30. travnja 1919. Zagreb – preko 100 000 Zagrepčana na Glavnom kolodvoru dočekalo Zrinske i Frankopane!

Zagreb je između dva svjetska rata, kao i ranije, bio istinsko središte hrvatske domoljubne misli, a njegovi stanovnici su bili velikom većinom snažno hrvatski orijentirani. Svjedoče tome i veliki sprovodi hrvatskim mučenicima Stjepanu Javoru 1936. i Stjepanu Radiću 1928.  na koje je došao gotovo cijeli Zagreb.

A na današnji dan 1919. preko 100.000 Zagrepčana, koji je tada imao 160.000 ljudi, dočekalo je na Glavnom kolodvoru posmrtne ostatke hrvatskih vladara Zrinskih i Frankopana koji su dopremljeni iz Beča nako 300 godina.

Prošlo je 100 godina od prijenosa kostiju Petra IV. Zrinskog i Frana Krste Frankopana iz Bečkog Novog Mjesta u Zagreb. Svečani prijenos kostiju „hrvatskih mučenika“ u domovinu organizirala je Družba „Braće hrvatskog zmaja“ krajem travnja 1919. godine. Lijes s njihovim posmrtnim ostacima u pratnji posebne delegacije vlakom je kroz Sloveniju stigao u Zagreb 28. travnja popraćen posebnim svečanostima u mjestima kroz koje je prolazio. Prigodno dočekan na Glavnom zagrebačkom kolodvoru lijes je kroz špalir prenesen na odar u zgradu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Dana 30. travnja 1919., na dan pogibije, lijes je u svečanoj povorci te u nazočnosti oko sto tisuća ljudi prenesen u kriptu zagrebačke katedrale Sv. Stjepana.

Svečanost je dokumentirana u fotoalbumu Mučenicima 30. IV. 1919. Spomenica Zrinsko-Frankopanska prigodom svečanog prijenosa njihovih kostiju, koju ovom prilikom posebno predstavljamo, što možete vidjeti na odličnom povijesnom portalu himsus.hr

Tragična sudbina dvojice velikaša hrvatskog podrijetla, koji su nakon propasti protuhabsburške urote hrvatskih i ugarskih velikaša, poznata kao Zrinsko-frankopanska urota, bili pogubljeni u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. godine, poslužila je tijekom 19. stoljeća u stvaranju nacionalnog mita o mučenicima koji su dali svoj život za narod, za slobodu i neovisnost nacije. „Kult Zrinskog i Frankopana“ razvili su pravaši pod vodstvom Ante Starčevića, koji ih je prikazivao kao simbole zatiranja hrvatskog naroda od habsburških vladara. Grobnica Zrinskog i Frankopana u Bečkom Novom Mjestu postala je mjestom hodočašća, a nastojanja da se kosti prenesu u domovinu iz političkih razloga  nisu mogla biti realizirana.

Raspadom Austro-Ugarske Monarhije krajem Prvog svjetskog rata 1918. godine, politička sloboda hrvatskih zemalja utjelovljena u mučeništvu Zrinskog i Frankopana postala je stvarnost. Prijenos kostiju Zrinskog i Frankopana konačno je ostvaren u novim političkim okolnostima, ulaskom Hrvatske u novu državnu zajednicu Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca temeljenoj na ideji slavenske uzajamnosti i narodnog jedinstva. Tijekom 20. stoljeća smrt Zrinskog i Frankopana bila je jedan od hrvatskih simbola spremnosti na žrtvu za domovinu.

Prigodom otkrivenja spomen ploče i poprsja u zagrebačkoj katedrali o tristotu obljetnicu tragične pogibelji Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, 30. travnja 1971. godine dr. Ljudevit Jonke, predsjednik Matice Hrvatske je između ostalog rekao: „Hrvatski narod ima u svojoj povijesti mnogo mučenika koji su poginuli u borbi za slobodu Hrvatske… Zrinski i Frankopani oličenje su junaštva, borbenosti, spremnosti na žrtvu u obrani domovine Hrvatske, pa odatle taj kult kojem nema ravna u našoj povijesti.“