Borislav Ristić: Istanbulska konvencija je mačak u vreći

Razgovor s Borislavom Ristićem, kolumnistom "Večernjeg lista", povodom zagrebačkog predstavljanja knjige "Ne kupuj mačka u vreći"

U petak 13. travnja, u Zagrebu će biti predstavljena knjiga „Ne kupuj mačka u vreći“ Borislava Ristića. Tim povodom kratko smo razgovarali s Ristićem, koji se osvrnuo i na aktualne prijepore o Istanbulskoj konvenciji kao i na fenomen jačanja desnice u Europi. O čemu pišete u knjizi „Ne kupuj mačka u vreći“? O mačkama koje kruže oko ove naše kaše, koje se predstavljaju za vrsne lovce, ali jedino u čemu uspijevaju jest da nam otimaju budućnost dok nam pričaju svoje lovačke priče o utopijskom golubu na grani. To su tekstovi koji su nastali prije nekoliko godina, po mom povratku u Hrvatsku. Bio sam zapanjen dominacijom radikalne ljevice u medijskom, kulturnom i akademskom prostoru, unatoč tome što je većina Hrvata konzervativnog, desnog svjetonazora. Glavnina tekstova je nastala iz tog čuđenja, kao pokušaj da se objasni ova neprirodna situacija. Mislim da iz te strukturne neuravnoteženosti proizlazi većina naših problema, jer ako politička i intelektualna elita jednog društva tome društvu nameću “odozgo” svoja rješenja problema, jasno je da to nametanje postaje glavni problem toga društva, jer to znači da je prekinuta komunikacija društva po njegovoj vertikali. Elita i narod kod nas ne govore istim jezikom, ne razumiju se, sukobljeni su, i to je jedna loša situacija. Svako društvo mora samo za sebe iznaći odgovore na probleme s kojima se susreće, ali nama se prodaje “mačak u vreći”. Stoga mislim da je potrebno vratiti mačke u vreću, otvoriti te komunikacijske kanale između “onih gore” i naroda, kako bi hrvatsko društvo prodisalo. Kao što su oči ogledalo duše, tako i elite, koje su oči i uši jednoga društva, trebaju biti ogledalo toga društva. Polazište uvijek mora biti istina, ljubav prema mudrosti, a ne lukavština koja nam naokolo nudi svoje obmane kao jednostavna i pragmatična rješenja svih naših problema. Kako gledate na aktualne prijepore o Istanbulskoj konvenciji? To je još jedan “mačak u vreći” koji hrvatskome društvu nudi njegova otuđena elita. Pod krinkom zaštite žena od nasilja, prodaje nam se rodna teorija, jedna kompromitirana i neznanstvena priča o “rodnim identitetima” i “rodno uvjetovanom nasilju”. To je, u biti, jedna optužnica koja se podiže protiv čitavog hrvatskog društva, gdje se društvo želi pokazati kao nešto loše, kao izvor svih loših stvari. Umjesto da se osude ekstremizam i nasilje u društvu, ideološki se osuđuje čitavo društvo kao ekstremno i sklono nasilju. Pritom se oni koji ne žele prihvatiti ovu ideološku optužnicu optužuju da zagovaraju nasilje nad ženama. Po srijedi je klasična zamjena teza. To je taj jedan segment priče, koji je proizveo ovaj golemi otpor u narodu. Mačak u vreći Drugi segment je politički. Imamo na vlasti, bar nominalno, desnicu koja provodi lijevoliberalne politike. Ta politika dio je agende hrvatskoga premijera i lidera HDZ-a Plenkovića, koji želi preobraziti HDZ od stranke koja ima svoje jake korijene u desnom populističkom pokretu u stranku koja bi bila ustrojena po uzusima demokršćanskih stranaka na Zapadu, koje su u velikoj mjeru usvojile lijevo-liberalne politike. Slično je Cameron prije nekoliko godina stavio u proceduru zakon o gay brakovima kako bi se obračunao s konzervativcima u torijevskoj partiji. To je preobražaj desnice koji u biti znači njeno samoporicanje. Stoga na ovu Plenkovićevu inicijativu oko usvajanja IK gledam kao na svojevrsnog zeca koji je trebao u HDZ-u izvući van sve konzervativne lisice, kako bi ih lakše ulovio i eutanazirao. Ali lako za te lisice, nego