Kad će u Vukovaru ćirilica biti dobrodošla?

Hrvatski branitelji, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, hrvatski građani, svi oni koji u Vukovaru danima prosvjeduju nakon 'čudesnog' uvođenja ćirilice, točnije dvojezičnih tabli, u spomenuti grad, proglašeni su od strane ratno-profiterskih medija borcima protiv civilizacije, protiv jednog pisma, koje, kao takvo, ne može biti i nije sporno, što je, naravno, obična prijevara režimskih piskarala ( drugačije se režimske spin doktore i ne može nazvati ) koji namjerno pojednostavljuju stvari. Naime, nije njemački jezik i njemačko pismo, njemačka kultura općenito, bila odgovorna za zlo koje je iza sebe ostavio nacistički režim, pa je ipak trebalo jako puno godina da se njemački jezik probije na područja na koje su Hitler probijao vojnom mašinerijom i ostavljao iz sebe smrt i razaranje. Hitler je silom htio nametnuti njemački jezik, njemačko pismo, Njemačku općenito, porobljenim narodima što je kod tih naroda izazvalo traume koje ni do današnjih dana nisu zarasle. Jednaki je slučaj 'na ovim prostorima' i s Miloševićem. Oni koji ne razumiju vukovarsku tragediju, oni koji ne žele razumjeti što je zapravo bila Ovčara i što se sve događalo te kako je sve počelo prije 22 godine, ne mogu shvatiti zašto su branitelji i većinom Vukovarci protiv ovakvog načina uvođenja ćirilice u Vukovar. Radi se o borbi protiv krvavih uspomena na koje branitelje mahom ćirilica podsjeća s obzirom kako su na okupiranim hrvatskim područjima na ćirilici ispisane mnoge gadosti, malo koja je kuća ostala pošteđena ćiriličnih poruka. Naravno, ne krivimo pismo, ne krivimo slova i ne krivimo čitav jedan narod, civilizaciju i kulturu tog naroda, ali... Da bi traume zacijelile, da bi se uspostavio bilo kakav normalan suživot, potrebna ja katarza one druge, fašističke strane u Domovinskom ratu, potrebno je da srbijanske vlast vlastite građane izvedu iz još uvijek živih velikosrpskih Miloševićevih i Šešeljevih mitova, što se, nažalost, u Srbiji ne događa. Danas, 70 godina nakon Drugog svjetskog rata, nikome u Europi nije problem njemački jezik, štoviše, govori se i o činjenici da nisu svi njemački vojnici bili zločinci u Drugom svjetskom ratu, kako se to željelo reći odmah po svršetku najkrvavijeg rata u ljudskoj povijesti, govori se slobodno, bez cenzure, ali se ne zaboravlja osnovna istina, a ona je nepobitna. Nacizam, fašizam, ne zaboravimo komunizam, zločinačke su ideologije i oko toga postoji konsenzus koji nikome u demokratskom svijetu nije sporan. Njemačka danas nema nikakve veze s Njemačkom Adolfa Hitlera, Njemačka danas, kao demokratski i gospodarski lider Europe predvodi demokratski svijet u borbi protiv recidiva nacizma, koji se, srećom, javljaju isključivo na marginama. Srbija nije takva zemlja, Srbija nije ni započela katarzu kakvu je odavno završila Njemačka, o denacifikaciji da ne govorimo. U Srbiji još uvijek dobar dio građana ne zamjera Miloševiću činjenicu da je zemlju uvukao u brojne ratove, da je vlastitim građanima priuštio NATO intervenciju i smrt tisuća civila, naprotiv, mnogi balkanskom Hitleru zamjeraju samo jednu činjenicu, to što je sve ratove izgubio, ostao bez Hrvatske, bez BiH, usprkos fantomskoj nacističkoj tvorevini takozvanoj Republici Srpskoj i bez Kosova, a kako je krenulo Srbiji i Vojvodina 'bježi'. Dakle, u Srbiji nema katarze iako je svedena na beogradski pašaluk. Na vlasti su bivši fašisti i agresori na Hrvatsku s kojima su hrvatski vlastodršci vrlo brzo našli zajednički jezik. Kad smo već spomenuli jezik, onog trenutka kada Srbija završi proces denacifikacije, kada završi s katarzom i demokratskom preobrazbom, kad se u Hrvatskoj ne budu čule fašističke podvale, koje dolaze od strane nekih predstavnika Srba u Hrvatskoj, o Oluji kao o etničkom čišćenju ćirilica u Vukovaru neće biti problem, dapače.... Izvornu vijest možete pogledati OVDJE