Vijesti Najčitanije
KUPNJA BORBENIH ZRAKOPLOVA, STVARNOST ILI MIT?
Sad više ništa nije jasno, kome vjerovati, ministru Krstičeviću koji kaže da je sve finalizirano i da se samo čeka odgovor vlade SAD-a ili premijeru Plenkoviću koji kaže da se tek rade detaljnje analize...
Kada su krajem listopada i početkom studenog ove godine neki mediji i vojni analitičari postavili pitanje što je s kupnjom borbenih zrakoplova, iznoseći mnoge detalje i pitanja za koje u ranijim odgovorima i raščlambama odgovornih za osuvremenjivanje borbene moći HRZ-a nismo ni znali, mislilo se da je to još samo jedan od napada nerežimskih medija na Ministarstvo obrane i njegove čelnike s kojima su željeli pokazati da nismo u mogućnosti provesti niti taj posao obnove borbenog zrakoplovstva iako je sam potpis Ugovora najavljivan za početak ili kraj ljeta ove godine što se nije dogodilo.
Nakon zajedničke sjednice ministara vanjskih poslova i obrane zemalja EU u Bruxellesu, 20. studenog, na pitanje novinara ministru Krstičeviću o zastoju u procesu potpisivanja ugovora o kupnji F 16 borbenih zrakoplova, on je za HRT odgovorio: “Čekali smo 15-ak godina, to nisu lake odluke, to su velike odluke. Ključ je da je Hrvatska donijela odluku da kupi višenamjenski borbeni avion od Izraela uz potporu i razumijevanje SAD-a. Što se nas tiče, mi smo finalizirali ugovor. Na tome smo radili pet-šest mjeseci i ono što se sada čeka je odobrenje vlade SAD-a vladi države Izrael za isporuku aviona. Isporuka je isključiva obveza Države Izrael”.
Time je Krstičević donekle objasnio u kojoj je fazi sami proces obnove ratnog zrakoplovstva, te da samo čekamo odobrenje Amerike, iako je neshvatljivo da se već ranije, prije i samog početka pregovora sa Izraelom, nije diplomatskim putem barem interesiralo hoće li Amerika stvarati probleme u ovoj transakciji ako je na njima “zadnja riječ”. Doduše, imajući u vidu “dosege” naše diplomacije, čiji je predstavnik veleposlanik Paro tijekom izbora u SAD-u, zemlji domaćinu, što je ravno incidentu, tvrdio da je Trump prevrtljivac sa kojim se sprda elita, a sada je ponovo nagrađen mjestom veleposlanika u Bruxellesu, pitanje je koliko je i sam Trump spreman pozitivno odgovoriti na suradnju i odobroti ovu, za Hrvatsku povijesno važnu kupnju.
I onda, danas, hladni tuš nakon pitanja zastupnika Bunjca premijeru Plenkoviću, u Hrvatskom Saboru, što je sa nabavkom borbenih zrakoplova: “Do dan danas nema zrakoplova, nisu potpisani ugovori. Što ćete učiniti s 350 milijuna kuna? Vi kažete da je sve dogovoreno, ali recite mi u kojem svojstvu je Predsjednica države razgovarala s Donaldom Trumpom o nabavci aviona. Očito s time nešto ne valja”, a Plenković odgovora: “Sve ostaje kao što je. Radi se detaljna analiza svega vezano uz ove zrakoplove. Mi do sada nismo imali političke hrabrosti i volje bilo koje druge Vlade. Sve će biti riješeno, čim se stvari usuglase.”
Sad više ništa nije jasno, kome vjerovati, ministru Krstičeviću koji kaže da je sve finalizirano i da se samo čeka odgovor vlade SAD-a ili premijeru Plenkoviću koji kaže da se tek rade detaljnje analize.
Kakve analize bi se sada radile i što treba usuglasiti ako je već sve analizirano, proveden natječaj, stručni timovi donijeli preporuke, naši piloti bili na upoznavanju i letenju u Izraelu, dva zrakoplova letjela za vrijeme proslave Oluje, napisano raščlambi sa svih strana o pozitivnostima i negativnostima samog izbora F16, probudio se narodu osjećaj da napokon mislimo o svojim oružanim snagama i njihovom razvoju, kad ono tek se rade analize čega se najviše i bojimo da ne ostane na razini analiza ili kao što sam kaže Plenković: “sve ostaje kako je” valjda ne misleći da nam ostaju MIG-ovi, što bi bilo pogubno za razvoj ratnog zrakoplovstva.
Ono što najviše nedostaje u samom procesu je istina pa kakva god ona bila, jer je nekako i bilo za očekivati da će za realizaciju ovakvih velikih projekata biti ključna politika, što potvrđuje i razgovor Predsjednice Grabar Kitarović sa američkim predsjednikom Trumpom, jer je očito da je negdje zapelo. Koliko na odluku Amerike utječe lijevo liberalna ponizna politika koju vodi Plenković prema Bruxellesu, a koja je u suprotnosti trenutne američke administracije i njenog Predsjednika možemo samo pretpostaviti, ali da ima utjecaja više je nego vidljivo.
