DAN NEOVISNOSTI – PRIOPĆENJE KOORDINACIJE BRANITELJSKIH UDRUGA GRADA ZAGREBA
Želje hrvatskog naroda o samostalnoj i neovisnoj državi tinjale su stoljećima u srcima i svijesti naših predaka iz pokoljenja u pokoljenje. Tražili su ono što im po Božjim i ljudskim zakonima pripada, samostalnu i neovisnu državu Hrvatsku. Kao narod imaju pravo na ljudski život dostojan čovjeka, društvenu i ekonomsku ravnopravnost, slobodu i mir u vlastitoj kući i državi.
Danas proslavljamo Dan Neovisnosti Republike Hrvatske, koju smo stekli prije 22 godine u vrlo složenim i nezahvalnim okolnostima i ratnim zbivanjima. Upravo na današnji dan 7. listopada 1991 godine, srpski agresor je borbenim zrakoplovima JNA bombardirao s dvije rakete Banske dvore i predsjedničke urede oko 15.oo sati s pokušajem da ubiju prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franju Tuđmana kao i ostale članove tadašnje hrvatske Vlade.
Mi smo svjesni i zabrinuti stanjem u hrvatskom društvu, kao veteranska, braniteljska populacija; kao i obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, kao i ratni vojni invalidi, jer nitko od nas nije pošteđen krize. Recesija i depresija u ekonomskom i duhovnom smislu, beznađe i malodušnost, konfuzija i niska razina snošljivosti, dijaloga i povjerenja, poodavno su se nastanili u Hrvatskoj. Polustoljetna komunistička kataklizma u gospodarstvu, politici, kulturi i umjetnosti, u ostalim strukturama društva kao i u umovima ljudi, ostavilo je katastrofalne natruhe i nepopravljivu štetu koju osjećamo i danas. Narod se osjeća dezorijentiran i razočaran određenim stavovima, odlukama, istupima i postupcima političkih moćnika
Svi mi to itekako osjećamo u vlastitim obiteljima; nezaposlenost, pomanjkanje materijalnih sredstava za normalan život, poskupljenja hrane, nužne odjeće i raznoraznih energenata kao i sve ostale nedaće koje pritišću hrvatskog čovjeka. Mi smo brojčano poveći dio društva, bez obzira na globalizaciju i pluralizam, na vjerska i ideološka opredjeljenja koje živimo, ne smijemo zaboraviti na ideale, upravo u ime onih kojih više nema među nama živima.
Mira i pravde nema nikada bez slobode. Istina, nije svaki glas pozvan i ovlašten prozivati i vikati, ali je pozvan biti glas koji zbori i koji se čuje. U obranu života i hrvatskih građana od srpskog agresora, krenuli smo iz uvjerenja, kako bi zaustavili nasilje, teror, pljačku i ubojstva nedužnih građana Republike Hrvatske. Agresor je provodio organizirani zločin, etničko čišćenje, kulturocid i genocid nad Hrvatima. Smrt neprijatelja nije bila naša nakana, iako su oni ubijali i razarali sve što je hrvatsko. Zalagali smo se za poštenije i pravednije društvo a danas strepimo zbog dokazane nesposobnosti političara pred budućnošću kako svoje tako i naše djece.
Političari se u posljednje vrijeme poigravaju našim strpljenjem i vrijeđaju dostojanstvo i čast hrvatskih branitelja. Vrednote domoljublja, poštenja i vjere za mnoge više u društvu ne predstavljaju nikakve vrijednosti. Konzumatsko i konformističko društvo, nastoji nam nametnuti vulgazirani materijalistički, agnostički indiferentizam i egoistični utilitarizam, kako bi nas sve pretvorili doživotne kreditne dužnike, u suvremene robove i sluge novih tehnologija i gospodara. Problem nezaposlenosti i marginalizacija mladeži te zatupljivanje bezvrijednim sadržajima zabave i provoda istih uopće ne zabrinjavaju hrvatsko društvo. Slijedi val najnovijih inozemnih zaduživanja još nerođenih naraštaja, nelikvidnost hrvatskih tvrtki, a mi pognutih glava slušamo tirade i papazjanije vladajućih kako se zalažu za socijalnu pravdu, jednakost i demokratsko građansko društvo.
Situacija u društvu poprima vrlo dramatične i traumatične tenzije iz kojih se na vidiku ne naziru možebitne promjene i prosperitet društva. Tražimo preispitivanje pravih vrijednosti, komunikaciju otvorenosti i iskrenog dijaloga u društvu, jer bez toga nema perspektive, prihvatljivosti i uvažavanja. Od političara se očekuje da budu konstruktivni u služenju općem dobru zajednice i da budu odgovorni, a ne da služe samo svojoj gramzivosti.
U ishodištu svih nevolja, neimaštine i nemorala, uviđamo dugoročniju krizu i pomanjkanje zdrave međuljudske komunikacije. Moralni kriteriji postaju u javnosti izvrgnuti poruzi i skepsi, nekadašnje se vrijednosti relavitiziraju i potpuno nestaju.
Obećavali su nam državu socijalne pravde i blagostanja a njihovim lošim i nestručnim upravljanjem istu dovode do bankrota. Nitko nema prava oglušiti se i prešućivati probleme koji tište Hrvatski narod. Seljaci, građani, zaposleni, nezaposleni, umirovljenici, žene, studenti, mladi; plaše se za svoju egzistenciju i s pravom postavljaju pitanja, pa gdje nas to vode hrvatski političari ?
Koordinacija braniteljskih udruga grada Zagreba
Miljenko Bađun, tajnik
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
