Koji su zastupnici dobili smiješan broj preferencijalnih glasova, a danas su glasni zagovornici IK?

Zanimljivo je da je su mnogi vrlo glasni zagovornici Istanbulske konvencije (IK) dobili gotovo nikakvu podršku birača na zadnjim izborima na temelju preferencijalnih glasova. Notorni primjer je predsjednik Hrvatskog Sabora Gordan Jandroković, dežurni zagovornik IK, koji je na visokom drugom mjestu liste u I. izbornoj jedinici dobio smiješnih 808 preferencijalnih glasova, te ministar Božinović sa mizernih 472 glasa! Među onima čiji se glas čuo ovih dana,  a koji su dobili mizeran ili malen broj preferencijalnih glasova su i Irena Petrijevčanin Vuksanović, Sanja Putica ili HNS-ovka Marija Puh, uz već notorne veterane SDP-a Igora Dragovana ili Joška Klisovića. Oni s najviše glasova protiv, s najmanje – za Anti-rekorder je HDZ-ova saborska zastupnica  Ljubica Lukačić za koju je, izgleda, glasala samo proširena familija jer je dobila mizernih i smiješnih 169 glasova. No, i Ljubica je dio glasačkog stroja, te je spremno podigla ruku za ratifikaciju IK! Pa je Ljubičin glas imao jednaku težinu kao i Brune Esih koja je u I. izbornoj jedinici dobila velikih 10.471 glasova na 11. mjestu liste i ušla osobno izabrana voljom  birača u parlament. Na drugoj strani među malobrojnim pojedincima iz HDZ-a, koji su otvoreno istupali i glasali protiv ratifikacije IK, nalaze se ljudi koji su u Hrvatski Sabor ušli čak i sa posljednjih mjesta liste:  Stevo Culej, Antun Kliman ili Milijan Brkić. Takvih nema u glasačkom stranačkom stroju koji je bio za ratifikaciju Istanvulske konvencije. Poslušništvo prvo, savjest nebitna Već ovaj primjer jasno govori i o legitimitetu i o dignitetu Hrvatskog Sabora, gdje poslušništvo šefu stranke je jedan od osnovnih uvjeta za dolazak na liste, a onda glasanje prema savjesti postaje očigledan i za mnoge nepremostiv problem. Prošetajmo dalje malo posljednjim izborima i pogledajmo kako su Istanbulsku konvenciju u HDZ-u podržali redovito ljudi koji su na liste došli kao stranački podobnici, a koji su istovremeno dobili vrlo malu podršku birača osobno. Prvo i važno, zna se da dobar dio glasača često zaokružuje one koji su visoko na  prvim mjestima lista. Ni, niti to nije pomoglo, kao što smo napisali, predsjedniku Sabora Goranu Jandrokoviću, ali ni „časnom“ vitezu Željku Reineru. Kao visoki drugi na listi HDZ-a u I. izbornoj jedinici negativni rekorder i antiheroj višestranačkih izbora uvjerljivo  je blagoglagoljivi predsjednik Sabora Goran Jandroković sa svega 808 glasova! Niti vitez Reiner nije prošao bolje na jednako visokom trećem mjestu sa 1672 preferencijalna glasa. Glasovi birača ne vrijede jednako u Saboru Važno je istaknuti da je sama Bruna Esih Esih dobila je više glasova birača u I. izbornoj jedinici od Jandrokovića, Reinera, Darinka Kosora i Davora Božinovića zajedno! Ali njihova tri glasa vrijede u parlamentu tri puta više od Bruninog jednog, plus dodatno kao bonus jedna od najvažnijih ministarskih fotelja za čovjeka koji je dobio  – 472 glasa. U II. izbornoj jedinici rekorderi po broju preferencijalnih glasova su bili protivnici ratifikacije Istanbulske konvencije – Ivana Maletić, Zlatko Hasanbegović i Milijan Brkić. Svi oni su dobili više od 10 000 glasova, a Milijan Brkić sa 9632 glasova kao posljednji sa liste ušao u Sabor. U istoj izbornoj jedinici Andrija Mikulić, koji je glasovao za ratifikaciju IK, dobio je na visokom drugom mjestu samo 1163 glasa. U IV. Izbornoj jedinici, primjera radi, antirekorder je još jedna osoba iz HDZ-a koja je podigla ruku za ratifikaciju IK, a to je Vesna Bedeković s mizernih 507 glasova. Na drugoj strani, u V. izbornoj jedinici još jedan protivnik ratifikacije IK je sa posljednjeg mjesta liste HDZ-a ušao preferencijalnim glasovima u Hrvatski Sabor. To je ratni heroj Stevo Culej, prepoznat kod birača kao osoba od povjerenja, koji je na 14. mjestu liste dobio 9262 glasa. Još jedan protivnik ratifikacije IK je ušao s posljednjeg mjesta u Hrvatski Sabor – to je Antun Kliman u VIII. Izbornoj jedinici. Zagovornici redom ispod tisuću preferencijalnih glasova Lista pristalica i dizača ruke za ratifikaciju IK sa smiješnim brojem preferencijalnih glasova, iz redova HDZ-a je podugačka: Stipo Šapina sa 242 glasa, Marijan Kustić 702 glasa, Dragica Roščić sa 1.347 glasova, Irena Petrijevčanin Vuksanović sa 986 glasova, Marko Šimić 897 glasova, Marijana Balić sa 826 glasova, Ljubica Maksimčuk sa 1106 glasova. Tomislav Sokol sa 464 glasa… Očigledno je da je veliki dio protivnika ratifikacije IK izabran osobno preferencijalnim glasovima birača, ali je glasački stroj onih koji su ušli kao pdoboni na listama – sve nadglasao. I u oporbenom taboru ima sličnih primjera. Tu je tajnik SDP-a Igor Dragovan koji je bio visoko na listi Narodne koalicije u I. izbornoj jedinici, a osvojio je tek 163 preferencijalna glasa. Idući je njegov kolega SDP-ovac Darko Parić koji je osvojio samo 353 glasa u X. izbornoj jedinici. HNS-ova Marija Puh, posljednjih tjedana velika zagovornica rodne ideologije u medijima, je u III. izbornoj jedinici osvojila bijednih 369 glasova. Slijedi HSU-ov Kažimir Varda koji je bio na listi u II. izbornoj jedinici, a osvojio je 456 preferencijalnih glasova. I spomenuti HSLS-ov predsjednik Darinko Kosor, glasač za ratifikaciju IK, dobio je jadnih 497 glasova u I. izbornoj jedinici. U VI. izbornoj jedinici SDP-ov Damir Tomić osvojio je tek 516 glasova, Iz VII. izborne jedinice, tek s nekoliko glasova više (534), u Sabor je ušao SDP-ov Tomislav Saucha. Danas njegova ruka u Saboru vrijedi jako puno, ali ne SDP-u, već HDZ-u i premijeru Plenkoviću! Sve u svemu, Hrvatski Sabor je pomalo (p)ostao igrokaz šefova stranaka koji sastavljuju stranačke liste za izbore, a zauzvrat su ti ljudi dužni apsolutnu poslušnost. Tek poneki hrabri i moralni uspiju iskočiti, riskirajući „političku karijeru“. Problem je – izborni sustav A najveća prepreka svemu je – izborni sustav. Naime, prema gore navedenom, pitanje je da li bi u Saboru uopće prošla Istanbulska konvencija da hrvatski birači zaista mogu bezuvjetno zaokružiti osobu imenom i prezimenom koju žele da ih predstavlja u hrvatskom Saboru. Velika je mogućnost da ne bi, jer su upravo oni koji su preferencijalnim glasovima sa liste HDZ-a bili protivnici ratifikacije Istanbulske konvencije, svjesni i volje njihovih birača i glasa vlastite savjesti. Glasovanje za Istanbulsku konvenciju i uvjetovanje stranačke poslušnosti nasuprot savjesti dokaz je da Hrvatska vapi za – promjenom izbornog sustava. Izbornog sustava koji će donijeti kvalitetne i samosvjesne zastupnike u parlament, direktno izabrane voljom birača, Dok se to ne dogodi, o najvažnijim pitanjima za jedan narod i državu, će nam odlučivati ljudi sa 169 ili 374 glasa, koji je u stvarnosti samo – glasačka mašinerija autoritarnog šefa stranke.