustavio kazneni postupak zbog primjene Zakona o općem oprostu.