mu se s tom unutarpartijskom hajkom dogodilo nešto drugo – podigao je vlastitu bazu na noge i istjerao narod na ulice. A to je puno tvrđi zalogaj za Plenkovićev HDZ. Kada već elita ne obavlja svoju demokratsku funkciju da bude ogledalo vlastite baze, baza je postavila ogledalo pred Plenkovića, pa sada nakon ovog karnevala demokracije dolazi vrijeme kada padaju maske. Da zaključim, pravna služba Vijeća Europe je jasno i nedvosmisleno poručila kako je temelj Istanbulske konvencije definirati rod kao nešto što je odvojeno od spola. Negirati to i praviti se kako temelji konvencije ne počivaju na rodnoj teoriji i kako u konevenciji nema rodne ideologije je vrijeđanje zdravog razuma, a apsurd je još i veći, kada se uzme interpretativna izjava kojom se ograđuje od nečega za što se prethodno tvrdi kako ne postoji u konvenciji. Pilat je dao identičnu interpretativnu izjavu. Dosta ste pisali o fenomenu jačanja desnice u Europi. Postoje li u Hrvatskoj izgledi da zapušu politički vjetrovi kao, primjerice, u Mađarskoj ili Poljskoj? Nema boljeg trenutka za jačanje desnice nego kad je desnica na vlasti. Jačanje alternativnih desnih pokreta dolazi kao reakcija na proces odricanja tradicionalne desnice od svojih principa i prihvaćanje lijevih politika. Kada stranke desnog centra idu ulijevo i preuzimaju politike lijevog centra, one na taj način izbijaju adute ljevici i slabe ju, ali rezultat toga okretanja desnice ulijevo je i otvaranje desnog boka. Rast populističkih pokreta je, dakle, pobuna baze tradicionalne desnice protiv toga smjera kojim idu stranke desnog centra. Rezultat takvog kretanja je potpuni potop stranaka lijevog centra, ali i desni centar gubi podršku, pa im jedini način opstanka na vlasti postaje formiranja takozvanih velikih koalicija. To je ono što se dogodilo demokršćanima u Njemačkoj pod Angelom Merkel, gdje je glavna oporba njenoj politici postao desni AfD. To se dogodilo i u Poljskoj, gdje je fokus političke dinamike na desnici, pa kad je poljski Plenković otišao u Bruxelles, imali smo porast PIS-a, a ne ljevice i liberala. Slično je i u Mađarskoj, gdje isto imamo dvije desne stranke koje se bore za vlast. Takav je trend i u Austriji. Mi se nalazimo usred toga procesa u Hrvatskoj, pa se postavlja pitanje hoće li se sada kod nas pojaviti netko tko to prepoznaje i umije artikulirati novu desnu političku platformu. To je tektonski poremećaj na tradicionalnoj političkoj sceni, gdje je pitanje možemo li se još uopće koristiti terminima “lijevo” i “desno” kao adekvatnim alatima za objašnjavanje tih politika. Političke podjele sve manje idu po horizontali lijevo-desno, a sve više po vertikali gore-dolje. Ideje ljevice sve više su daleka prošlost, i one se polako gase zajedno sa svojom bazom, jer za njih uglavnom glasaju umirovljenici. Opasnost više ne dolazi odatle. Opasnost dolazi od konsenzusa elita koje jedini način opstanka na pozicijama moći vide u pokretanju kulturnog rata protiv vlastite baze. Taj kulturni rat elita protiv naroda svoj najdrastičniji oblik dobiva kroz liberalnu imigracijsku politiku kao pokušaju mijenjanja etničke mape nekih zapadnoeuropskih država u svrhu stvaranja “naroda bez identiteta”, koji će se bez otpora uklopiti u njihove nadnacionalne vizije. Reakcija na takav prezir, pa čak i otvoreno neprijateljstvo tradicionalnih elita prema narodu, jest porast populističkih pokreta u Europi. Nositelji tog nezadovoljstva su danas uglavnom mladi i obrazovani ljudi, koji u sustavu koji stvaraju naše elite sve manje vide mjesto za sebe. Zato, kada gledamo u budućnost, to je smjer u kome trebamo gledati. Davor Dijanović/HKV Knjigu “Ne kupuj mačka u vreći” možete naručiti na web adresi knjižare Nova.