Hebrang: HNS je stranka nikakve idelogije, a dobila je dva ministra, čitav niz tajnika, direktore državnih poduzeća

Politički veteran HDZ-a, Andrija Hebrang, gostovao je u Novom danu N1 televizije i komentirao ostavku ministra uprave, Lovre Kuščevića. Zašto je nakon žestoke obrane, Andrej Plenković ipak prihvatio ostavku Lovre Kuščevića?  Ovo što se dogodilo tipična je posljedica jedne anomalije u demokraciji Republike Hrvatske, koja trenutno vlada, a to je da o najvažnijim stvarima u državi odlučuju oni koji su dobili najmanje glasova. Imamo situaciju u kojoj najviše pozicije u državi imaju političari s najmanjim brojem glasova. Danas nema poštivanja volje birača što se tiče pojedinaca. HNS je jedan od ključnih faktora u Vladi, a stranka je koja dobiva 2 posto glasova i HDZ-ovo biračko tijelo nikad nije glasalo za tu stranku. Potpuno je jasno da je Kuščević morao otići, jer ministar ili bilo koji dužnosnik mora imati višu razinu etike i morala od ostalih, jer služe kao uzor. Najmanja zloporaba položaja isključuje ga iz bilo kakve daljnje politike. Mislim da je Kuščević žrtva još jedne pogrešne svoje politike, a to je ukidanje referenduma koji je očito bio legalan i prošao. Ja ne mislim da je ucjena HNS-a, nego ucjena SDSS-a i Milorada Pupovca, koji je jasno rekao da Kuščević mora otići bio razlog ostavke. Kuščević je taj koji je zadržao situaciju da jedna manjina, kao što je SDSS, odlučuje o krupnim državnim pitanjima, poništio je 400.000 glasova i sad manjine odlučuju o sudbinskim pitanjima. Zašto je Kuščević baš jučer, uoči današnjeg sastanka koalicije, odlučio dati ostavku? Koji je ključni trenutak? Upravo zato što je premijer Andrej Plenković za današnji sastanak htio imati čistu situaciju, jer da Kuščević nije dao ostavku na nagovor premijera, Plenković bi danas protiv sebe imao dva koalicijska partnera, HNS i SDSS, što bi značilo pad Vlade, a to nije pametno jer nam slijedi predsjedanje Europskom unijom. Sad nam treba stabilna Vlada pod svaku cijenu. Mislim da je Plenković odigrao ulogu za opstanak Vlade i ugled u Europskoj uniji, ali dugoročno je to vrlo loše, jer sad imamo interesnu matematiku i situaciju da na vrh dolaze ljudi s malim brojem glasova. Što je s koalicijom HDZ-a i HNS-a? Hoće li ona danas opstati i na kakvim će se temeljima nastaviti suradnja? Postupio je po ultimatumu, to je pragmatičnost. HNS je stranka nikakve idelogije, a dobila je dva ministra, čitav niz tajnika, direktore državnih poduzeća. To je stranka političkog profiterstva. Po procjeni čije su šanse veće, HDZ-a ili SDP-a, bit će i njihova procjena u čiji će tabor ići. Vidite li novu većinu bez HNS-a i SDSS-a, primjerice s Bandićem? S Bandićem možete uspostaviti bilo kakav sporazum koji je u obostranom interesu. Kad bi HNS i SDSS izašli iz Vlade, što ne vjerujem, onda je Bandić zlatna rezerva. Okupio je velik broj zastupnika upravo s tom interesnom matematikom. Nitko nije glasao za te ljude, a oni su ipak ušli u Klub. Te ljude u politici vodi interes i oni će odlučiti što im je bolje. Ako trebaju biti koalicijski partner HDZ-u, oni će svim silama podržavati HDZ. To je ono što ne valja u današnjoj demokraciji. Ako izvučemo pouke iz slučaja Kuščević, to može biti povijesna prekretnica. Zaustavio je promjenu izbornog zakona i sam je pao kao žrtva toga što je učinio. Ima li Andrej Plenković sada potpuni autoritet u HDZ-u i vlada li tamo nezadovoljstvo u dijelu najviših dužnosnika stranke? Svakako da je tijelo HDZ-a najmanje homogeno u HDZ-ovoj povijesti. To mogu svjedočiti jer sam gotovo 20 godina bio potpredsjednik stranke, zato što je Andrej Plenković kao predsjednik HDZ-a napravio jedan veliki ideološki otklon. HDZ je uvijek bio stranka desnog centra i stranka s istančanim osjećajem za domoljublje i taj otklon ideološki ulijevo izazvao je ogromna nezadovoljstva. To se najbolje vidi u lošim rezultatima na europskim izborima. Hoće li Plenković izvući poučke iz toga, ne mogu znati, je li ideologija jača od prakticizma, ali nezadovoljstvo je veliko i čitav niz kandidata je najavilo svoje kandidature za unutarstranačke izbore i to će biti demokratska utakmica. Kako vidite sadašnje političke trenutke u Hrvatskoj? Jesu li standardi jači od onih iz devedesetih i bi li Kuščević i devedesetih podnio ostavku? Činjenica je da je Franjo Tuđman mijenjao ministre kao čarape. Svaka i najmanja nepodopština bila je razlog za smjenu. U Sanaderovoj vladi također je otišao jedan poznati ministar obrane. Dosadašnje vlade su imale veći senzibilitet za odstupanja u ponašanju ministara. Što vidite u riječima Lovre Kuščevića, koji je rekao da se ovo neće zaustaviti na smjeni ministra s Brača, nego da će se ići sve do Krka? Na što misli? Ovo što je rekao Kuščević, utemeljeno je na iskustvima i prošlosti. Kad opozicija osjeti ranjivost vlade, puca iz sveg oružja. Činjenica je da će inzistirati i na drugim ministrima. Pokušat će lančanom reakcijom rušiti dalje, ali mislim da neće uspjeti, jer je upornost Andreja Plenkovića da očuva svoju Vladu na visokoj razini. To što je rekao Lovro Kuščević neće se dogoditi, odnosno dogodit će se i neće imati rezultata, i dobro je da neće.