InfoNacija – Novi internetski TV format Marka Juriča i Projekta Velebit

Turci su na referendumu odlučili da se njihova država preimenuje iz sustava parlamentarne demokracije u predsjednički sustav. To je odmah bilo sumnjiivo našim medijima. Međutim Turci su rekli da hoće predsjednički sustav, isti onakav kakav imaju Amerikanci ili Francuzi, onakav u kakvu se demokraciju isti ti naši mediji zaklinju već dva i po desetljeća. Predsjednička ili parlamentarna demokracija za Hrvatsku I mi smo u Hrvatskoj smo imali predsjednički sustav koji se zvao polupredsjednički i koji je trajao samo deset godina. Za to vrijeme je Hrvatska srušila Jugoslaviju, sredila međunarodno priznanje, izgradila vojsku, pobijedila Srbiju u ratu, nije se zadužila i nije rasprodavala svoja prirodna i neprirodna bogatstva. Onda su u Hrvatsku došli emisari upravo iz tih zemalja koje imaju predsjednički sustav i objasnili nama, neukim Hrvatima, kako je to jedan loš sustav i kako je parlamentarna demokracija nešto puno bolje. Usput su i “malo” pomogli Račana, Mesića i ekipu da dođu na vlast, kako bi odmah uveli tu parlamentarnu demokraciju. Tako smo mi danas u Hrvatskoj pravi sretnici što ne živimo u zemljama zaostale demokracije kao što su Amerika, Francuska i Engleska, nego u zemlji koju smo po njihovom nagovoru pretvorili u nešto s čim se svatko može loptati kako mu padne na pamet. U međuvremenu je prošlo 17 godina, Hrvatska je pretvorena u zemlju koja više ne izgleda kao pobjednica u ratu, vojsku je raspustila, generale pozatvarala i sve što je vrijedilo rasprodala, a najviše koristi od toga imaju upravo u tim zemaljama koje su nam savjetovale promjenu predsjedničkog sustava. I onda smo za naše mudrace, mi pametni, a Turci glupi, jer u svojoj kući pokušavaju napraviti red, isti onakav kakav su napravili Francuzi, Amerikanci i Englezi u svojim kućama. Jer kada se u kući ne zna tko je šef, gazda, nego kada se za zvaku odluku mora dobiti supotpis, suglasnost više ljudi, u toj se kući ne zna tko pije, a tko plaća, onda je to kuća parlamentarne demokracije.

