Gdje je nestala kazeta sa snimkom zločina na Ovčari?

U više navrata u novinama je pisano o tome da postoji video kazeta na kojoj su snimljeni zločini počinjeni na Ovčari nad hrvatskim ranjenicima iz bolnice u Vukovaru. Navedeno je da je ta kazeta i kupljena za dva milijuna maraka i predana Franji Tuđmanu, piše Dnevno.hr To je do sada također svjesno i namjerno prikrivano, te ću kroz to s obzirom na svoje poznavanje kaznenog prava ukazati i na određena pitanja koja do sada, i to očito namjerno, nisu dobila potreban odgovor u vidu kaznenih postupaka protiv odgovornih osoba. Priče o videu od dva milijuna maraka U više navrata u novinama je pisano o tome da postoji video kazeta na kojoj su snimljeni zločini počinjeni na Ovčari nad hrvatskim ranjenicima iz bolnice u Vukovaru. Navedeno je da je ta kazeta i kupljena za dva milijuna DEM i predana Franji Tuđmanu, te gdje je potom od njega dalje predana, a navedena su i imena više drugih osoba koje bi o njoj nešto mogle znati. Kasnije će se spominjati da je ista kazeta ponovno ponuđena Hrvatskoj na prodaju, sada za dva milijuna kuna. Sa stanovišta Zakona o kaznenom postupku, ta je kazeta dokaz koji je potreban radi utvrđivanja istovjetnosti svih počinitelja tog zločina i onoga što je svatko od njih tada poduzeo, i Državno odvjetništvo na čelu s glavnim državnim odvjetnikom RH po službenoj je dužnosti obvezno poduzeti sve da se dođe do nje, što očito nije učinjeno. Glavni državni odvjetnik RH najdulje je bio Mladen Bajić (ukupno 12 godina), koji se, koliko je poznato, sada već tri godine kao zamjenik glavnog državnog odvjetnika RH bavi upravo ratnim zločinima, te je očito njegova odgovornost za takvo nečinjenje najveća. Hrvatska je svakako morala ili pronaći istu kazetu tamo gdje ju sakrila vlast za vrijeme Franje Tuđmana, ili za dva milijuna kuna ponovno je kupiti od srpske strane, te potom na temelju sadržaja pokrenuti kazneni postupak. U slučaju obitelji Zec država je imala druga mjerila Radi usporedbe, kako hrvatska vlast postupa kada su u pitanju zahtjevi za odgovornošću Hrvatske za ratna zbivanja, pokazuje usvajanje zahtjeva članova obitelji Zec, kada je na temelju odluke Vlade RH dobila jednokratnu novčanu pomoć od 1,5 milijuna kuna. Inače, u kaznenom postupku ničim nije utvrđena odgovornost i obveza Hrvatske da isplati bilo kakvu novčanu naknadu radi štete, unatoč čemu Hrvatska isplaćuje taj novac, i to u vidu „jednokratne novčane pomoći“, što jasno pokazuje da je u pitanju situacija kada Hrvatska nema nikakvu obvezu da bilo kome naknadi štetu. S obzirom da je isplata istog iznosa obitelji Zec bez ikakve zakonske osnove, to je Vlada RH počinila kazneno djelo na štetu Hrvatske, na što je bilo obvezno pokretanjem kaznenog postupka reagirati upravo Državno odvjetništvo na čelu s tadašnjim glavnim državnim odvjetnikom RH Mladenom Bajićem. Štoviše, u Banskim dvorima, obitelj Zec primila je Jadranka Kosor. Stvarni razmjeri stradanja žitelja i branitelja Vukovara U odnosu na to koliki su stvarni razmjeri stradanja stanovnika i branitelja Vukovara, treba pročitati dva novinska članka. U članku „Srbi uklanjaju dokaze masovnih ubojstava u istočnoj Slavoniji“ (Nedjeljna Dalmacija, 4. svibnja 1994., str.15.) navodi se: „Na jedanaest vrlo točno određenih lokacija u okupiranoj istočnoj Slavoniji … pokopane su žrtve masovnih srpskih zločina … Lokacije grobnica poznate su, ne samo hrvatskim istražiteljima pri Ministarstvu zdravstva. O tome je potanko