GDJE JE PRAVDA ZA SEDMOGODIŠNJEG RENATA I NJEGOVE RODITELJE!?

NEKAŽNJENI ČETNIČKI ZLOČINI NAD HRVATIMA Sedmogodišnji Renato Šajnović i njegovi roditelji (majka Marija i otac Stanko) ubijeni su na pragu svoje obiteljske kuće u naselju Bodegraj (općina Okučani) 30. rujna 1991. godine od strane četničkih zločinaca. Dakle, teče dvadeset i osma godina od počinjenja ovog nekažnjenog zločina. O njima se ne prave kazališne predstave, ne snimaju se filmovi, njihova sudbina se ne spominje u najgledanijim i najslušanijim emisijama Hrvatske radio-televizije, oni se prešućuju u medijima, njihovu rodbinu ne primaju hrvatski predsjednici, premijeri i ministri, O NJIMA SE U HRVATSKOJ ŠUTI VEĆ VIŠE OD 27 GODINA. Ova sramotna šutnja o nekažnjenom zločinu nad nedužnim Hrvatima, o monstruoznom pokolju u kojemu nije pošteđeno ni sedmogodišnje dijete (Renato, rođen 1984. godine), neoprostivi je grijeh, ne samo prema ovim žrtvama, nego i prema svima drugima koji su stradali od ruku krvnika, prema njihovim preživjelim srodnicima, a u konačnici i prema samom hrvatskom narodu. Ubojice obitelji Šajnović su tadašnji pripadnici "TO Okučani" Milorad Dabić i Boško Krnjajić i pripadnik "srpske milicije" s područja Okučana, Gostimir Milanović. Vojni sud bivše "JNA" u Banja Luci je još krajem studenoga 1991. godine podignuo protiv njih optužnicu, a postupak je nastavljen na Općinskom sudu u Beogradu 2003. godine i ubrzo obustavljen protiv dvojice optuženih (Krnjajića i Milanovića), dok je Milorad Dabić - koji je priznao zločin - smješten na psihijatriju. (Vidi: https://www.hop.com.hr/2016/12/22/srpsko-sudstvo-oslobodilo-ubojice-sedmogodisnjeg-djeteta-za-vrijeme-dom-rata/ ) Tako su zločinci amnestirani, a zločin ostao nekažnjen. To je praksa Beograda od samoga početka. Oni su i formirali posebni Odjel za ratne zločine zato da bi svoje zločince zaštitili i skrili vlastite krvave tragove, a ne radi kažnjavanja ubojica i ta igra je toliko prozirna da je ne mogu shvatiti samo budale. Ovo je samo jedan od tisuća sličnih slučajeva nekažnjenih zločina nad Hrvatima koji su se događali diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ponašanje Republike Hrvatske, odnosno, svih garnitura vlasti (od 2000. godine nadalje - bez izuzetka!) kao i državnih institucija (posebice DORH-a, policije, pravosuđa) je najblaže rečeno sramotno. Zahvaljujući njihovom neradu i srljanju u normalizaciju odnosa sa Srbijom, te nedopustivo blagonaklon odnos prema svima koji su te zločine činili, prikrivali ih i opstruirali njihovo kažnjavanje, tu smo gdje smo. Danas nam ti isti nastoje zatvoriti usta. Napadaju vukovarskog gradonačelnika i optužuju ga za "politizaciju" predstojećeg mirnog prosvjeda u gradu heroju, a upravo oni to pitanje nastoje ispolitizirati. Da imaju imalo savjesti, barem bi šutjeli. Dižem svoj glas protiv nekažnjavanja zločina - u ime maloga Renata koji nikad nije imao prigodu krenuti u školu i odrasti, u ime 402 pobijene djece u Slavonskom Brodu i diljem Hrvatske, u ime svih onih koji su ostali bez svojih roditelja, braće, sestara, baka i djedova a nikad nisu dočekali suđenje krvnicima, u ime svih onih koji još uvijek tragaju za kostima svojih najmilijih. Pljunut ću u lice svakomu tko me upita "zašto prosvjed u Vukovaru?" Zlatko Pinter