General Milićević: Rončević mi je rekao da izvješće bacim u smeće
Bivši ministar obrane negirao je navode svjedoka i tvrdi da je izvješće uredno urudžbirano i pohranjeno u kabinetu ministra
Glavni inspektor obrane, general Jozo Milićević, pokušao je napraviti nadzor nabave vojnih kamiona iz 2004., no to su mu onemogućili tadašnji ministar Berislav Rončević i drugi dužnosnici MORH-a i Glavnog stožera. Tako je, naime, svjedočio na sudu u ponovljenom postupku bivšem ministru te rekao i da je on najveća žrtva te afere jer je nakon pokušaja nadzora bio izložen šikaniranju. Nadzor cjelokupnog sustava ugovaranja i nabave u MORH-u pokrenut je u ožujku 2005. a Milićević tvrdi da se sve odvijalo dobro dok nisu utvrđene nepravilnosti oko nabave te kako nakon toga ni on ni njegovi suradnici nisu mogli ni od koga dobiti potrebne informacije ni dokumente o kupnji kamiona.
– Pomoćnik ministra Ivo Bačić rekao mi je da izvješće Vojne sigurnosne agencije o toj nabavi mogu dobiti od agencije, a kad sam poslao svoje ljude tamo, bili su ismijani te im je rečeno da se predmet vodi pod oznakom vojne tajne i kako ga ne mogu vidjeti – govorio je Milićević. Iako nije imao potpune informacije, tvrdi da je Rončević od njega tražio da sastavi izvješće, a kad njime nije bio zadovoljan, tražio je da ga “podere i baci u smeće”. – Nazvao me malo povišenim tonom i uputio mi prilično uvredljive riječi na račun inspektora i samog izvješća. Da što sam ja to sastavio, kakvi su to inspektori nestručni – rekao je svjedok. Nakon što je, kako tvrdi, odbio uništiti predano izvješće, Rončević mu je navodno rekao da će "sve te inspektore izbaciti iz sustava". – Rekao mi je i da će me se riješiti i da će mi naći zamjenu, da ne želi ljude koji ruše sustav i rade protiv Vlade – iskazivao je Milićević i dodao da je iz Ureda predsjednika doznao i kako je Rončević od tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića zatražio njegovo umirovljenje. Obrani je, kao i na prvom suđenju, bilo zabranjeno postavljati pitanja o Milićevićevu svjedočenju pred saborskim istražnim povjerenstvom u travnju 2009. pa se tako nije moglo ni čuti ništa o razlozima zašto je prije svjedočenja tri puta dolazio k saborskom zastupniku SDP-a Nenadu Staziću. Rončević ga je, vezano za tvrdnju o šikaniranju, pitao je li mu itko ikada zabranio da dolazi na kolegije u ministrov kabinet, na što je Milićević odgovorio da nije, ali da su pozivi dolazili njegovu zamjeniku u inspektoratu. Rončevićev odvjetnik Krešimir Vilajtović stavio je primjedbe na dio iskaza o šikaniranju tvrdeći da to nije istina. Primjedbe je stavio i Rončević. – Prigovaram da sam sugerirao deranje i bacanje izvješća jer je ono prethodno bilo uredno urudžbirano i pohranjeno u kabinetu ministra, gdje se i danas nalazi. Prigovaram da su šikanirani Milićević i inspektori, jer su svi ostali na svojim radnim mjestima. Ja sam bio ministar do 8. siječnja 2008. a za cijelo vrijeme mog mandata general Milićević bio je raspoređen na neku od dužnosti. Nisam nikad tražio njegovo umirovljenje – završio je Rončević, a unatoč prosvjedima tužiteljice Ksenije Pavić, sudac je dozvolio da Rončević do kraja kaže na što sve stavlja prigovor. Milićević je dosad jedini svjedok koji tereti Rončevića, iako je u zaključku svog izvješća sam priznao da bi njegov nalaz možda bio i drukčiji da je na uvid dobio tražene dokumente. Rončević je još za vrijeme rada saborskog istražnog povjerenstva ustvrdio da Milićević nije imao zakonsko uporište istraživati nabave u Ministarstvu obrane jer da je za to zadužena Državna revizija. Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
