Vijesti Najčitanije
Drago je hrvatski branitelj s 1480 ratnih dana i 0 kuna mirovine
ORLJAVAC Dan neovisnosti Republike Hrvatske slavi se danas, 8. listopada, to je dan kada je 1991. godine, Hrvatski sabor jednoglasno donio Odluku o raskidu državnopravnih sveza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, to je dan kada je počela nastajati Hrvatska koju poznajemo danas, to je dan za koji su se naši branitelji borili i dali svoje živote.
Prigodan je ovo dan da vas upoznamo s Dragom iz Orljavca, prvo hrvatskog dragovoljca, a zatim i pripadnika Specijalne policije za vrijeme Domovinskog rata. Drago se također borio za ovu Hrvatsku i to punih 1480 dana od kojih mu je svaki priznat i upisan u registru branitelja.
Jedina razlika između Drage i nekog drugog branitelja kojeg na primjer ima svatko od nas u susjedstvu je u tome što Drago za svoj ratni put od 1480 dana do današnjeg dana nije od države dobio niti jednu kunu. On danas, u 21. stoljeću, živi bez struje u općinskom stanu.
Dakle, Drago, niti nakon više od 20 godina od završetka rata, nije uspio ostvariti svoja prava kao branitelj. Zašto? Pročitajte sami.
"Prije rata sam radio u Ljevaonici, a zatim u jednoj pečenjarnici u Požegi, kada je počeo rat, 254 dana sam proveo u gardi, a nakon toga 1226 dana kao pripadnik Specijalne policije. Kad je rat završio imao sam tek 37 godina i nisam htio ići u mirovinu. Mislio sam si da sam još mlad i sposoban zaraditi sam za sebe, što sam neko vrijeme i činio", govori nam na početku ovaj pristojan gospodin kojeg u Orljavcu nazivaju dobrim duhom.
Drago se nikad nije ženio i nema djece, ima brata i majku koje ne viđa često nakon očeve smrti, a u Orljavac se doselio iz rodnih mu Viškovaca.
"Kada sam ostao bez posla, jedan prijatelj mi je ponudio da živim u njegovoj kući u Orljavcu koju je trebalo obnavljati za prodaju. Nakon što je kuća prodana, od općine sam dobio ovaj stan na korištenje u kojem živim i dan danas. Kako nisam bio zaposlen, nisam mogao plaćati režije, stoga su mi isključili struju, televiziju, a vodu imam samo zato što je priključena na zajednički sat sa susjedom", kaže nam Drago potiho.
On je prije dvije godine, kada je navršio 55. godinu života, prvi puta otišao u Ured za branitelje u Požegi i predao zahtjev za braniteljskom mirovinom. Od tada sve stoji na mjestu, a Drago pravo na braniteljsku mirovinu još nije ostvario. Kako kaže, nema mogućnosti često otići u Požegu, no kad god ode, u uredu mu kažu kako će biti za mjesec, dva, tri, i tako već dvije godine.
Ne znamo gdje je nastao problem i zašto institucijama treba toliko vremena da odobre mirovinu branitelju čije je ratni put upisan u braniteljski registar, no Drago nam kaže kako su mu u nekoliko navrata nudili bolničko liječenje uz obrazloženje da je taj put najbrži do ostvarenja braniteljskih prava.
"Nisam bolestan, osjećam se dobro, nisam želio ići u bolnicu i glumiti neke tamo bolesti da bih dobio mirovinu. Vjerujem da bi se tako tek i razbolio", priča gospodin Tomljanović koji za život trenutno zarađuje obavljanjem sitnih poslova za stanovnike Orljavca; poput cijepanja drva, kopanja vrta, brige o životinjama, odlaska u berbe i slično.
Susjedi o njemu imaju samo riječi hvale i kažu da je Drago osoba koja se rijetko sreće na ovom svijetu. Skroman i vrijedan, živi teškim životom, a opet nikad ne zapomaže i ne dramatizira oko svojih problema. Kažu i kako nekad odbije pomoć jer ne želi ničiju milostinju.
"Ja samo želim ono što sam zaradio, nudli su mi i socijalnu pomoć, no nisam pristao jer to nije moje. Zašto bih uzeo nešto što mi ne pripada? Da mi samo daju i jednu kunu za svaki dan koji sam proveo u ratu, ja bih se snašao i nekako preživio do idućeg mjeseca", govori Drago.
Upravo zato smo i otišli kod njega, da mu pomognemo da (lakše) preživi zimu jer se iskreno nadamo da će institucije vrlo brzo riješiti Dragin zahtjev za mirovinom te će on dobiti ono što mu pripada.
Iako ne želi priznati, Dragi doista treba naša pomoć. Trebaju mu drva da prezimi, ruku na srce, treba njemu i struja, no on ipak više brine o drvima koja nekad dobije od susjeda s kojim ode u šumu.
