27. OBLJETNICA RATNOG ZLOČINA U ORLIŠTU

Prvi masovni zločin nad hrvatskim narodom općine Konjic pripadnici muslimanske Armije RBiH, predvođeni zapovjednikom Mirsadom Barjaktarevićem, počinili su prvog dana ramazanskog Bajrama, i na katolički blagdan Blagovijest, 25. ožujka 1993. u Orlištu. Okrutno su ubili četiri starija hrvatska civila među kojima i osam godina nepokretnu, u invalidskim kolicima Anđu Kostić. Selo su temeljito opljačkali, a zatim spalili. Opljačkana poljoprivredna mehanizacija i stoka, kao i druge vrijedne stvari završili su u susjednim muslimanskim selima. Ovaj recept korišten je i u kasnijim osvajanjima hrvatskih sela u Klisu i drugim dijelovima općine Konjic.

Budući da su bila pokrivena velikim snijegom, unakažena tijela Ivana i Anđe Kostić pronađena su nakon tjedan a Janje i Branka Kostića nakon petnaest dana i pokopana su u katoličkom groblju Lapte u Obrenovcu. Ovaj zločin dogodio se u vrijeme tzv. primirja i u nazočnosti nacionalno mješovitog povjerenstva koje su predvodili Slavko Puljić i Muhamed Cero. Tijela su pronađena ukočena i unakažena noževima i metcima. Neka su bila bez ušiju, nosova i prerezanih grkljana, druga smrskanih glava, što je zabilježeno video kamerom, među ostalim i za dokaz onima koji tvrde da se nije dogodilo ono što nije zabilježeno. Ovaj zločin bio je tek početak krvave agresije i etničkog čišćenja hrvatskog naroda u općinama Konjic i Jablanica, dogovorenog u Jablanici 20. ožujka 1993. na sastanku najviših vojnih i političkih predstavnika Muslimana Konjica, Jablanice i Hadžića, blagoslovljenog od Alije Izetbegovića, dr. Safeta Ćibe i Sefera Halilovića. Tadašnje licemjerje i cinizam međunarodne zajednice pokazalo se i osam godina kasnije kada su Seferu Haliloviću za ratne „uspjehe” (čitaj etničko čišćenje i ratne zločine nad Hrvatima) povjerili fotelju ministra za rad, socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice u Vladi FBiH, predvođenoj predsjednikom SDP-a Zlatkom Lagumdžijom.

Svjedočenje Ivke Kostić o ratnom zločinu u Orlištu počinjenom 25. ožujka 1993. godine

„Nekoliko dana uoči zločina dolazili su muslimanski vojnici do sela i izazivali nas psovanjem hrvatske majke. Bili su to Muslimani iz susjednih sela, Gobelovine i Raotića. Verbalne provokacija u nama su izazvale strah. Čuvali smo stražu i sakrivali vrjednije stvari. Sa strepnjom smo očekivali što će se dogoditi jer im se nismo bili u stanju usprotiviti, pošto smo gotovo svi bili goloruki, stari i bolesni. Muslimansku vojsku predvodio je Mirsad Bajraktarević iz susjednog sela Lokve. Među njima je bilo i Muslimana iz Buljine, također susjednog sela Orlištu. U Orlište, koje je na Blagovijest i muslimanski prvi dan ramazanskog Bajrama osvanulo u magli, muslimanski vojnici su upali ujutro sa svih strana. Malo prije njihova napada moj sin Mijo je došao s linije presvući se. Selo je čuvalo petnaest vojnika HVO-a. Bilo je to nedovoljno za muslimansku bujicu vojnika koja je nadirala sa svih strana poput osica. Moj Branko, Ivan, Anđa i Janja nisu uspjeli pobjeći. Prije bijega između kuća čula sam posljednje Brankove riječi: „Kakav je način da se selo napada bez razloga?“ Okrutno su ih ubili. Kuće i štale su zapalili, stoku otjerali. Tek nakon tjedan dana u selo je ušlo povjerenstvo sastavljeno od Hrvata i Muslimana. Tada su nađena mrtva tijela Anđe i Ivana. Tijela su im bila ukočena i unakažena noževima. Glave su bile bez ušiju, noseva, prerezanih grkljana. Zbog snijega tek nakon 15 dana našli smo Brankovo tijelo tri metra od kuće, a Janjino 30 metara od njezine kuće kod bandere. Njihova tijela bila su slična Anđinom i Ivanovom. Anđina kći Vida vidjela je gdje su ostala ležati tijela Ivana i Anđe i zato su ona nađena za prvog dolaska povjerenstva. Branko je nađen gol do pojasa, sav u ranama nanesenim noževima. Desna strana glave bila je sva smrskana, a oko iskopano. U džepovima su mu bili meci dok su mu pušku odnijeli. Na Janjinim prsima je bio ključ dok je u džepu ostalo netaknuto 900 DM. Svi su ukopani u katoličkom groblju Lapte u Obrenovcu (Bekavci). Posmrtne ostatke ubijenih video kamerom snimio je Pero Šagolj. U selu su sve opljačkali i spalili. Ubili su mi supruga Branka, zapalili kuću i štalu, te otjerali 57 ovaca, osmero goveda i konja. Mi sumnjamo da su to opljačkali Muslimani iz Raotića. To su činili Fejdo Kezo i braća mu, te Ferid, Hamid i Muharem Zatega. Nakon pokolja bila sam u Obrenovcu odakle sam izlazak platila 1000 DM Mehi Hakaloviću sinu Hase Hakalovića (zapovjednik brigade Neretvica muslimanske Armije RBiH,). Izišla sam zajedno s još nekoliko Hrvata preko planine Bokševice. Sin Mijo je sa Žitača izišao s vojskom 7. srpnja 1993. pod okriljem mraka i kiše putem koji je vodio preko planine Bokševice i sela Bukovice i Kučana do Prozora i Mostara gdje živimo kao prognanici.“

