|
 Prof. dr. sc. Josip Jurčević: Korupcijska vertikala u pravosuđu RH
Srijeda, 26. siječnja 2011.
LORA X: 1. dio
Mladen Bajić protiv Mladena Bajića
Korupcijska vertikala u pravosuđu Republike Hrvatske
U Hrvatskoj se sve učestalije propitujemo je li zaista moguće sve to, što nam se događa. Ili je to samo duži ružan san, ili teška noćna mora. Dok se ne probudimo Pitamo se jesmo li to zaslužili, ili se radi o nesretnim slučajevima. Ili se radi o sustavnim djelovanjima neke tajanstvene sile.
Pljačkaju nas i osiromašuju „naši", uz povike kako je to u našem interesu. „Naši" izdaju naše nacionalne interese uz povike kako je to naš nacionalni interes. Agresore i ratne zločince, i „naši" sudovi, politika i mediji uporno pretvaraju u žrtve, a žrtve i heroje pretvaraju u ratne zločince. I traže da mi, žrtve i branitelji, budemo svjedoci toga sramotnoga, protupravnog čina, jer to je navodno naš interes.
Drama hrvatskog društva i države
Najkonkretnije suočavanje s time što nam se događa predstavlja slučaj Lora1 i slučaj Lora2. Radi se o pravim pravosudnim procesima koji su započeli u prvoj polovici 1992. godine i traju do danas. Vremenskom završetku se ne vidi skori kraj, ako se događanja nastave na dosadašnji način. To vrijedi i za slučaj Lora1, usprkos tome što je Ustavni sud Republike Hrvatske (RH) prije 22 mjeseca donio Presudu i Rješenje „u ime Republike Hrvatske", što bi trebalo značiti da su iscrpljene redovite pravosudne mogućnosti u Hrvatskoj.
No, slučajevi Lora1 i Lora2 nisu samo pravosudni procesi čije se trajanje približava dvadesetoj godini. To su i životne drame osam obitelji nedužnih osoba koje su pravosudno, politički i javno osuđene da su navodno počinile ratne zločine. Ali, to je i povijesna drama hrvatskog društva i države, jer ovi slučajevi - ne slučajno - otkrivaju i korupcijsku vertikalu u mreži pravosudnog sustava RH. Budući je pravosuđe srce funkcioniranja svake države, pobjeda korupcije u pravosuđu znači slom i društva i države.
Zastrašujuće kontradiktorna uloga Mladen Bajića
Središnja i najznakovitija pravosudna institucija u ovim procesima je g. Mladen Bajić koji već devet godina obnaša dužnost Glavnog državnog odvjetnika RH. On, Glavni državni odvjetnik, nije postao ključan samo u slučajevima Lora1 i Lora2, nego i u svim sudskim procesima koji se protiv hrvatske države i hrvatskih branitelja vode i u Hagu i u Hrvatskoj. On kao institucija bi trebao biti ključan i u krajnje neizvjesnoj bitki koju Hrvatska mora dobiti protiv zastrašujućih razmjera korupcije.
Međutim, pravno i moralno, zastrašujuće kontradiktorna uloga koju Mladen Bajić igra u slučajevima Lora1 i Lora2, nedvojbeno svjedoči da Hrvatskoj nema spasa ako to opstane i ako se ta igra dalje nastavi. Ne radi se ovdje samo o instituciji Glavnog državnog odvjetnika, nego se radi o činjenici da je on u očiglednim krajnjim protupravnostima pronalazio pravosudnu zaštitu u svim ključnim pravosudnim institucijama; od DORH-a i Vrhovnog suda do Državnog sudbenog vijeća i Ustavnog suda.
