KAP KOJA JE PRELILA ČAŠU

U poslijednih šest mjeseci ili malo više, teško da se moglo nešto napisati, a da vijest bude svježa. Taman nešto stavim na papir, dođem do kraja, na kraju bacim u koš za smeće. Propalo, vijest je stara. Nekako, facebook, me podsjeća u prošlom vremenu što sam pisao, kao luda sreća taj dan dogodi se nešto slično. Prvo što sam danas mislio napisati je pod naslovom „SRAMIM SE ŠTO SAM HRVATSKI BRANITELJ“, toliko je bilo i još uvijek je gorčine u meni da ne znam što prije napisati. Prvo da rasčistimo, dok sam malo proanalizirao, pa zašto bih se ja sramio što sam hrvatski branitelj, neka se srame oni koji to nisu niti će ikad osjećati domoljublje kao mi branitelji. Ne mjerim domoljubljem onima koje su se okoristili ratom, a bili su kao „fajteri“. Svega ima ovih dana, banalnih stvari, političkih spinova, a od moje zadnje kolumne, pala je i Vlada. Još samo valjda jedan ili jedini saborski zastupnik ima nadu da se za ubrzo Sabor neće raspustiti. To je onaj, koji ne bi prošao kao niti predsjednik kućnog savjeta. Pala Vlada, Sabor raspušten, a majke mi mile, ne dao Bog da dođe do rata. Pa svi bi izginuli. Domoljubna koalicija u rasulu, a ova druga, ne bi ni branila Sveto tlo, Hrvatsko. Ipak njima je draža zvijezda. Nu, kad sam već kod toga, evo odmah mi raste tlak, pritisak u grudima, skoro suze na očima. Pa što učiniše od ove zemlje? Nisu u pitanju niti konzultantice, niti pozajmice niti ljubavne afere, a niti guzičarenje u guzice onih koji će za koji mjesec formirati Vladu, tko, kako i na koji način? Plenki, Hasan, Vaso, ne znam što je to došlo u HDZ-e, odnosno koje sjeme zla je ostalo u HDZ-u. Ne da ih krivim previše, od samog početka bilo je poznato da ona Vlada s MOST-om ne može dugo trajati. Bilo je pitanje vremena kada će pasti. Cijelo vrijeme sam šutio, pokušavao ukazati na greške koje se rade, ali HDZ zna najbolje. Što ja tu mogu? Osim što mi se politika zgadila za sva vremena. Ono, što sam točno prije 4 godine objavio je analiza „Pogljavlje 23“, prilikom ulaska Hrvatske u EU. Što sam sve napisao, mislim da sam u ono vrijeme i pogodio, ali sad je to više ne bitno. Nije bitno je što je pravosuđe ostalo na istoj grani, samo što smo mi ušli u EU. Ono, što sam mislio da će biti naslov, ne, nemam se ja i svi ostali branitelji sramiti što smo branili i oslobodili Hrvatsku od agresorske Srbije. Prije par dana, naša, barem sam smatrao da će biti toliko domoljubna, predsjednica, sastaje se s srbijanskim vodstvom. Alarm. Srbija je podnijela zahtjev za pristup u EU, ali o tome mora odlučiti i RH-a, kao susjed i to ne bilo kakav, već dobro namjerski. I što je to mene uzrujalo do tolike mjere, da bih najrađe odselio iz ove proklete zemlje. Da ne ponavljam sve što je na putu da Srbija ne uđe u EU, od naplate za ratnu štetu, još procesuiranje ratnih zločinaca, istraživanje masovnih grobnica, a Šešelj nam šalje poruku o dolasku u Zagreb. I doći će. Samo zato, što je Hrvatska dala zeleno svjetlo da Srbija slobodno ulazi u EU. Pa pobogu braćo i sestre, zar smo zaboravili naše mrtve vitezove, nevine civile, dva razreda djece u Slavonskom Brodu. Kaže Bog, valja praštati, ali mi nismo Bogovi da praštamo, niti itko u ovoj državi ima pravo dati zeleno svjetlo za oprost, osim hrvatskog naroda. Iskoristili su se zadnji dani na vlasti i da se potpiše taj dokumenat. Pa zašto? Zbog čega? I da sad mene bude sramota što sam branio i obranio Lijepu našu, s još nekoliko stotina tisuća suboraca. Zabili ste nam nož u leđa. Ne trebaju nam karcinomi, moždani i srčani udari, dovoljno je ovo da nas ubije. Hvala hrvatsko diplomacijo. Sve dalje pisano, moglo bi se pretvoriti u vulgarne izraze, vrijeđanje, psovke, jer ljut sam, a imam i pravo biti zašto. Pet godina rata, 20 godina „mira“, a na kraju će biti MI ćemo odrediti kako će se „Oluja“ u budućnosti obilježavati. Namjerno nisam htio staviti kako će se slaviti, jer će Pupovac i ostala zločinačka bagra o tome odlučivati. Ma nisu ni oni krivi, koliko domaće izdajice koje pristaju na sve ovo. I onda pamteni i puni sebe, za sve što ne valja u državi okrivljuju, koga drugog, nego „male“ političke stranke, jer oni su krivi za ono što ne valja, a što je dobro i toga je malo, publicitet uzimaju velike stranke. Ovo je ipak politička odluka da se agresoru prašta i opet ćemo biti bratimija, ako kmerovi dođu na vlast. A kako ide, ne bih se začudio, a onda pinklec na rame i preko sedam mora i preko sedam gora, jer još uvijek je na snazi zakon kojim se hrvatski branitelji u svakom trenu mogu procesuirati od strane te agresorske vojske i zemlje, s kojima smo pod naglo postali dobri. 150 tisuća oficira JNA prima mirovinu iz proračuna RH-a, s koeficijentom, kojeg nemaju hrvatski branitelji, a među njima ima onih koju su razarali naša sela i gradove. A možda se na mom kalendaru okrene i onaj datum iz 2011 godine ……………… Dražen Šemovčan – Šeki