Svjedočenje Ivke Kostić, Perine (r. 20. lipnja 1948. u Obrenovcu, supruga ubijenog Branka) o prvom masovnom ratnom zločinu pripadnika muslimanske Armije RBiH nad pripadnicima hrvatskog naroda u općini Konjic, zabilježio je Zvonko Dragić 20. listopada 1995. u Mostaru.

ANĐA KOSTIĆ, r. Barišić Gotovac, r. 1. siječnja 1923. u Budišnjoj Ravni. Otac Pero i majka Luca r. Miškić u Ljesovini. Suprug Ilija, sinovi: Ilija i Nedjeljko, kćeri: Zora, Vida r. 13. veljače 1948. i Kata. Unatoč činjenici što je osam godina ležala nepokretna u krevetu, u njezinoj kući masakrirali je pripadnici muslimanske Armije RBiH 25. ožujka 1993. godine. Tjedan dana nakon ubojstva pokopana u katoličkom groblju Lapte u Obrenovcu (Bekavci).

JANJA KOSTIĆ, r. Miškić, r. 27. prosinca 1913. godine. Otac Dujam i majka Kata r. Petrović. Suprug Ivan, sinovi: Stipo, August i Florijan i kći Mara. Masakrirali je pripadnici muslimanske Armije RBiH 25. ožujka 1993. pored njezine kuće u Orlištu zajedno sa suprugom Ivanom. Petnaest dana nakon ubojstva pokopana u katoličkom groblju Lapte u Obrenovcu (Bekavci).

 IVAN KOSTIĆ, r. 3. lipnja 1907. u Orlištu. Otac Tade i majka Janja r. Mazul. Supruga Janja r. Miškić, sinovi: Stipo, August i Fabijan, kći Mara. Masakrirali ga pripadnici muslimanske Armije RBiH 25. ožujka 1993. pored njegove kuće u Orlištu zajedno sa suprugom Janjom. Tjedan dana nakon ubojstva pokopan u katoličkom groblju Lapte u Obrenovcu (Bekavci).

BRANKO KOSTIĆ, r. 23. lipnja 1937. u Obrenovcu. Otac Tadija i majka Kata r. Miškić. Supruga Ivka r. Jozić, r. 20. lipnja 1948., sin Mijo r. 10. studenoga 1970. i kći Valerija r. 27. listopada 1974. Masakrirali ga pripadnici muslimanske Armije RBiH 25. ožujka 1993. pored njegove kuće u Orlištu. Petnaest dana nakon ubojstva pokopan u katoličkom groblju Lapte u Obrenovcu (Bekavci).

#ostanitedoma