izviješćen i UN čiji se ljudi nalaze na tome Hrvatskoj nedostupnom okupiranom području. … Kraj Tordinaca su ustanovili da je uz leševe životinja pokopano 208 osoba, a kraj Ovčare oko tri stotine. … Upravo te radnje poduzeli su tko drugi nego Srbi … na nekima sasvim sigurno (Ribnjak kraj Ovčare) otkopavaju i odnose u nepoznatome pravcu dokaze svojih zločina. ….na Mitnici je zarobljavanje vršeno pod nadzorom Međunarodnog Crvenog križa i tamo nema nestalih. U bolnicu su svi došli prekasno. … Svjedočenja nekoliko preživjelih … govore kako su vukovarski ranjenici završili na Ovčari u toj masovnoj grobnici. … Samo u Vukovaru postoji pet masovnih grobnica: na sportskome stadionu Sloga masovna je grobnica u koju je pokopano 120 osoba, u grobnici pokraj trgovine “Kivi” u Ulici Svetozara Markovića nalazi se 360 žrtava, na Novome groblju pokopano je oko 1200 žrtava. Iz stare ciglane mrtva su tijela pogubljenih odvožena na lokaciju Grabovo i u toj je grobnici oko 250 žrtava. U Gelesovoj doli strijeljano je oko 70 hrvatskih vojnika, a tijela su spaljena. … Četiri masovne grobnice nalaze se u selu Tovarnik i u njima je pokopano 250 pogubljenih mještana skupa sa svećenikom Burikom … U mjestu Lovas na katoličkome je groblju plitka masovna grobnica u kojoj je pokopano 140 mještana.Uza cestu Vukovar-Sotin u smjeru Jakobovca gdje se nalazi mliječno-govedarska farma VUPIK-a u masovnoj je grobnici 300 hrvatskih civila i vojnika zarobljenih u Vukovaru koji su na to mjesto otpremljeni i pogubljeni. U šumi pokraj sela Petrovci, rusinskoga sela u pravcu Jankovaca, zarobljeno je 16 hrvatskih vojnika u povlačenju. Tu su ih ubili, a dvojicu Petrovčana prisili da ih pokapaju. … Na području između Vukovara i Bogdanovaca nestalo je više od tri stotine osoba … U tih jedanaest masovnih grobnica više je od tri i pol tisuće pogubljenih ne-Srba. … (Krunoslava Banić) Prodanove brojke i Njavrina reakcija Dr. Ivo Prodan, nekadašnji šef Saniteta HV-a, u članku Nina Đule „Istina je u Ovčari“ o nestalim Vukovarcima (Feral Tribune, 4. srpanj 1994., str. 18-19) kazao je sljedeće: „Svi nestali branitelji Vukovara, ranjenici i osoblje Vukovarske bolnice koji se nisu uspjeli izvući iz zaposjednutoga grada, predani su u ruke četnicima i likvidirani, a to je hrvatskim vlastima poznato još od pregovora u Ženevi“. Ovom je izjavom na Vinkovačkoj televiziji hrvatsku javnost šokirao general dr. Ivo Prodan.Hrvatske su vlasti na Prodanove riječi reagirale odmah: pred vukovarskim majkama ministar bez lisnice, Juraj Njavro, izjavio je da riječi generala Ive Prodana „nisu istinite“. „ Koliko je ljudi, prema Vašim spoznajama, ubijeno nakon pada Vukovara? – Oko sedam tisuća. Ja sam te informacije imao odmah nakon rata, a do njih sam došao vrlo intenzivnim ispitivanjem prognanika i kontaktima s Jugoslavenskom narodnom armijom na pregovorima u Ženevi. Drugi je izvor UNPROFOR. Izvori su, dakle, vjerodostojni.  Obećano je da ćemo od poznatog kosovca, majora Šljivančanina, koji je odveo skupinu ranjenika i osoblja iz bolnice u Vukovaru … dobiti popis svih ljudi koje je on predao paravojnim jedinicama, odnosno četničkim odredima, koji su onda vršili najgore zločine. …. Gdje se nalaze grobnice? – Najviše ih je na području Ovčare, na imanju grofa Eltza U samom Vukovaru također ima desetak masovnih grobnica. …. – Postoje li već neke spoznaje o tome kako su stradali Vukovarci? – Da. Bili su uglavnom strijeljani, ubijani u kućama, a bombe su bacane svuda