05. studenoga 1991. Delnice: Osvojeno oružje naoružalo Hrvatsku vojsku i zadalo udarac JNA (VIDEO)

Usprkos zahtjevima hrvatskih vojnika da JNA napusti mirno vojarne i ostavi ogromnu količinu naoružanja, na današnji dan pripadnici 138. brigade iz Delnica („Goranski risovi“) napali su vojarne u suradnji sa specijalnim snagama MUP-a. Napad je bio takve žestine i snage da su vojnici JNA izgubili svaki borbeni moral i predali se hrvatskim snagama.

Hrvatska je došla u posjed ogromne količine oružja koja je bitno utjecala na tijek Domovinskog rata!

Vrijednost oružja procijenjena je na tadašnjih 150 milijuna USD. Koja je količina oružja bila u Delnicama govori i optužnica protiv oficira JNA Ljubomira Buljina i Đure Vitanovića koje je vojni sud u Beogradu 13. travnja 1992. osudio za kazneno djelo napuštanja položaja suprotno naređenju i osudio na zatvorsku kaznu od 12 godina zatvora.

„ …Optuženi Ljubomir Buljin kao vojni starešina na dužnosti komandanta 6. brdske brigade i najodgovorniji starešina u garnizonu Delnice, dana 05. studenog 1991. godine, protivno naređenju komandanta riječkog korpusa general-pukovnika Marjana Čade – da se kasarna („Zdenko Petranović – Jastreb). “) i tri vojna skladišta („Velebit – 1“, „Velebit – 2“ i „Velebit – 3“) u Delnicama se ne smiju predati paravojnim formacijama Republike Hrvatske i da se u slučaju napada tih snaga djeluje iz artiljerijskog oruđa po izabranim objektima u gradu i da se zapreti dizanjem u zrakoplov vojnog skladišta „Velebit – 3“, s kojim je naređenjem bio upoznat,

u dogovoru sa opt. Đurom Vitanovićem, načelnikom štaba u istoj brigadi, odlučio je stupiti u kontakt s predstavnicima križnog štaba u Delnicama, na koje je pregovorima opt. Vitanović je samoinicijativno potpisao dokument („papir“) o uvjetima predaje kasarne i garnizona, s kojim je uvjetima kasnije upoznao opt. Ljubomira Buljin i svojim sugestijama uticao na njega da ih prihvati, što je ovaj i učinio, pa je istog dana s jedinom koja mu je bila povjerena, prije nego što je iscrpio sve mogućnosti obrane, praktički bez ikakvog otpora, napustio položaj obrane kasarne i garnizone. i vozilima hrvatskih snaga udaljili su se u pravcu Kraljevice, uslijed čega su nastupile teške posljedice za naoružane snage SFRJ,

jer je u ruke neprijateljske oružane formacije u Delnicama prešlo najmanje 5.500 tona municije i minsko-eksplozivnih sredstava u objektu „Velebit 3“, točno neutvrđen broj pištolja, snajpera cal. 7,9 mm, automatskih pušaka 7,62 mm, puškomitraljeza 7,62 mm, mitraljeza 7,9 mm, ručnih bacača M57, ručnih raketnih bacača 90 mm, minobacača 82 i 120 mm, bestrzajnih topova, topova 20/1 i topova 20 /3 i točno neutvrđene količine municije i naoružanja, a što se nalazilo u kasarni iu objektu „Velebit – 2 “.“ (prijepis presude Vojnog suda u Beogradu, IK broj 43/92 od 13. aprila 1992. godine)

Gledajući s odmakom ovu presudu može se uvidjeti koliki je strateški značaj za JNA predstavljao gubitak vojnih objekata u Delnicama. Naglašavanje teških okolnosti za JNA u presudi, jer je u rukama neprijateljskih (čitaj hrvatskih) formacija pala značajna količina oružja i streljiv dokaz je o realizaciji plana otvorenog rata koji je provodila JNA u Hrvatskoj.

Međutim, u toj JNA bilo je ljudi koji su bez obzira na „ideološki košmar“ u glavama bili korektni. Predaja delničkih oficira je zasigurno osoban ali i hrabar čin koji im je zasigurno prouzročio niz neugodnosti kada su svojim pretpostavljenima morali položiti račune, a činjenica da su u zatvoru završili već 19. studenog 1991. govori o jasnoj ambiciji da se Hrvatska vojnički pregazi, a svi neposlušnici strpaju iza brave.