Na pitanje kako preživljava dane bez struje, televizije i ostalog, Drago kaže da čita i rješava križaljke, posluša radio na baterije i uvijek si nađe nekog posla u kući i oko nje. Ima svoj vrt za koji kaže da ga nahrani veći dio godine, no preko zime je manje posla i nema niti mogućnosti za nekom zaradom.
Najveći problem Dragi stvara dug kojeg ima prema Tekiji jer godinama ne plaća račun za vodu, logično, pošto ga nema s čime ni platiti. Upravo iz tih razloga ima zaštićeni račun s kojeg će mu od svake uplate Fina oduzeti jednu trećinu iznosa.
Ovim putem apeliramo na Tekiju, HEP, a ponajviše na Ministarstvo branitelja RH da ne dignu ruke od Drage, da mu pomognu na sve njima dostupne načine. Bili to oprosti dijela dugova, besplatni priključak struje ili jednostavno- rješenje njegovog zahtjeva za mirovinu kojim bi Drago i sam mogao riješiti svoje financijske probleme.
A do tad, molimo sve vas, ljude dobrog srca, branitelje i njihovu djecu, prijatelje, poznanike, rodbinu, sve Hrvate u Hrvatskoj i inozemstvu, da izdvojite onoliko koliko ste u mogućnosti i pomognete našem dragom (kako ga od milja zovemo) Dragi da prezimi ovu zimu.
Ako bi netko želio Dragi donirati drva, koja su mu najpotrebnija, ispod ćemo napisati Dragine podatke i broj mobitela kao i broj bankovnog računa.
Ostali smo zatečeni Draginom pričom i nekad je teško povjerovati dok se ne uvjerimo svojim očima, no očito je moguće da, u moru lažnih branitelja i izmišljenih ratnih dana, jedan pravi branitelj u 2017. godini živi bez struje, tople vode, televizije, frižidera i osnovnih uvjeta za život. No kako i sam Drago kaže, ništa mu od toga nije važno, on samo želi ono što mu pripada i ono za što se borio 1480 dugih dana za koje kaže da ne žali niti jedan dan jer voli Hrvatsku za koju se borio.
Ovdje se postavlja samo jedno pitanje, ZAŠTO HRVATSKA NE VOLI NJEGA? ZAŠTO MU HRVATSKA JOŠ NIJE REKLA HVALA?
Branitelji, generali, vojnici, bojnici, udruge, uredu za branitelje, župane Tomaševiću koji ste i sam hrvatski branitelj, gdje ste u Draginom životu? Zašto mu ne pomognete pogotovo kad znate za njegovu priču? Zašto je institucijama potrebno više od dvije godine da pokrenu bilo što vezano za Dragin slučaj?
Odgovore na ova pitanja ne znamo ni mi, kao ni sam Drago koji za kraj kaže da samo želi ono što je zaradio u više od četiri godine provedenih u Domovinskom ratu.
Broj računa u Slatinskoj banci HR 8324120093536001220
Drago Tomljanović
Orljavac 104
34 322 Orljavac
Broj mobitela 098/ 862-297
Jedina razlika između Drage i nekog drugog branitelja kojeg na primjer ima svatko od nas u susjedstvu je u tome što Drago za svoj ratni put od 1480 dana do današnjeg dana nije od države dobio niti jednu kunu. On danas, u 21. stoljeću, živi bez struje u općinskom stanu.
Dakle, Drago, niti nakon više od 20 godina od završetka rata, nije uspio ostvariti svoja prava kao branitelj. Zašto? Pročitajte sami.
"Prije rata sam radio u Ljevaonici, a zatim u jednoj pečenjarnici u Požegi, kada je počeo rat, 254 dana sam proveo u gardi, a nakon toga 1226 dana kao pripadnik Specijalne policije. Kad je rat završio imao sam tek 37 godina i nisam htio ići u mirovinu. Mislio sam si da sam još mlad i sposoban zaraditi sam za sebe, što sam neko vrijeme i činio", govori nam na početku ovaj pristojan gospodin kojeg u Orljavcu nazivaju dobrim duhom.
Drago se nikad nije ženio i nema djece, ima brata i majku koje ne viđa često nakon očeve smrti, a u Orljavac se doselio iz rodnih mu Viškovaca.
"Kada sam ostao bez posla, jedan prijatelj mi je ponudio da živim u njegovoj kući u Orljavcu koju je trebalo obnavljati za prodaju. Nakon što je kuća prodana, od općine sam dobio ovaj stan na korištenje u kojem živim i dan danas. Kako nisam bio zaposlen, nisam mogao plaćati režije, stoga su mi isključili struju, televiziju, a vodu imam samo zato što je priključena na zajednički sat sa susjedom", kaže nam Drago potiho.
On je prije dvije godine, kada je navršio 55. godinu života, prvi puta otišao u Ured za branitelje u Požegi i predao zahtjev za braniteljskom mirovinom. Od tada sve stoji na mjestu, a Drago pravo na braniteljsku mirovinu još nije ostvario. Kako kaže, nema mogućnosti često otići u Požegu, no kad god ode, u uredu mu kažu kako će biti za mjesec, dva, tri, i tako već dvije godine.