uokolo. Svatko tko se javio da je živ odmah je bio ubijen jer su Srbi Vukovar čistili sustavno. – Imao sam sreću da smo zarobili neke Srbe iz Borova Sela u borbama u Bosni. Imena ne mogu reći jer su ti ljudi zamijenjeni, ali oni su nam potvrdili da je Ovčara bila mjesto za likvidaciju. Ja sam otprilike znao istinu i rekao sam im da ću ih pustiti ako kažu nešto što je istinito. Bila je to jedna diverzantska skupina koja je redovno mobilizirana i poslana u borbu u Bosnu, blizu Brčkog. Izjave tih četnika prošle su svijet … oni su nam samo potvrdili dotadašnje spoznaje, odnosno ono što sam poslije izjavio na Vinkovačkoj televiziji“ (Nino Đula) Može se uočiti da se je do sada u Hrvatskoj razgovaralo samo o nestalim i ubijenim osobama u odnosu na mjesta gdje je bio okupljen veći broj osoba (primjerice, osobe koje su zatečene u bolnici u Vukovaru i potom odvedene), ali se nikada nije govorilo o osobama koje su se nalazile pojedinačno ili po nekoliko njih u kućama, te tek sada dr. Ivo Prodan to navodi odgovarajući na pitanje „Postoje li već neke spoznaje o tome kako su stradali Vukovarci? – Da. Bili su uglavnom strijeljani, ubijani u kućama, a bombe su bacane svuda uokolo. Svatko tko se javio da je živ odmah je bio ubijen jer su Srbi Vukovar čistili sustavno.“ Ni policija ni DORH nisu odradili posao kako treba Stoga su upravo policija i Državno odvjetništvo trebali obaviti razgovor sa svakom preživjelom osobom koja je bila tih nekoliko mjeseci u Vukovaru, te pomoću njih utvrditi sve što oni znaju o drugim osobama koje su tada bile u Vukovaru, da li su ubijene tijekom napada na Vukovar, ili su preživjele pa potom bile odvedene i nestale, te pribaviti i sva njihova saznanja o tome tko je to učinio. Međutim, očito je da to kroz proteklih 25 godina nije učinjeno. S obzirom na sve navedeno, postavlja se pitanje da li je Mladen Bajić kao glavni državni odvjetnik RH (sada zamjenik glavnog državnog odvjetnika RH) kroz proteklih 15 godina uistinu obavio svoju zakonom propisanu dužnost, ili ne. Po mom mišljenju odgovor je očit i jasan. Ako državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika (a osobito glavni državni odvjetnik RH) ne postupa po zakonu kada je obvezan da to uradi, on i sam tada čini kazneno djelo. I HRTV na čelu s Vrdoljakom je zakazao O ovome također Hrvatska televizija i radio tada (generalni direktor Antun Vrdoljak) ništa nisu objavili. Ovih dana se može pročitati da upravo Antun Vrdoljak snima film o generalu Anti Gotovini, pri čemu se sustavno prešućuje sve što je ovdje navedeno o odnosu Hrvatske televizije i radija kada je generalni direktor bio Antun Vrdoljak prema Vukovaru u ljeto i jesen 1991. (pa i kasnije), te se može postaviti pitanje da li će se i o tome nekada snimiti film, da se pokaže uloga kako navedenih političara, tako i ljudi koji su onemogućavali da se putem Hrvatske televizije i radija, i drugih sredstava javnog priopćavanja, pravovremeno ukaže na istinu o Vukovaru. Ovo sve se može dokumentirati brojnim očito postojećim snimkama, koje Hrvatska televizija u vrijeme generalnog direktora Antuna Vrdojaka nije svjesno i namjerno objavila, a o kojima govori Josip Estereicher, glavni i odgovorni urednik ….Hrvatskog radija Vukovar (Glas Slavonije, 4.11.1991., str. 6 i 7): „Ako se znaju podaci da je uništeno približno pet i pol tisuća neprijateljskih vojnika, da je uništeno približno dvije stotine i pedeset tenkova, a manje-više je sve to zabilježeno na kamerama amatera …“.