Darko Pajičić: Nisam se borio da mi nakon rata netko razbije pola glave!

Mladen Pavković ekskluzivno za Braniteljski portal, sa Darkom Pajičićem, Junakom hrvatskog Domovinskoga rata Nisam se borio da mi nakon rata netko razbije pola glave! Mladen Pavković ekskluzivno za Braniteljski portal, sa Darkom Pajičićem, Junakom hrvatskog Domovinskoga rata Nisam se borio da mi nakon rata netko razbije pola glave! Vukovarski branitelj Darko Pajičić kojeg je teško ozlijedio policajac, odnosno milicajac Saša Sabadoš prigodom skidanja dvojezične ploče u Vukovaru već se duže vrijeme nalazi na liječenju u Krapinskim Toplicama. Tamo ima punu zdravstvenu zaštitu, a osoblje bolnice iznimno se ljubazno i profesionalno odnosi prema ovom Junaku hrvatskog Domovinskoga rata. Međutim, prema svemu sudeći, još će dugo obilaziti bolnice, jer svojedobno su mu odstranili veći dio lubanje veličine dlana. Policija, naravno, svim silama štiti svog zaposlenika, tog nekakvog Sašu Sabadoša, a narod se još uvijek pita: kako je moguće na tako brutalan način uništiti jedan mladi život, poglavito čovjeka koji je dao krv i srce za hrvatsku Domovinu u vrijeme kad je to uistinu trebalo? Darko se nalazi u invalidskim kolicima. Povremeno izlazi van iz bolničke sobe u šetnju. Ljudi ga prepoznaju, hrabre ga. Pitamo ga, kako je? - Čini mi se da ide prema boljem – kaže. Eto, već puno lakše razgovaram, a to je za mene veliki napredak. - Možete li zaboraviti što se onoga dana kad ste tako brutalno nastradali dogodilo u Vukovaru? - A to ne. Neprestano mi kroz glavu promiču te slike. Svakim danom mi je od toga sve mučnije, pa se i dalje pitam, kakav je to čovjek koji mi je napravio ovakvo zlo? Spava li i on mirno? Povremeno ga posjećuju i hrvatski branitelji. Među njima je i Zvonimir Trusić, dragovoljac Domovinskoga rata, koji se trude da mu neprestano bude na usluzi. Trusić nam je rekao da svaki slobodni trenutak nastoji otići u Krapinske Toplice, te da poziva i ostale branitelje da našem prijatelju dođu u posjetu... - Zasad mi ništa posebno ne treba. Ako će mi trebati, vjerujem da će mi ljudi pomoći kao i dosad- kaže Pajičić. - . Posjećuju li vas i vaši Vukovarci? - Slabo. Dođe tu i tamo netko. Vukovar je daleko od Krapinskih Toplica, pa je vjerujem i to jedan od razloga ne dolaze. Međutim, kad je nedavno u Zagrebu održana prva Konvencija hrvatskih branitelja, kad su se u dvorani "Vatroslav Lisinski" okupili branitelji iz cijele zemlje bio sam iznimno tužan. Želio sam biti tamo, sa njima, gdje mi je i bilo mjesto, ali...toga dana ne sjećam se da mi je netko došao u posjetu, a kamoli da me pozove. - A kako gledate na plakate koji su postavljeni diljem Hrvatske, a na kojima piše: "Niko ne sme da vas bije sem hrvatske milicije"... - Dobro je da su to osmislili i postavili. To je i opomena svima koji se brinu o "redu i zakonu" da se ne mogu tako ponašati. Hvala Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara, što me nisu zaboravili. Neprestano mislim na njih. - Vi ste u Domovinskom ratu sudjelovali kao maloljetnik... - Da, a danas o nama odlučuju uglavnom oni koji su bili punoljetni u vrijeme rata, koji su mogli, samo da su htjeli braniti Domovinu, a nisu. Stoga, slažem se sa Stožerom da pod hitno treba napraviti lustraciju. Mora se znati tko je bio prvi kad je trebalo na bojnom polju, a tko prvi u podrumu! - Oni koji su skidali dvojezične ploče u Vukovaru već su dobili i određene (istina, uvjetne) zatvorske kazne i novčane globe. Jeste li i vi možda među njima? - Nemam pojima. Ali vjerujem da će i mene kazniti. - Znači, vi ste i dalje protiv ćiriličnih tabli u Vukovaru? - Mene ne smeta toliko ćirilica, koliko to da nas žele time marginalizirati, podcijeniti. Nije to ćirilica koja je od "pamtivijeka" u Vukovaru. To je ćirilica koja je došla sa srpskom agresijom. - Čujemo da ste i vi podnijeli sudsku tužbu protiv policajca, odnosno milicajca koji vas je ovako brutalno ozlijedio... - Da, to je točno. Međutim, ništa se ne događa. Gdje je sada pravna država? - Je li vam se možda netko od policije ispričao, došao vas posjetiti? - Ne sjećam se. - Kako provodite vrijeme? - U nadi da će mi biti bolje. I ne samo meni već i cijeloj Hrvatskoj! - Jeste li se za to borili? - Za što? Da mi netko nakon rata razbije pola glave? Kakav razlog mora biti za nešto takvoga? To nisu radili ni četnici u Domovinskome ratu! Bez pola glave od hrvatskih policajaca koliko znam nije ostao ni jedan ratni zločinac, odnosno četnik koji se danas slobodno šeće Vukovarom ili nekim drugim gradom ili mjestom. Ne kažem da su svi hrvatski policajci takvi, to nikako, ali da ih ima i ovakvih kakav je meni "odlomio" glavu-ima. Sanjao sam i još uvijek sanjam Hrvatsku u kojoj će Hrvati biti svoji na svome! I na kraju, rekli bi još samo jedno: Ne zaboravite Darka Pajičića! Razgovarao: Mladen Pavković Braniteljski portal