Vijesti Najčitanije
HOĆE LI "AVET S DURMITORA" DOBITI ZASLUŽENU KAZNU?
Za svoju pjesmu "Siđimo u gradove da bijemo gadove", Radovan Karadžić je 1994. godine dobio nagradu "Risto Ratković" koja se u okviru "Ratkovićevih večeri poezije" dodjeljuje u Bijelom Polju (Crna Gora) od 1973. godine.
Tako su Radovanovi zemljaci (jer on je porijeklom Crnogorac) počastili svoga idola tom "međunarodnom književnom nagradom" i to simbolično i "prigodno", baš za pjesmu koja veliča razaranje i uništavanje gradova, što dovoljno govori i o "Aveti s Durmitora" i o njegovim sljedbenicima i obožavateljima.
Podsjetimo, događalo se to u vrijeme dok su diljem Bosne i Hercegovine tekli potoci krvi, a Sarajevo prolazilo svoje najteže dane u povijesti. U ovom je gradu za vrijeme opsade koja je trajala puna 44 mjeseca, ubijeno ili umrlo od posljedica rata oko 14.000 osoba (od čega 5.604 civila među kojima je bilo 643 djeteta), dok je ranjeno oko 56.000. Među smrtno stradalim civilima 70% je muslimana - Bošnjaka, 20% Srba, 8% Hrvata, te 2% građana drugih nacionalnosti.
Dakle, srpski je agresor koji je okružio grad i skoro pune 4 godine ga razarao s okolnih brda, u njemu tijekom opsade ubio i 1.133 Srba. I to nešto govori o naravi i stupnju okrutnosti i bešćutnosti s kojom se nastupalo u cilju stvaranja "srpske države" na tlu Bosne i Hercegovine.
No, Sarajevo je samo jedan od masovnih zločina za koje je odgovoran krvnik kojemu se upravo danas treba izreći pravomoćna presuda pred "Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove" u Den Haagu.
Optužnica protiv njega podignuta je od strane Tužiteljstva ICTY-a 1995. godine, od 1996. do 2008. godine bio je u bijegu, a uhićen je u Srbiji 21. prosinca 2008. godine, nakon što se dulje vrijeme skrivao iza identiteta "dr. Dabića" i čak javno nastupao, što tajne službe Srbije navodno "nisu znale". Suđenje je započelo 31. lipnja 2008., a 24. ožujka 2016. godine u prvostupanjskom postupku osuđen je na 40 godina zatvora.
Sa svojim suradnicima (Biljanom Plavšić, Nikolom Koljevićem, Momčilo Krajišnikom, Ratkom Mladićem i drugima), poremećeni psihijatar, predsjednik i utemeljitelj SDS-a, prvi predsjednik genocidne tvorevine "republike srpske" i "vrhovni zapovjednik" njezine paravojske ("VRS") Radovan Karadžić, sve je učinio kako bi po nalozima Beograda odradio Bosnu i Hercegovinu etnički očistio od muslimana-Bošnjaka, Hrvata i drugih nacija i tako je pretvorio u dio buduće "Velike Srbije". Tim projektom genocida i etničkog čišćenja, uz nezapamćene masakre i masovne zločine što su ih provodili njegova paravojska, četnici i "dobrovoljci", on je sebe uvrstio u red najvećih zločinaca XX stoljeća.
Od ukupno 104.732 žrtve koliko ih je tijekom rata u BiH (1992-'95.) bilo (prema podacima Demografskog odjela Ured tužitelja MKSJ u Den Haagu iz 2010. godine), oko 80% su uzrokovali Srbi koji su do jeseni 1994. godine osvojili preko 70% BiH, od čega su velike dijelove etnički očistili, uz masovne zločine (počevši od Ravnog i Sarajeva preko Kupresa, Posavine, Višegrada, Srebrenice i mnogih drugih mjesta). S etnički očišćenih prostora protjerali su blizu 2 milijuna muslimana-Bošnjak i Hrvata.
Za zla što ih je počinio Radovan Karadžić, prave kazne nema.
No, nadajmo se da će žrtve i njihovi potomci ipak dobiti kakvu-takvu zadovoljštinu.
Bilo bi to jako važno i zbog budućnosti ljudi koji će nastaviti živjeti na prostorima BiH, koje god nacije i vjere bili.
"Republike Srpska" je zločinačka tvorevina nastala genocidom i okupana krvlju nevinih - i tu istinu ne smijemo zaboraviti.
To moraju znati i svi oni koji danas slave ovog zločinca nad zločincima, nastavljaju njegovu ideologiju i zagovaraju nove ratove.
Zločin je pitanje svih pitanja - a odnos prema zločinima i zločincima pokazatelj zrelosti jednog naroda, njegovog civilizacijskog dosega i spremnosti suočavanja s prošlošću. Bez toga - bez elementarne pravde i istine, mira i normalnog života u BiH i njezinom susjedstvu nema.
Ako je kod sudaca koji odlučuju o krivnji "Aveti s Durmitora" ili "Krvniku s Pala" ostalo još barem malo časti i osjećaja za pravdu, izricanje najteže kazne ne bi smjelo biti upitno.
Zlatko Pinter