Pad Agrokora – Djelo nelustrirane crvene aristokracje

Prošli nas je tjedan tresla groznica slučaja Agrokor. Nekako je ispod radara prošla činjenica kako bi rasvjetljavanje zamračenog duga od 45 milijardi kuna mogao biti početak prve prave lustracije u Hrvata. I to iz jednostavnog razloga što su uzročnici tog duga krvni i pravni slijednici one nelustrirane crvene komunističke aristokracije koja je svoj plijen stekla pomoću milicijskog pendreka, streljačkog voda ili sitnim noćnim likvidacijama. Ako će Plenkovićeva ekipa doista krenuti do kraja onda bi tu moglo izići puno svega, od medija, organa reda i nereda, pravosuđa, političara i ostalih uglednika. Jer Hrvatska je država kojom upravljaju najveći dužnici, u kojoj policija živi od slučajeva koje ne riješi, pravosuđe od presuda koje ne donese, političari od zakona koje ne izglasaju, a novinari od tekstova koje ne napišu. Od svog početka, u samoj zamisli Projekta Velebit, kao jedna od osnovnih njegovih strateških točaka, stajao je zaključak da njegov beskompromisni državotvorni program, koji se neće sagibati ni kompromisima prilagođavati, niti pod pritiscima popuštati, baš iz tog razloga, neće naići ni na moralnu niti na materijalnu podršku onih koji u Hrvatskoj imaju političku, gospodarsku i svekoliku moć. Istovremeno, ako u provodu svog programa, na sve načine na koje nam to bude moguće, ne uspijemo informirati Hrvate duž i poprijeko Hrvatske i na taj način ne steknemo podršku glavnog i jedinog nosioca hrvatskog suvereniteta, njegova naroda, sav trud će biti uzaludan. Glavna hrvatska medijska sredstva, ona koja mogu doprijeti u svaki ugao hrvatske domovine, solidno su ukopana pod kontrolu tih moćnika i sukladno svojoj poziciji, informiraju, odnosno dezinformiraju hrvatsku javnost onako kako to njihovim vlasnicima i gospodarima konvenira. Tko su ti gospodari najbolje je objasnio Marko Jurič u InfoNaciji, kad je iste te, u prilogu o Agrokoru, nazvao nelustriranom crvenom komunističkom aristokracijom. Izvrstan primjer te kontrole je HRT iz kojeg je SDP, dolaskom na vlast, eliminirao oko 400 nepodobnih, a HDZ ih ponovnim preuzimanjem vlasti, sve ostavio osim nekoliko, na prste izbrojivih. Oni koji se zovu nezavisnima, ipak bi morali svoju nezavisnost staviti pod navodnike. Ako ne pristanu na samocenzuru, čeka ih cenzura Mirjane Rakić i nema boljeg primjera od sudbine Marka Juriča i “Markovog trga”. Kad je rekao istinu o radu SPC i metrpolita Zagreba i Ljubljane (Ne nosi titulu metrpolita Hrvatske jer oni Hrvatsku ne priznaju ni kao državu ni kao narod), moćna ruka Vijeća za elektroničke medije na čelu s Mirjanom Rakić, upotrijebila je svoju cenzorsku moć i zabranila rad televizje Z1 na tri dana. Kada je Marko Jurič drugom prilikom kritici iznio tvrdnje jednog od tih najmoćnijih, Milorada Pupovca, da se pozdravom “Za dom spremni” širi mržnja, drugovi su izvršili pritisak i Markov trg je skinut s programa Z1 televizije. Tako je postalo jasno da se Projektu Velebit neće otvoriti vrata niti jedne televizijske kuće i stvoren je plan da po uzoru na neke američke medijske organizacije sa značajnim dometom, pokrenemo internetsku televiziju i tako ju stavimo izvan dometa moćnika od kojih smo od prvog dana kako je Projekt Velebit ugledao svjetlo dana, dobili jasnu poruku: “Ili ćemo vas kontrolirati, ili ćemo vas uništiti.” Zaključak je bio jasan – Ako dirneš u jednog njih, napr. Milorada Pupovca, jednog od najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj, solidno umreženog u vlast, s ogromnim sredstvima hrvatskih poreznih obveznika na raspolaganju, nećeš potrajati ni nekoliko tjedana. S nešto vrlo ograničenih sredstava s kojima smo raspolagali, uspjeli smo nabaviti jedan dio opreme koji je potrebna za takav pothvat i skromno započeli objavljivati satirične video priloge “Dnevni SHOWinist”. Iduća faza je bila unijeti jedan redovni, po mogućnosti dnevni prilog informativne naravi i onda prema materijalnim mogućnostima, graditi hrvatsku internetsku televiziju “Projekt Velebit”, s dnevnim višesatnim programom, dostupnu svakom Hrvatu koji ima internet, ma gdje se u svijetu nalazio, a Domovina mu je na srcu. Sa svega 60% tehnike koja nam je potrebna za taj rad i s timom dobrovoljaca od kojih nitko nije plaćen, a neki posežu u svoju skromnu ušteđevinu da bi to financirali, Projekt Velebit danas, pored satiričnog spota Dnevni SHOWinist, nastupa s informativnim spotom Marka Juriča, “InfoNacija”. Da bi mogli graditi na ovom što smo započeli, iz naroda i za narod, to mora biti ostvareno po narodu, onom u Domovini i onom raseljenom širom svijeta. Iz tog razloga, stavili smo na našu web stranicu informacije o tome kako je moguće pomoći rad Projekta Velebit. Ako želimo Hrvatsku pretvoriti u suverenu, slobodnu i naprednu domovinu svih Hrvata, moramo dati nešto od sebe, jer to za nas nitko neće učiniti. Za državu smo se morali izboriti sami, a danas za njenu afirmaciju, za sve ono što je bio cilj njene uspostave a nije ostvareno, opet se moramo izboriti sami, vlastitim trudom i iz vlastitih džepova.