Cetinski vitezovi
Cetinski vitezovi Rujani i Čelebić-travanj 1992.
Moje srce je vrelo i vrije pjesmom Cetinskih lađara, mjerom zanosa čista, gnjevom Gupčevih puntara. U koraku mome uoprište jahača drevnih ravnica; hrvstakih kraljeva i bana. I sviju Vas ja imam lica! Straha nemam, al ima ruke starih neimara i dare, da zemlju podložim stopama svojim. Da ostanem imun-ne umijem! Za se se ne bojim. I kad sebe do kraja dajem, nikad ne dvojim!
Još zagušen slijegao odjek visove Kupreške ravni i Cetinom zgrožene ptice, jauk pratile žalni! Prepašću zastrla nebesa žalobnu putanju bola i travanjskim ledenim jutrom, obzorja zjapila gola! Već Velikosrpska vojna, kucala o dveri kraljevskog grada; kukavelj opančarska očiju praznih, od Niša, Pančeva, Zrenjanina, Beograda! Prijestoljem Kosače, Tomaša, Hercegovića slavnih, tenkovska gmizala bojna. Oko Koričine, Strmice, Rujana, Čelebića! Postolje Tomislava gordog, uzdarje povijesti duge, zgromljena jadila nebesa, romonom gnjeva i tuge...
Pregrmio Dinare sam vrleti i klance, prtine mojih pređa, svitanjima njihovih minulih dana, zora bila je međa. S Maglaja do Vidikovca, kroz vrijeme gluho, bez sjena, zamrlo pružalo polje i sela skutrila snena. Pomjeren bljesak Plovuće Stare, nošen tišinom do Buškog blata, značio vrsi naherenim letom, izbezumljenog ptičjeg jata! Za isčezlom sjenom, ganuća sjetna, djetinjstva moga pod Sturbom, mirisi svanuća i zore zlate, uz izvor opčinjen žurbom. Nemira odaje me kretnja, iz oka gorljivi plamen; putanju granate prate i Rujanski razmrvljen kamen!
Sve što izgubilo se tada, sve ljepote koje djetinje upijale oči, vraćam pravedničkim gnjevom! I srdžbi mojoj, Srbin umaći ne će! Ni Kupres još prebolio nisam... Nit ću to ikada moći! Ruše se zatorne namisli Mladića i Lisice i kreće sablažnjivo zapomaganje! Livanjskom dolinom bježala četnička vojna i poraz sad grlato dobiva lice! Vijao vjetar za odbjeglim stopama, pepeo spaljenih kuća i jecaj napuklog zvona, stravnih rovova s Čelebića... Sve što ostalo je zapreteno, u najdubljem kutku moga srca, nabacujem vjetru s visina; nek zvoni, nek vrije... Nek breca...
In Memoriam Branko Zeko Vugdelija
Zdenka Bilobrk