Nada u pravdu i Dobro
Žrtve protupravnosti, koje su osuđene za navodno počinjeni ratni zločin, nisu u nijednoj od tih institucija dobile zaštitu. Za žrtve protupravnosti je veoma malo utješno što je njihova žrtva ipak omogućila barem dvije pozitivne činjenice. Prva: na svakom naznačenom pravosudnom stupnju i instituciji se jasno mogu identificirati – imenom i prezimenom – osobe koje su sudjelovale u toj korupcijskoj i diskriminatorskoj mreži, te će ta identifikacija pružiti mogućnost da pravda na koncu ipak pobijedi, što bi bilo malo dobro za žrtve protupravnosti, a veliko Dobro za hrvatsko društvo.
Nadu da bi se to moglo ostvariti čini realnom druga činjenica. Na gotovo svakom pravosudnom stupnju slučaja Lore 1 bilo je osoba koje su na različite načine odbile ili izbjegle sudjelovati u očiglednim i golemim protupravnostima. To potvrđuje da je većina hrvatskog pravosudnog tkiva zdrava, te da će se – nadajmo se – uskoro učinkovito pravosudno suočiti s korupcijskom vertikalom, koja osvaja i paralizira hrvatski pravosudni sustav, te hrvatsku državu i društvo. U protivnom nestat će i hrvatskog pravosuđa i države, a hrvatsko društvo će se utopiti u beznađu socijalnog kaosa.
Osim nedvojbenog prepoznavanja korupcijske mreže u hrvatskom pravosudnom sustavu, slučajevi Lora1 i Lora2 istovremeno ukazuju i na krakove korupcijske hobotnice u političkoj, obavještajnoj, medijskoj i civilnodruštvenoj strukturi u Republici Hrvatskoj. No, to se u ovom feljtonu neće detaljnije prezentirati. Tek će usput biti otvoreno.
Tko su organizatori, a tko izvršitelji zločina u Lori?
Ovo istraživanje slučajeva Lora1 i Lora2 rađeno je interdisciplinarnom metodologijom društveno-humanističkih znanosti, a temelji se na opsežnoj pravosudnoj dokumentaciji slučajeva Lora1 i Lora2, te nizu drugih povijesnih i pravosudnih izvora.
Prezentacija ove teme će uglavnom slijediti kronološki ritam ovih pravosudnih procesa, a druge povijesne društvene i političke okolnosti biti će iskazivane kraće, tj. u mjeri koja omogućuje razumijevanje šireg događajnog konteksta, koji je također i jedna od nužnih sastavnica objektivnosti prosuđivanja u konkretnim pravosudnim procesima.
Uvodno je potrebno naglasiti, da je i ovo istraživanje nedvojbeno pokazalo da su se u Vojnoistražnom centru Lora u Splitu događale različite protupravnosti, uključujući i pojedina kaznena djela. No, u kojim se okolnostima to događalo, na koji način, u čijoj organizaciji, te tko su neposredni izvršitelji, ostalo je i nadalje otvoreno pitanje. U zaključnom dijelu feljtona, a tragom činjenica, naznačit će se utemeljeni smjerovi u kojima bi daljnja istraživanja mogla dovesti do pouzdanih – povijesnih i pravosudnih - odgovora i na ta najvažnija pitanja u slučajevima Lora1 i Lora2, ali i šire.
Što je Lora
Lora je višenamjenska vojnopomorska luka u sjevernom dijelu Splita, s pogledom na Kaštelanski zaljev. Vojnu luku Lora, na velikoj površini od 23 hektara, izgradila je Jugoslavenska narodna armija (JNA), za potrebe Jugoslavenske ratne mornarice (JRM). Hrvatska vojska je Loru preuzela u siječnju 1992. g., nakon što ju je napustila JRM. Danas je Lora sjedište Hrvatske ratne mornarice (HRM), koja se počela ustrojavati krajem rujna 1991. godine.
U prvim mjesecima 1992. g., neutvrđenog datuma, objekt u istočnom dijelu Lore počela je Hrvatska vojska koristiti kao Vojnoistražni centar s pritvorom za hrvatske vojnike koji su počinili različite disciplinske prekršaje. Vojnoistražni centar je bio u nadležnosti 72. bojne Vojne policije, koja bojna je osnovana 23. prosinca 1991. g., a njeno sjedište je bilo u Dračevcu.
