Ante Deur: Nemamo poštovanja prema velikim herojima koji su dali život za ovu državu

Prije točno 9 godina u Zagrebu je prerano preminuo pukovnik Marko Babić. Heroj s Trpinjske ceste otišao je u 42. godini života. Još kao klinac govorio je da će se Jugoslavija raspasti i da će Hrvatska biti nezavisna država. Roditelje Stipana i Ivu ubili su mu četnici iz Trpinje, najvjerojatnije u Boboti 14. rujna 1991. Njihova tijela nikada nisu pronađena, a ubojice su kažnjene tek simbolično… Stvarni nalogodavci zločina još se uvijek skrivaju pod skutima SDSS-a… Marko Babić bio je veliki Hajdukovac, obožavao je Hrvatsku nogometnu reprezentaciju, a omiljena pjesma bila mu je „Croatio iz duše te ljubim“… Još za života, prema svjedočenju njegovih najbližih prijatelja, upozoravao je da će neprijatelji Hrvatske i učenici Udbe udariti na Domovinski rat, na Hrvatsku nogometnu reprezentaciju, na vukovarsku Kolonu sjećanja, na Knin i Čavoglave – na naše svetinje. Sve što može okupiti 50 – 100.000 Hrvata na jednome mjestu, biti će osporavano i biti će meta – znao je govoriti Babić. Njemu u čast posvećena je Bujica od ponedjeljka 04. srpnja. O Babiću su u njoj govorili Ante Deur, savjetnik Predsjednice RH za branitelje i Miroslav Josić, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Trpinjske ceste. Josić je s Babićem odrastao i zajedno su ratovali u Vukovaru, a Deur je također bio Babićev suborac na mnogim hrvatskim bojištima, ali i u borbama na području Bosne i Hercegovine. MIROSLAV JOSIĆ: – Marko je u ratu sve nas okupljao i vodio, a u miru je bio pravi ambasador Vukovara. Na žalost, predvidio je još prije deset godina što će se događati s hrvatskim braniteljima i kako će nas ponižavati. Prisilili su nas da idemo u mirovinu, a mogli smo još toliko toga dati ovoj zemlji. Kao da nas se je netko htio namjerno riješiti… Sjećam se, kada sam izašao iz logora, nakon razmjene u Nemetinu, na putu prema Zagrebu – ljudi su nas dočekivali kao heroje… Izlazili su na ulice po noći i pozdravljali nas… Bili smo tako ponosni! A onda su se dogodila umirovljenja… Danas od nas žele napraviti problem, žele napraviti kao da smo neki višak, neki teret… Samo nas ocrnjuju i blate. Slično je s hrvatskim nogometnim reprezentativcima i reprezentacijom. Nekada smo se s njima ponosili, slavili ih, a danas i od njih netko želi napraviti slučaj – pa se događa i velika sramota da kamenuju kuću u kojoj se odmara Ivan Rakitić. Mi vukovarski branitelji to najoštrije osuđujemo i mislimo da se na svaki način takvom užasu mora stati na kraj! ANTE DEUR: – Mi smo imali pobjedničku vojsku, koja se uspješno suprotstavila četvrtoj sili svijeta. No, 2000-ih većina tih branitelja ulazi u treću životnu dob i marginalizirani su, namjerno odbačeni – pa mnogi od njih dižu ruku na sebe. Imamo 2500 samoubojstava hrvatskih branitelja! Nitko danas ne pita – što se to dogodilo, zašto se ti ljudi ubijaju?! Eto, i Marko Babić otišao je prerano… Svima je dobro poznat njegov ratni put, ali 25 godina od Domovinskog rata mlađe generacije slabo znaju što je i tko bio Marko Babić. To je nedopustivo! Uništio je tolike tenkove, no to nije sve što bi o njemu trebali znati. Važno je reći što je njega i druge mlade, hrabre ljude, tih godina natjeralo da idu na tenkove… Kakve su to oni vrijednosti branili. Vrijeme ide, a s njime i zaborav. I to je najveći grijeh. Nemamo poštovanja prema velikim herojima koji su dali život za ovu državu. Zato Domovinski rat mora ući na pravi način u udžbenike, ali i institucije – ne da bi mladi njime bili opterećeni, nego da saznaju što se zaista događalo, kako je nastala država u kojoj danas žive, koji su to ideali vodili te ljude zbog kojih je Marko stao pred tenk. U Bujici su o legendarnom Marku Babiću govorili njegovi prijatelji iz djetinjstva i suborci s Trpinjske ceste Marin Mrđen, Stipe Majić – Pipe, Franjo Šoljić i Zoran Sabljić, koji je novinarima pokazao mjesto odakle su u smrt odvedeni Babićevi roditelji, a na kojem su još vidljive rupe od srpskog rafala. Tomislav Josić, predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara je izjavio: – “Marko Babić je bio istinski domoljub i veliki ratnik. Kao običan čovjek, poput svih nas ostalih, dragovoljno se priključio braniteljima. Iz običnog je čovjeka, radnika – preko noći postao ratnik. Na žalost, ni jedna ulica, ni jedan trg u Vukovaru ne nosi Babićevo ime, no mi se ipak trudimo da ga se ne zaboravi!