Glas istine "ćetnićkog" radija : PROČITAJTE ŠTO JE BORO RKMAN PISAO 1993 RATNE GODINE

Prenosimo Vam izvorni (prepisani tekst autora Bore Rkmana-aktualnog zamjenika župana Ive Žinića (Sisačko-moslavačka županija) objavljen je u novinama Nova riječ (list srpskog naroda) broj 56-57. četvrtak 25. 03. 1993. godine

Kordunaši konačno shvatili važnost medija

Glas istine "ćetnićkog" radija Hrvati i dalje blokiraju čujnost "Petrove Gore", ali je slušaju i često komentiraju u svojim medijima. Po oslobađanju Topuskog, septembra 1991. godine iz dnevnika ustaše prepisujemo sljedeće: "...sve se nekako dade izdržati, ali njihov ćetnićki radio Petrova Gora, ledi nam krv u žilama". Renomirana radio-stanica, koja puni 20 godina uspješnog emitovanja programa od prvog dana rata uhvatila se u koštac s moćnim ustaškim medijima. Ne navikao na rad u ratnim uslovima i skromne tehničke potencijale za pariranje ustaškoj propagandnoj mašineriji, taj radio je prije svega zahvaljujući entuzijazmu i rodoljublju pet-šest ljudi uz mnogo tegoba ipak uspio ostati u eteru. Radio Petrova Gora je prema dostupnim svjedočenjima u početku rata odigrao veliku ulogu među Srbima ostalim u Hrvatskoj, jer im je bio jedina veza sa svojim narodom. Slušali smo ga na uho, kao radio London u onome ratu, pričali su Srbi pobjegli iz Tuđmanije. Djelovao je, bome i na Hrvate, pojedinci su se čak-dok se moglo-javljali telefonom, polemizirali, kritikovali, ali i "hvalili" program. Tih dana je slušanost radia dosegla neviđenu granicu. Ali među zaposlene na njegovim talasima uvukla se tuga zbog totalnog nemarnog odnosa i vojih i civilnih vlasti u početku rata prema toj informativnoj kući. Ni na najvišim nivoima vlasti nije se moglo dobiti gorivo za agregat (a pogotovo ne agregat) iako je tu spasonosnu napravu imala gotovo svaka gostionica na općini. Izvor informacija često je presušivao, a odgovorni su novinare jednostavno tjerali od sebe kao da su kužni. O materijalnoj satisfakciji – ni riječi. Ipak, usprkos svim nedaćama tih šestoro ljudi su dnevno pravili najmanje desetak sati programa. Tako godinu i po! Snagu su im davali pozivi i pohvale boraca s prvih linija fronta, kojima je, opet slušanje svoga srpskog radia ulijevalo snagu i sigurnost. Uslijedila su potom – neizvršena obećanja o preselenju u prikladne prostorije i slično. Da nesreća bude veća kvari se emisiona tehnika i da nije bilo drugarske pomoći sa Radio Beograda, "Petrova Gora" bi se ugasila. Onda su mnogi (nadležni) progledali i shvatili pravu vrijednost radia. Prije svih vojne i civilne vlasti opštine Vrginmost. Dobiven je toliko očekivani novi prostor za stanicu i radio se nakon jednomjesečne šutnje – upravo na dan napada Nezavisne države Hrvatske na Republiku Srpsku Krajinu 22.1.1993. godine – ponovo javlja na sreću i zadovoljstvo svih slušalaca. Uspostavljena je stalna saradnja sa agencijom "Iskra", Radio-Kninom, Petrinjom i Korenicom i svim ostalim informativnim medijima koji djeluju na području RSK. Pojačana je novinarska ekipa. Hrvati i dalje blokiraju "Petrovu Goru" na svojim područjima, ali je i slušaju. O tome govore i brojni članci objavljeni u njihovim novinama u kojima se komentira ili prenosi dio vijesti vrgomoškog radia. Kada se riješe i ostali financijsko-tehničko-kadrovski problemi, našu srpsku Radio – Petrovu Goru čeka lijepa budućnost. Koju je krvavo i zaslužila. Boro Rkman Nova riječ (list srpskog naroda) broj 56-57. četvrtak 25. mart 1993. godine P.S. Ovaj novinski tekst autora Bore Rkmana-aktualnog zamjenika župana Ive Žinića (Sisačko-moslavačka županija) objavljen je u novinama Nova riječ (list srpskog naroda) broj 56-57. četvrtak 25. mart 1993. godine, a iste novine su na okupiranom području po primjerku prodavane po cijeni 10.000 dinara. Još malo o Rkmanu pogledajte u priloženom VIDEU- Razgaljeni, zagrljeni kumovi Linta i Rkman mogu se pogledati na priloženom videu: