Lustracija je majka svih stvarnih promjena

Problem je u načinu upravljanja svim tim, jer od upravljanja postojećim ovisi stvaranje novoga. U Hrvatskoj o puno toga što se okom vidi postoji suglasnost. Ni ustaše ni partizani, ni četnici ni HOS-ovci, ni Stanimirović ni Glogoški neće sporiti da je nužno da Hrvatska ima veće nacionalne prihode, veće rashode, bolje mirovine, više zaposlenih, da nema sirotinje, blokiranih, valutne klauzule u bankama. U čemu je onda problem, reći će zagovornici političkog zajedništva koje polazi i završava na tim suglasnostima? Problem je u načinu upravljanja svim tim, jer od upravljanja postojećim ovisi stvaranje novoga. Problem je također u tome što su sve te potrebe i nevolje, koje vidimo, plod funkcioniranja točno određenoga sustava koji se ne vidi golim okom, pa ni ne uznemirava ljude kao neplaćen račun, prazan novčanik ili tanjur. Točno kako vidimo temperaturu u bolesnom organizmu. Ona je uvijek znak bolesti koja ju je izazvala. Otklanja li pametan čovjek samo temperaturu bez liječenja bolesti ili se liječi kako bi temepreature nestalo? Odgovor za ovo ne treba nikome. Zašto onda bez razmišljanja milijuni ljudi jure gorljivo za „liječnicima“ u politici, koji zagovaraju kao ukupno izliječenje samo skidanje temperature zanemarujući ili čak podupirući temeljnu bolest? Zašto se tako ponašaju političari u Hrvatskoj? Jesu li svi ti ljudi budale, nesposobni, prevaranti ili su zli susjedi, koji Hrvatskoj navodno pomažu popraviti kuću, a u biti sve rade da je sruše? Je li za to dovoljno okriviti Milanovića, Karamarka, Mesića, Sanadera ili je za sve kriv Milorad Pupovac. Ili je narod toliko kvaran i glup, da je jedini problem narod? Kako će, dakle, Božo Petrov provesti najavljene reforme, kako bi to uradio Karamarko, zatim Bauk, Ostojić ili Vesna Pusić, ako niti ne spominju moguće osnovne bolesti i probleme, ili se njihove reforme i politički ciljevi svode na modificiranu platformu Mate Kapovića i njegove Radničke fronte – otmi, pojedi pa idi dalje otimati. Prva stvar koju će svaki liječnik naložiti bolesnom čovjeku je provjeriti krvnu sliku. Ako je ona inficirana onda niti u jednoj jedinoj funkciji organizam neće optimalno funkcionirati, a ako se ne uništava bakterija u krvi, organizam će nužno propadati bez obzira na eventualna trenutna poboljšanja. U Hrvatskoj je temeljna bolest izazvana modificiranom bakterijom komunističko-velikosrpskoga poretka, koji je mutirao u stotine silnica, a svodi se na destrukciju svega hrvatskoga, potpunu kontrolu ukupnoga života, na kontrolirani razvoj koji ne ugrožava sustav, eliminaciju svega što osporava postojeći poredak, a pogotovo svega što bi moglo izmaći kontroli i ugroziti stečene pozicije. Bakterija koja je nastala modifikacijom totalitarizma i neslobode nikada neće dopustiti slobodan procvat svih potencijala društva, jer tada ne bi mogla društvo kontrolirati, a u tom slučaju bi brzo bila zbrisana s lica zemlje. Odnosno iz nacionalnog krvotoka. Da je ta opaka bakterija bila samo plod boljševizma u Hrvatskoj, makar koliko bio totalitaran i neljudski, lakše bi ju se odstranilo. Ali, ona je mogla opstati jedino kao integrirani mutant komunističkoga totalitarizma i velikosrpke opačine, pa je u toj mjeri njena temeljna funkcija razaranje hrvatske državnosti. Bakterija ima lice čovjeka, komunicira govorom, ima ime i prezime, svoje ponašanje naziva politikom, svoja prava ljudskim pravima, pravima nacionalnih manjina, a sve zajedno je proglasila slobodama. Ja mislim da je u tome problem. Koji je lijek za bolesni društveni krvotok u Hrvatskoj? Lustracija. Lustracija, duboka, po svim elementima, po svim pitanjima, po svim načelima i vrijednostima je jedini lijek i to znaju svi. To je Karamarko govorio do nazad godinu dana, pa su ga počeli razapinjati, a on se ili prepao ili je muljao govoreći o lustraciji, to je odlučio spomenuti Božo Petrov, usmjeravajući se na temperaturu organizma, iako je liječnik po struci. Petrov je za lustraciju pretvorbenog kriminala. A tko nije? Jedini istinski temelj reformi pravosuđa, javne uprave, gospodarstva, financijskoga sustava, izbornoga zakonodavstva, normi civilnoga društva, slobode medija i intelektulanoga stvaralaštva u Hrvatskoj je – lustracija. Samo ona. Njeno veličanstvo, samo njena Presvijetlost! To je izvorište svih reformi u Hrvatskoj, jer dok god u hrvatskim državnim temeljima divlja antisuverenistička politika usmjerena na rušenje napravljene nacionalne kuće, jer je bila protiv njene izgradnje i napuštanja bivšega utočišta i dvora, popravka nema što god uradili.