Dr. Herman Vukušić poručio Josipoviću: odričem se Povelje RH nakon što ste je dodijelili Documenti

OTVORENO PISMO UGLEDNOG PSIHIJATRA Ako je Documenta Vašom odlukom nositelj Povelje RH, iz svega što sam Vam napisao može se zaključiti da ja ne želim biti nositelj iste te se ovim putem javno odričem Povelje RH koju sam, kao sudionik akcije Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu primio 28. prosinca 1993. godine. Dr. Herman Vukušić, psihijatar s Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb i međunarodno priznati stručnjak, koji se već dvadesetak godina bavi PTSP-om uputio je otvoreno pismo Predsjedniku Republike Ivi Josipoviću u kojem se odriče Povelje RH koju je, kao sudionik akcije Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu primio 28. prosinca 1993. godine, budući da je predsjednik Josipović istu Povelju RH dodijelo i udruzi Documenta. Njegovo otvoreno pismo prenosimo u cijelosti: Kako sam aktivni sudionik Domovinskog rata i jedan od ljudi koji su se dugi niz godina bavili problemima hrvatskih branitelja u Hrvatskoj, što kroz Vladine, što kroz nevladine institucije, mislim da sam po pitanju poslijeratne povijesti ove populacije dobro informiran. Stoga smatram da je sa Vaše strane u najmanju ruku licemjerno par sati prije dolaska među branitelje “savješću hrvatske” nazivati udrugu koja se svih tih deset godina pod plaštom objektivnosti bavila poglavito ratnim zločinima i povredama ljudskih prava koje su počinile hrvatske snage, a po oslobađanju hrvatskih generala iz Haaga najveći dio njihova “istraživačkog” rada pokazao se netočnim. Štoviše, upravo je s tribine te udruge održane prije nekoliko tjedana u Vukovaru izrečena, u najmanju ruku, nemušta i neistinita izjava pomoćnika ministra branitelja Bojana Glavaševića, koja je jedan od glavnih okidača braniteljskih prosvjeda, a ne njihova pomama za dodatnim beneficijama, kako to neki mediji uporno žele prikazati. Kako Vas u predstojećoj kampanji za reizbor predsjednika RH vjerojatno čeka još pokoji susret s hrvatskim braniteljima, dopustite mi da Vas, a propos “hrvatske savjesti”, ovim putem upoznam sa nekoliko činjenica: veterani Domovinskog rata Grada Zagreba još su 1993. godine održali svoju I. konvenciju na Zagrebačkom velesajmu, gdje su jednoglasno usvojili zaključak da “ratne zločine treba procesuirati i osuditi, bez obzira na to tko ih je počinio”; Svjetska veteranska federacija (pridružena organizacija UN-a) na svojoj međunarodnoj konferenciji o psihosocijalnim posljedicama rata održanoj 1998. godine u Dubrovniku otvoreno je pohvalila hrvatske branitelje u njihovim naporima da ratne rane na području regije što prije zacijele; koncem devedesetih godina upravo su hrvatski branitelji potaknuli izdavanje znanstvenih publikacija u kojima se otvoreno pisalo o ratnim zločinima počinjenima s hrvatske strane, a današnji Hrvatski memorijalno- dokumentacijski centar Domovinskog rata nastao je na prijedlog jedne braniteljske udruge; već dulje od godinu dana hrvatski branitelji oboljeli od PTSP-a žele u Zagrebu okupiti predstavnike veterana protivničkih vojski iz cijele regije, kako bi, kao žrtve te opake bolesti, otvoreno govorili o svojim problemima bez međusobnih optuživanja. Mogao bih, gospodine predsjedniče, nizati još mnogo ovakvih primjera koncilijantnosti hrvatskih branitelja koji su, još za ratnih vremena, bili svjesni svoje odgovornosti po pitanju ljudskih prava, za razliku od ljudi koji po Vama čine “hrvatsku savjest”, a nisu se nikada javili kada su ta ista prava bila ugrožena na štetu hrvatskih branitelja. Braniteljima su se, bez njihova dopuštenja, u javnim glasilima objavljivala imena i njihove dijagnoze, na snazi su bili diskriminatorni zakoni koji su oboljele branitelje činili građanima drugoga reda, suicid je bio predstavljan kao “sredstvo za ostvarivanje materijalnih prava” braniteljskih obitelji, ignorirale su se pravomoćne sudske presude u njihovu korist itd. Nitko iz kruga “hrvatske savjesti” nije s tim u vezi nikada reagirao. Na koncu, iskoristit ću ovu prigodu da Vas upozorim na netom danu izjavu Vašeg bivšeg stranačkog kolege koji hrvatske branitelje naziva “militantnom skupinom” jer se jedan od njih u trenutku duševnog očaja polio benzinom i zapalio. Je li po tome, gospodine predsjedniče, i Jan Palach bio “militantni radikal” te ima li što “hrvatska savjest” reći o ovoj izjavi. Ako je Documenta Vašom odlukom nositelj Povelje RH, iz svega što sam Vam napisao može se zaključiti da ja ne želim biti nositelj iste te se ovim putem javno odričem Povelje RH koju sam, kao sudionik akcije Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu primio 28. prosinca 1993. godine. S poštovanjem, Herman Vukušić, dr. med. Izvor: Narod.hr/VL Izvorni članak pogledajte OVDJE