Hasanbegović je zaslužio ministarsko mjesto

Zlatko Hasanbegović pripada sloju hrvatskih suverenista koji shvaćaju nasušnost potrebe suočavanja s komunističkom, totalitarnom i zločinačkom prošlošću, jer je taj  općecivilizacijski proces opstruiran, zaustavljen i oštro napadan, od jednog malog ali glasnog i iznimno umreženog dijela društva u Hrvatskoj. Ministarstvo kulture uz Ministarstvo znanosti,  nose  u svome djelokrugu najveći teret bezumnog procesa u kojemu su nelustrirani  pokušali  lustrirati odavno lustrirano.  Stranačka premreženost nelustriranim kadrovima, profesorske pozicije nastanjene likovima koji još žive u sanjanoj Jugoslaviji,  buljuk  kvaziNGO udruga, popunjenih nekolicinom članova, pretvorenih u nezasitne sisače državnog novca te snažne jugofilne indoktrinatore, stvorila je državu u državi. Pojava Hasanbegovića na mjestu ministra kulture, njegovi prvi potezi i snaga karaktera koja nije klecala pred (mora se priznati) iznimno organiziranim napadima, unijela je dah svježine nad učmali sustav interesne raspodjele državnog blaga. Nulta točka napada na Hasanbegovića bila je jedna kapa. Crne boje. Kape crne boje inače nose i dimnjačari  pa to nikome nije problem. Na kapi se navodno nalazio ustaški grb. Uzalud je bio trud pojedinih portala koji su isticali kako je riječ o kapi HOSa. HOS je legalna i legitimna sastavnica hrvatskih oružanih snaga i suvremena udruga, koja nema legitimnih programskih,statutarnih ni inih veza s ustaštvom. Na kapi se nije nalazio ustaški grb.  Ali uzalud.  Jugofilni denuncijanti su promptno izvjestili svjetsku javnost o „rehabilitaciji ustaštva“, Miloradu se ukazala košara iskopanih srpskih očiju, i opsjena je postala međunarodni problem. Činjenicama unatoč. Kanonade objeda na činjenicu da je Domovinski rat istinski i jedini temelj slobodne, demokratske i nezavisne Hrvatske bilo je vrlo zanimljivo slušati.  Hasanbegović je naprosto, jednostavno artikulirao i čvrsto argumentirao istinu i činjenice. Uzalud. Kad neslustrirani lustriraju tada se vidi raskoš i snaga jugofilne„mašinerije“. Drugi val napada okomio se na njegovu izjavu da je ovakav antifašizam kakav pokušavaju zaštititi jugofilci, te komunistički antifašizam bivše Juge, naprosto floskula.  Ako se objektivno sjetimo komunističko/nacističkog čerečenja Poljske, đavolskog prijateljstva i pakta dvaju totalitarizama, činjenica o ratnim i totalitarnim zločinima komunističkog sustava, onda je jasno da u Hasanbegovićevim riječima opet počiva naprosto- istina. Treći val napada suknuo je kada je Hasanbegović činjenično istaknuo da Hrvatska, 1945. nije postala ni slobodna ni samostalna ni demokratska, upravo zahvaljujući komunističkom antifašizmu. Taj isti komunistički antifašizam je masovno strijeljao pripadnike vlastitih snaga, koji su legitimno zagovarali demokratsku i samostalnu Hrvatsku.  Zločinački tretman protivnika, udar na privatno vlasništvo, masovni zločini i državni terorizam Jugoslavije, činjenice su koje Hasanbegoviću daju za pravo. Dok su zapadne zemlje slavile pobjedu i uspostavljale demokratske uzuse, nama je Juga donijela smrt demokratskih i nacionalnih sloboda, uz teror i krivotvorenje povijesti. Četvrti udar ishodište ima u zaustavljanju nekontroliranog curenja novca kvaziNGO sektoru. Mnoštvo članaka je obradilo temu raspodjele novca po sustavu „kad dođu VAŠI“. Prednost jugofilnog, antisuverenističkog miljea bila je očita. Zavrtanje državne „slavine“, prijedlozi čvrstih kriterija koji će osigurati transparentnu raspodjelu novca i jasan hrvatski suverenizam ministra Hasanbegovića, na zadnje noge su dignuli  jugofilni NGO sektor. Peticiju je potpisalo „čak“ 4820 osoba od kojih su velika manjina kulturnjaci, kako su se predstavili hrvatskoj i inozemnoj javnosti.  Inozemni potpisnici od kojih su mnogi zasigurno jednostrano informirani, čine pozamašan broj, tako da je podrška peticiji u Hrvatskoj i daleko manja. U javnosti se imalo prigodu pročitati i nekolicinu izjava o krivotvorenju njihova potpisa! Koliki je stvarni broj falsifikata saznat ćemo uskoro. I tako je stvorena „istina“ o nazadnom Hasanbegoviću – unatoč jasnim argumentima kojima je istupao u javnosti. Strah tih struktura od istine i racionalnog  pristupa  proračunu i danas je vidljiv u tekstovima nekolicine novinara koji prenose priče bazirane na razgovoru s glasačem bliskim HDZu, izvorima iz HDZa, neimenovanim naravno..... Pokušavaju unaprijed „odstrijeliti“ Hasanbegovića u strahu od suočavanja s prošlošću i kontroliranih financijskih slavina. Posijati sjeme sukoba pod svaku cijenu, njihova je specijalnost. Trenutno ih jako pati i saborska pozicija Brune Esih.  Valjda je i ona nazadna. Detalj koji savršeno  ilustrira bezumnost korpusa koji je navalio na Hasanbegovića dogodila se neki dan na HRTu. Pregled djelovanja HR3 je pokazao da su kroz godinu dana o srpskoj književnosti imali 68 emisija dok je hrvatska književnost zaslužila tek 19 !  Vrhunac novinarske kreacije je interview sa zadnjom predsjednicom Saveza pionira Jugoslavije, koja sjetno zaziva revitalizaciju organizacije. Kako će završiti sukob programirane istine i činjenica teško je predvidjeti.  Plenković će zbog „okupljačkih ambicija“ vjerojatnije žrtvovati Hasanbegovićevu ministarsku fotelju, nego braniti dosljednost i VJERODOSTOJNOST. Tako će produžiti agoniju izostanka suočavanja s komunističkom prošlošću za još jedan period.  HDZ se neće zadrmati takvim razvojem situacije. Takav luksuz si naprosto ne mogu dopustiti. Smirivanju situacije doprinjet će i Zlatko Hasanbegović, jer je skroman i strpljiv. Proces suočavanja s komunističkom prošlošću nastavit će se u sabornici. Siguran sam u enormno povećanje gledanosti prijenosa saborskih sjednica. Vrhunac mijene dogodit će se u narednom saborskom sazivu (2020.-2024.), potpomognut povećanjem preferencijskih glasova s jednog na TRI. Željko Maršić - Zenga