HRVATI NE PREPOZNAJU SVOJE STOLJETNE PROGONITELJE 1.dio

1. Hrvati bez nacionalne svijesti i nacionalnog identiteta Kako svijetu objasniti da u Hrvatskoj imamo oko 87 posto katolika i preko 500 tisuća hrvatskih branitelja, a doskora smo imali velikosrpsko, jugokomunističku vladu u kojoj je, uz ostale jugokomuniste, bilo 49 posto ortodoksnih velikosrpskih ideologa. Istovremeno, po popisu stanovništa, danas u Hrvatskoj imamo oko 4,5 posto Srba. Ovaj nerazmjer broja Srba u hrvatskoj vladi u odnosu na broj stanovništva Hrvatske, daje odgovor o zajedničkoj politici i zajedničkom činjenju zločina nad hrvatskim katoličkim narodom tokom trajanja prve i druge Jugoslavije. Neosporno, da su tu antihrvatsku, antikatoličku, antibraniteljisku vladu izabrali baš ti Hrvati koji čine večinski narod, a ne Turci ni Grci. Očito da je Milanovićevoj vladi bilo potrebno 49 posto velikosrba kao što su 45 godina, za vrijeme velikosrpsko-komunističkog režima, zajedno provodili torturu nad hrvatskih narodom, a kako bi danas, po receptu četničkog vojvode Tomislava Nikolića, Vukovar pretvorila u srpski grad i učinkovito provodile ciljeve Memoranduma SANU 1 i 2. Uz podršku neokomunista i velikosrpskih ministara i velikosrpske policije-milicije Milanović je pokušao nasilno, suprotno članku 8. Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama, postaviti čirilićne natpise na zgradama državnih institucija. Posljedice tog antihrvatskog nasilja je ubojstvo hrvatskog branitelja Darka Pajičića od strane aboliranog srpskog milicajca, a pod pokroviteljstvom ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića. Očito da Hrvate katolike treba podsjetiti da su, od istog progonitelja, sistematski proganjani i obespravljeni još od 1918. godine. Od tada, točnije, 5. prosinca 1918., u zajedničkoj državi SHS, izvršen je prvi masakr nad Hrvatima i to na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Progon i obespravljenost Hrvata, kundaćenje, likvidacije neistomišljenika trajale su pune 22 godine, do raspada Kraljevine Jugoslavije 1941. godine. To je bilo razdoblje potpune obespravljenosti hrvatskog naroda po nacionalnom, kulturnom i gospodarskom pitanju. Ta velikosrpska tiranija i obespravljenost hrvatskog naroda nastavljena je od 1. ožujka 1945., samo tada zajednički sa jugokomunističkim ideolozima na čelu sa maršalom Titom i njegovim velikosrpsko-komunističkim generalima koji su reorganizacijom JA, ukinuli Republičke štabove i Glavni štab JA, a osnovali četiri jugoslavenske armije s Generalštabom u Beogradu (Peko Dapčević, Koća Popović, Kosta Nađ i Petar Drapšin). Dakle, tada je stvorena nova velikosrpska Jugoslavija, zvana Titina komunistička Jugoslavija. To je dan kad je postignut cilj velikosrpskih ideologa, stvorena nova Jugoslavija, zajednica Jugoslavenskih naroda, a kako Srbi kažu, nije važno kako se zove važno je da njome Srbi upravljaju. Kako je u poraću 1945., nakon „oslobođenja“ Hrvatske, bilo hrvatskom narodu to se vidi po neizbrisivim tragovima u 1700 masovnih stratišta i grobišta likvidiranih na Bleiburgu i križnim putevima. Taj velikosrpski ekspanzionistički program nastavljen je 1991. godine srbočetničkom agresijom na Hrvatsku iza koje je ostalo oko 17000 žrtava, spaljena i opljačkana hrvatska sela i gradovi, temeljito uništeno proizvodno gospodarstvo. Kako je gospodarstvo Hrvatske uništeno, dolazi do nezaposlenost, siromaštvo i veliko nezadovoljstvo građana. To nezadovoljstvo građana koriste svi oni koji su bili protiv rušenja Jugoslavije i protiv stvaranja samostalne Hrvatske, pa 2000. godine ponovo dolaze na vlast. Prvi program jugokomunističkih ideologa, na čelu s Ivicom Račanom je „detuđmanizacija“ Hrvatske, što znači uništiti sve što je stvoreno u Domovinskom ratu. Prvi udar izvršen je na hrvatske branitelje kao stvaratelje samostalne Hrvatske, pa Račanova koalicija 14. travnja 2000. donosi zakon o progonu hrvatskih branitelja nazvan Deklaracija o suradnji sa sudom u Haagu. Posljedice te antihrvatske politike u potpunosti vidimo danas, 20 godina iza rata. Da velikosrpski ideolozi nisu odustali od svog programa velike Srbije, su nam poručili Memorandumom 2 SANU-a u devet točaka. Račanovu detuđmanizaciju nastavlja Milanovićeva koalicija svojom propagandom koristeći nezadovoljstvo osiromašenih građana. Danas možemo reći da Hrvati od 1918. godine nisu pisali svoju povijest što je sastavni program indoktrinacije hrvatskog naroda. I današnje školske udžbenike (2015./2016.) i hrvatska povijest napisani su pod vodstvom velikosrpskog ideologa Milanovićevog ministra Željka Jovanovića. Taj isti, nazovimo ga hrvatski ministar, školske udžbenike nosio je u Beograd na verifikaciju četničkom vojvodi Tomislavu Nikoliću. U čast Jovanoviću, četnički Vojvoda je organizirao palenje hrvatske zastave iznad glave dragog im gosta Željka Jovanovića. 2. Čemu služe parlamentarni izbori U svim demokratskim parlamentarnim državama izbori su odraz demokracije. Na izborima narod glasuje za postojeću vlast ako je s njom zadovoljan ili glasuje protiv, ako je nezadovoljan. Kod hrvatskog naroda i ovdje je isključena logika i zdravi razum jer su zaboravili tko je progonitelj Hrvata katolika. Ako su Hrvati proganjani i od velikosrpskih ideologa i od jugokomunističkih ideologa baš zato što su katolici, a oni to ne prepoznaju već na parlamentarnih izborima ne znaju za koga bi glasovali, ne znaju za koga ne bi smjeli dati svoj glas, rezultate vidimo tako što su nam doskora u Banskim Dvorima sjedili jugokomunistički ideolozi. Isto tako i hrvatski branitelji su sistematski proganjani od 2000. godine, od velikosrpskih i jugokomunističkih ideologa jer su i jedni i drugi bili protiv rušenja Jugoslavije i protiv stvaranja samostalne Hrvatske, za koju su se hrvatski branitelji borili i izborili. Uz to, hrvatski branitelji su prosvjedovali 2000. godine na Markovu trgu u Zagrebu, a prosvjede su nastavili 2014. punih 555 dana. Ako se prosvjeduje, to znači izraz nezadovoljstva zbog nečega ili protiv nekoga. To zbog čega i protiv koga su branitelji prosvjedovali nisu pokazali na proteklim parlamentarnih izborima. Ako nakon proteklih parlamentarnih izbora prohrvatska Domoljubna koalicija nije pobijedila s potrebnih 51 posto saborskih zastupnika to je dokaz da ni proganjani katolici ni proganjani hrvatski branitelji ne znaju tko su im progonitelji i za koga ne smiju glasovati. Nastavlja se...   Ivan Runje