Licemjerni 'antifašisti' izviždali preživjelog logoraša na sam dan komemoracije Jasenovca

Skup djujićevaca, martićevaca, miloševićevaca, mesićevaca, milanovićevaca, yusipovićevaca i ostalih na sam dan komemoracije Jasenovca ponovno je otkrio 'antifašiste' u njihovom punom sjaju. Dan je koji su trebali, prema najavama, dostojanstveno komemorirati pretvorio se u komunistički dernek na kojem su se komunisti obračunavali sa neistomišljenicima, pokušali prikupiti već odavno izgubljene političke bodove te ponovno baljezgali do besvjesti o nekom izmišljenom fašizmu u našoj zemlji, kojeg izgleda vide samo i jedino oni. Vjerojatno u ogledalu. Bila je to idealna prilika i za najpoznatijeg političkog srbina Pupovca da ponovno podsjeti Hrvate kako su genocidan narod koji je kriv za sve srpske nevolje i stradanja, jer u konačnici, zašto smo se uopće branili u Domovinskom ratu kada smo mogli pustiti Pupovčeve prijatelje da nas pregaze tenkovima i sravne sa zemljom, pa ne bi bilo ni stradanja srba. Čak ne bi došli u situaciju da moraju gaziti tim istim tenkovima svoje vlastite izbjeglice u sveopćoj bežaniji. Uglavnom, u Jasenovcu ono što se ponavlja već desetljećima. Ali je ove godine ipak nešto bilo drugačije. Izostala je predsjednička figura koja je posljednjih petnaest godina u liku Mesića i Josipovića skupa sa tom bratijom kukala, optuživala Hrvatsku i Hrvate za sve nevolje od nastanka svijeta pa do današnjeg dana usput pronalazeći fašizam u svakoj hrvatskoj riječi i upozoravajući cijeli svijet na to kako taj fašizam navelike puže Hrvatskom i danas, valjda u obliku one čuvene ustaške zmije o kojoj je toliko toga već napisano. Predsjednica je ovu dionicu odradila besprijekorno. U miru i tišini poklonila se žrtvama i položila cvijeće, te izbjegla ovo veselo društvo koje je moguće komemoraciju negdje privatno nastavilo uz pokoju četničku pjesmu o salati i mesu, bljujući usput otrov iz svake pore na sve što je hrvatsko. Na komemoraciju je predsjednica poslala svog izaslanika, Branka Lustiga. Obzirom da je Lustig jedno vrijeme proveo u logorima Auschwitz i Bergen-Belsen, te je shodno tome i sam preživjeli logoraš, izbor izaslanika nije mogao biti bolji. No, što su na to uradili 'antifašisti'? Jesu li pokazali sućut, razumijevanje, pijetet preživjelom logorašu? Naravno da nisu, jer takve stvari njima nikada nisu ni bile bitne. Oni su Lustiga, zato što je došao kao predsjedničin izaslanik jednostavno izviždali. Možete si zamisliti tu scenu, ukoliko ju niste odgledali na tv? Dan komemoracije Jasenovca, sve puno 'antifašita' koji pričaju o žrtvama, a kada se stvarna žrtva pojavi, samo zato što je došla kao izaslanik izabrane hrvatske predsjednice a ne njihovog predsjednika koji je izgubio drugi mandat, oni tu žrtvu jednostavno – izvižde. Što bi čovjek nakon toga, čak i da je prethodno bio posve neupućen mogao pomisliti o 'antifašistima' ? Da li oni doista žale nad žrtvama, jesu li im žrtve uopće bitne, drže li imalo do ljudi koji su prošli logore? Ja bih rekla da su im to potpuno nebitne stvari. Komemoracija Jasenovca za njih je prigoda za širenje svoje bolesne mržnje prema svemu što je hrvatsko, pokušaj da se Hrvatima stavi neki uteg krivice i odgovornosti koje se nikada ne bi smjeli rješiti te dan kada mogu do besvijesti pljuvati po zemlji koja ih finanicira i ljudima koji teško rade kako bi oni mogli pobirati njihove novce i tim novcima širiti antihrvatsku propagandu. Žrtve tu izgleda nisu ni malo bitne, niti je ikoga od njih briga za žrtve. Jer da jeste, makar sasvim malo, sigurno ne bi izviždali nekoga tko je prošao dva najzloglasnija njemačka logora, taman da je došao kao izaslanik bilo koga. U tom trenutku, u Jasenovcu, pale su sve 'antifašističke' maske koje se tako dugo godina prodaju hrvatskom narodu kao nešto pozitivno i ostala je tek gola istina: Komunistički skup štovatelja Josipa Broza Tita koji je pobio više Hrvata nego svi ratovi i glad kroz povijest, koji očajnički nastoje vratiti svoj propali komunistički sistem koji je mučio, ubijao i zatvarao ljude samo zato što su drugačije mislili. A žrtve? Njih komunisti ionako nikada nisu priznavali, upravo zato što su ih oni i stvarali.   Diana Majhen