Postupno su, od proljeća 1992. g., u Lori pritvarani i ratni zarobljenici i različiti civili, prema nalozima nadležnih tijela vojne i civilne vlasti. O svemu tome postoje poimenični, iscrpni i različiti službeni podaci. Dakle, u isto vrijeme u pritvoru u Lori nalazili su se hrvatski vojnici, neprijateljski zarobljenici i različiti civili.
Vojnoistražni centar je samo jedna, jednoetažna, zgrada u obliku slova „T". Unutar zgrade nalaze se kancelarije, kuhinja, sanitarni čvor, prateće prostorije i 10 pritvorskih ćelija. Svaka ćelija ima površinu 7m kvadratnih, što je ukupno 70m kvadratnih. Objekt, zajedno s dvorištem, bio je još za postojanja Jugoslavije ograđen bodljikavom žicom, visine 170 centimetara.
Ovi i drugi podaci točno su utvrđeni stručnim sudskim očevidom sredinom lipnja 1992. godine. Očevid su provela četiri vojnosudska djelatnika, na čelu s Mladenom Bajićem, tadašnjim zamjenikom vojnog tužitelja za splitsko područje, koji je 2002. g. postao Glavni državni odvjetnik RH. Isto je utvrđeno i sudskim očevidom (2002. g.) Županijskog suda u Splitu, na čelu sa sucem Slavkom Lozinom.
Ovo je važno naglasiti, jer je korupcijska promidžba od Lore napravila golemi logorski fenomen, iako Lora to nikada nije bila. Ograđeni objekt, s 10 malih ćelija i drugim navedenim prostorijama, naslijeđen je iz jugoslavenskog razdoblja, a drugi dijelovi Lore nisu nikada korišteni ni kao logor niti kao zatvor, a to su potvrdili i brojni pritvorenici koje su saslušavala državna tijela u Hrvatskoj i u Srbiji. Nakon preuzimanja Lore, Hrvatska vojska niz godina nije radila nikakve gradnje ili preinake, uključujući i objekt vojnoistražnog centra.
Inkriminirano razdoblje
Prema optužnici, u slučaju Lora1 inkriminirano razdoblje je trajalo „od 12. lipnja, pa do početka rujna 1992. godine". U slučaju Lora2, prema optužnici, inkriminirano razdoblje je trajalo „od ožujka do kolovoza 1992." Znači ukupno inkriminirano razdoblje je trajalo šest mjeseci; od ožujka do početka rujna 1992. godine.
To je razdoblje u kojem je u Hrvatsku počeo dolaziti UNPROFOR, koji je praktično srbijanskom agresoru čuvao okupirane dijelove Hrvatske, a srbijanska agresija je većinu snage usmjerila na krvavi pohod u Bosnu i Hercegovinu. Više od četvrtine hrvatskog teritorija bilo je okupirano.
Posebno teško – sigurnosno i s motrišta svakodnevnog života - bilo je u južnoj Hrvatskoj, koja je kopneno bila potpuno odsječena na Maslenici, kod Zadra. Veza s ostalim dijelovima Hrvatske odvijala se trajektom do Paga, te s Paga jednom voznom trakom preko napola probušenog mosta, koji je bio na dometu neprijateljskog topništva.
Južna Hrvatska bila je na rubu socijalnog kolapsa zbog golemog nedostatka energije i svih životnih potrepština. Uz to, srbijanski agresor je neprekidno zrakoplovnim bombama i topništvom razarao gradove i sela u južnoj Hrvatskoj. Katastrofa je prijetila i od agresorskog miniranja brane Peruče.
Prof. dr. sc. Josip Jurčević
Hrvatski list, feljton „Lora X", 1.
---nastavlje se ... ----
|