Ne znamo gdje je nastao problem i zašto institucijama treba toliko vremena da odobre mirovinu branitelju čije je ratni put upisan u braniteljski registar, no Drago nam kaže kako su mu u nekoliko navrata nudili bolničko liječenje uz obrazloženje da je taj put najbrži do ostvarenja braniteljskih prava.
"Nisam bolestan, osjećam se dobro, nisam želio ići u bolnicu i glumiti neke tamo bolesti da bih dobio mirovinu. Vjerujem da bi se tako tek i razbolio", priča gospodin Tomljanović koji za život trenutno zarađuje obavljanjem sitnih poslova za stanovnike Orljavca; poput cijepanja drva, kopanja vrta, brige o životinjama, odlaska u berbe i slično.
Susjedi o njemu imaju samo riječi hvale i kažu da je Drago osoba koja se rijetko sreće na ovom svijetu. Skroman i vrijedan, živi teškim životom, a opet nikad ne zapomaže i ne dramatizira oko svojih problema. Kažu i kako nekad odbije pomoć jer ne želi ničiju milostinju.
"Ja samo želim ono što sam zaradio, nudli su mi i socijalnu pomoć, no nisam pristao jer to nije moje. Zašto bih uzeo nešto što mi ne pripada? Da mi samo daju i jednu kunu za svaki dan koji sam proveo u ratu, ja bih se snašao i nekako preživio do idućeg mjeseca", govori Drago.
Upravo zato smo i otišli kod njega, da mu pomognemo da (lakše) preživi zimu jer se iskreno nadamo da će institucije vrlo brzo riješiti Dragin zahtjev za mirovinom te će on dobiti ono što mu pripada.
Iako ne želi priznati, Dragi doista treba naša pomoć. Trebaju mu drva da prezimi, ruku na srce, treba njemu i struja, no on ipak više brine o drvima koja nekad dobije od susjeda s kojim ode u šumu.
Na pitanje kako preživljava dane bez struje, televizije i ostalog, Drago kaže da čita i rješava križaljke, posluša radio na baterije i uvijek si nađe nekog posla u kući i oko nje. Ima svoj vrt za koji kaže da ga nahrani veći dio godine, no preko zime je manje posla i nema niti mogućnosti za nekom zaradom.
Najveći problem Dragi stvara dug kojeg ima prema Tekiji jer godinama ne plaća račun za vodu, logično, pošto ga nema s čime ni platiti. Upravo iz tih razloga ima zaštićeni račun s kojeg će mu od svake uplate Fina oduzeti jednu trećinu iznosa.
Ovim putem apeliramo na Tekiju, HEP, a ponajviše na Ministarstvo branitelja RH da ne dignu ruke od Drage, da mu pomognu na sve njima dostupne načine. Bili to oprosti dijela dugova, besplatni priključak struje ili jednostavno- rješenje njegovog zahtjeva za mirovinu kojim bi Drago i sam mogao riješiti svoje financijske probleme.
A do tad, molimo sve vas, ljude dobrog srca, branitelje i njihovu djecu, prijatelje, poznanike, rodbinu, sve Hrvate u Hrvatskoj i inozemstvu, da izdvojite onoliko koliko ste u mogućnosti i pomognete našem dragom (kako ga od milja zovemo) Dragi da prezimi ovu zimu.
Ako bi netko želio Dragi donirati drva, koja su mu najpotrebnija, ispod ćemo napisati Dragine podatke i broj mobitela kao i broj bankovnog računa.
Ostali smo zatečeni Draginom pričom i nekad je teško povjerovati dok se ne uvjerimo svojim očima, no očito je moguće da, u moru lažnih branitelja i izmišljenih ratnih dana, jedan pravi branitelj u 2017. godini živi bez struje, tople vode, televizije, frižidera i osnovnih uvjeta za život. No kako i sam Drago kaže, ništa mu od toga nije važno, on samo želi ono što mu pripada i ono za što se borio 1480 dugih dana za koje kaže da ne žali niti jedan dan jer voli Hrvatsku za koju se borio.
Ovdje se postavlja samo jedno pitanje, ZAŠTO HRVATSKA NE VOLI NJEGA? ZAŠTO MU HRVATSKA JOŠ NIJE REKLA HVALA?
Branitelji, generali, vojnici, bojnici, udruge, uredu za branitelje, župane Tomaševiću koji ste i sam hrvatski branitelj, gdje ste u Draginom životu? Zašto mu ne pomognete pogotovo kad znate za njegovu priču? Zašto je institucijama potrebno više od dvije godine da pokrenu bilo što vezano za Dragin slučaj?
Odgovore na ova pitanja ne znamo ni mi, kao ni sam Drago koji za kraj kaže da samo želi ono što je zaradio u više od četiri godine provedenih u Domovinskom ratu.
Broj računa u Slatinskoj banci HR 8324120093536001220
Drago Tomljanović
Orljavac 104
34 322 Orljavac
Broj mobitela 098/ 862-297
