Ante Tomić jeziviji nego ikada: Žrtve Hude jame nazvao ‘gnjilim truplima’

Svoju posljednju kolumnu Ante Tomić posvetio je žrtvama Hude jame, najvećeg stratišta partizanskog pokolja u Sloveniji. Ne birajući riječi, Tomić je žrtve stravičnog komunističkog pokolja nazvao gnjilim truplima, a ismijao se i na račun oca Andrije Hebranga referirajući se na njegovu ulogu u Drugom svjetskom ratu, a sve što je u svojem zadnjem stvaralaštvu iznio može se svesti pod zajednički nazivnik kao govor mržnje. – Zamislite koja bi to smijurija bila da je o gnjilim truplima iz Hude jame Ratko Cvetnić napisao štogod šaljivo kako samo on umije, da se obijesno šegačio kako su partizani “preštepavali” domobrane, ili kako su uhvaćene ustaše borci Prve proleterske razrezivali “što bi narodna pjesma rekla, od učkura pa do grla bijela”. Interpretacije povijesnih događaja često znaju biti zbunjujuće i kontradiktorne, ono što je jednome herojstvo, drugome je gnjusni zločin, ali ništa zaista nije tako kontradiktorno i zbunjujuće kao kad se centralnoj informativnoj emisiji javne televizije u četvrtak večer našao Andrija Hebrang, da kao vjerodostojni stradalnik zločinačkog srbokomunističkog režima gledateljima rastumači što se zapravo dogodilo kod Hude jame. Hebrang je dao vrlo dobar prikaz krvavog događaja, zaboravljajući samo jedan detalj. Njegov je otac Andrija Hebrang stariji uhapšen i smaknut istom nekoliko godina nakon Bleiburga i Križnog puta. Rudarska okna po Sloveniji punila su se umorenim ustašama i domobranima dok je on još bio jedan od petorice najmoćnijih ljudi u Jugoslaviji. Poštovani je gospon tatek nesumnjivo nešto morao znati o tome, a nema baš nijednog dokaza da je za svojim nevoljnim Hrvatima ijedne suze pustio – piše među ostalim Tomić u Jutarnjem listu. S kakvim se jezivim zločinima kolumnist Tomić ismijava ponajbolje svjedoči film slovenskog istraživača Romana Leljaka koji je prije nekoliko dana promoviran u Zagrebu, a koji je simbolično nazvan Huda jama-strogo čuvana tajna na čiju je projekciju došlo preko dvije tisuća ljudi. U filmu se među ostalim objavljuju tri dokumenta uključujući i Titov orginalni govor koji jasno dokazuje da se dobro znalo za likvidaciju svih 140 tisuća Hrvata u Sloveniji. Objavili su i dokument u kojem Tito čestita na likvidacijama komandatu Treće armije Kosta Nađu, koja je bila raspoređena između Celja i Dravograda i Maribora. Čestitao mu je 15. svibnja 45-te na likvidacijama preko sto tisuća Hrvata, a uz to tu je i Titova slika od 1. lipnja iste godine gdje se u kabrioletu uzetom od njemačkog generala Loehra mjesec dana nakon što su ga zarobili u Celju, vozili ucilaca toga grada. Djeca su Tita obasipala cvijeće, a on je dan prije u Hudu jamu naredio bacanje djece. Posebno šokantan prizor iz filma je onaj mlade žene u visokom stadiju trudnoće koja se oprašta od nerođene bebe prije no što će završiti u jami, a na dnu jame otkrivene su pletenice mladih djevojaka koje su bile gotovo netaknute nakon punih 50 godina jer su djevojke bile žive zavezane. Mnogo je trudnica nastradalo od partizana i komunista, govori se u filmu te otkriva kako su 1947. ubili gospođu Leskovšek koja je prva otkrila Hudu jamu pišući o njoj, a i ona je bila trudnica. Od žrtava pokopanih u Mariboru, barem je deset posto bilo žena, a Leljak je uvjeren da tamo ima i djece te ranjenika jer pronađene su i drvene noge što znači da je ondje bilo i teških invalida. Među imenima ubojica iz Hude jame koji nikada nisu odgovarali za zločine spominje se Ivan Matija Maček kojega su slovenske vlasti odlikovale najvišim državnim odličjima, dižući mu prije godinu dana spomenik.