Hrvatski se branitelj izliječio od šizofrenije uz pomoć krunice
'Kad bi vidio drvo, prva pomisao je bila - kako je dobro za objesiti se, balkon - dobar za skočiti s njega i sl. Bojao se samoće, bojao se veće grupe ljudi, bojao se jednom riječju svega.'
Pročitajte potresno svjedočanstvo žene čiji je muž patio od šizofrenije:
"Zovem se Antonija, moj muž Mato. Za vrijeme rata oboje smo bili hrvatski branitelji. 1994. godine moj muž obolijeva od jako strašne bolesti, dijagnoza: šizofrenija, šizoafektiva, psihoza, PTSP-teški oblik.
Nekoliko puta u dvije godine bio je hospitaliziran na psihijatriji, mijenjali su mu više puta terapiju bez nekog većeg uspjeha. Njemu je bilo strašno no obitelji puno teže. Pio je po sedam-osam tableta tri puta dnevno, stalno je imao prisilne misli, misli na samoubojstvo, ništa pozitivno. Kad bi vidio drvo, prva pomisao je bila - kako je dobro za objesiti se, balkon - dobar za skočiti s njega i sl. Bojao se samoće, bojao se veće grupe ljudi, bojao se jednom riječju svega. Ja tu bolest nisam mogla razumjeti, nisam shvaćala da osoba koja ima sve udove, sve zdrave organe može biti bolesna.
Po cijele dane je samo spavao i ustajao samo radi hrane, u toku dana od njega nisam mogla izvući dvije riječi, nisam ga smjela ostaviti samog, niti ga kuda povesti sa sobom, svi su nas prijatelji napustili bili smo osuđeni sami sebi. Jednom riječju PAKAO na zemlji. Liječnici su mi rekli da će cijeli život biti na tim ljekovima jer je ta bolest neizlječiva, a kad ne budem više mogla s njm izlaziti na kraj da će ga smjestiti u ustanovu za takve oboljele.
Jednom prilikom vidio je plakat s pozivom u Međugorje i odlučio se otići tamo potražiti pomoć. Nije znao moliti niti je to bio u stanju. Kad su došli u Međugorje pred Gospin kip obuzeo ga je grčevit plač nije se mogao kontrolirati i kao da je sva tjekoba, bol, tuga i strah sve otišlo Gospi u ruke. U Međugorju se dalje nije ništa posebno događalo, uobičajena procedura hodočašča. Na povratku kući žene su molile krunicu i on je osijetio želju da moli, međutim nije znao i samo je prebirao po krunici praveći se da moli. Kad je došao kući zamolio je mene da ga naučim moliti krunicu, međutim kako sam bila sva več isfrustrirana tim njegovim stanjem samo sam mu grubo odbrusila da neću ja konja od četrdeset godina učiti moliti i dala sam mu brošuru sa uputama kako moliti krunicu i ostavila ga na milost i nemilost bolesti jer mi je već bilo dosta i njega i bolesti uz to sam imala i brigu o dvoje male djece. On je uzeo brošuru i od tog dana svakodnevno moli barem jednu gospinu krunicu i od tada on nije popio niti jednu tabletu POTPUNO I CJELOVITO OZDRAVIO zahvaljujući samo Gospi i moljenju krunice. On je danas sasvim druga osoba, društven je, stekli smo nove prijatelje u vjeri, član je molitvene zajednice - čak je jedan od voditelja, postao je brižan otac i muž, jedna vrlo ugodna osoba. Niti kod liječnika nije htio lagati i rekao je da je ozdravio moljenjem krunice i Međugorja. Njegovi nalazi su sasvim uredni čak mu je liječnička komisija bila oduzela i status HRVI, ali neka sve neka bude Bogu i Gospi na čast i slavu a nama na korist. Niti jedna bolest nije jača od Boga i zato mu neizmjerno hvala i slava!"
Svjedočanstvo u cijelosti preuzeto s Međugorje-info.
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
