Marcel Holjevac: “Lažne vijesti” i “govor mržnje”, ili “Vjerujete li nama ili svojim očima?”

Naslovnu rečenicu, “Draga, vjeruješ li meni ili svojim očima”, izrekao je Groucho Marx u jednoj od svojih crno bijelih komedija, nakon što mu je žena rekla “pa vidjela sam te svojim očima”! Ono što je nekoć bio groteskni humor, danas je vid cenzure. Oh, ispričavam se, ne, ne cenzure, jer mi danas živimo u društvu u kom nema cenzure i u kom, za razliku od antifašizma u kom je postojao “verbalni delikt” kao dokaz nedemokratičnosti i totaliatarnosti sustava, ne postoji “verbalni delikt”. Nego “govor mržnje”. I dok se u komunizmu znalo protiv koga se ne smije lajati i koga se ne smije mrziti – popis je zapravo bio vrlo kratak, tabu teme su bile hrvatska državnost i drug Tito osobno, dotle se danas popis društvenih fenomena koji su izuzeti od bilo kakvog kritičkog promišljanja, dogmi koje su nedodirljive i neupitne, svakog dana proširuje. Dakle, vi ne vidite to što vidite – vidite ono što vam vlast i mediji kažu da trebate vidjeti. Inače ste fašist, homofob, mrzitelj, ustaša, rasist i ksenofob. Ostatak vokabulara “govora ljubavi” prema onima koji gledaju svojim očima smislite sami. Ah, da! “Populist”. Pojam kojeg svi koriste, a gotovo nitko ne zna definiciju (hint: tradicionalno se vezuje uz ljevicu!). Ako vam je nešto čudno, gledajte bolje! Sve je u redu! Ako, recimo, vidite da vam je nešto čudno s takozvanim “migrantima”, ako vam je čudno da većina njih kaže da dolazi iz Sirije, a govore urdu i ne znaju arapski, ako se pitate zašto uopće bježe iz Sirije kad su danas Damask i gotovo cijela Sirija, s izuzetkom jedino malog dijela oko Idliba, osjetno sigurniji od velikog broja gradova u Europi i SAD, ako se pitate zašto “izbjeglice” ne bježe, kao recimo Bošnjaci pa nerijetko i Hrvati nekoć, do prvog sigurnog teritorija u istoj zemlji ili, u najgorem slučaju, nekoj od obližnjih nego potegnu do sjevera Švedske, ako vam je čudno da probijaju kordone policije i sukobljavaju se s policijom tamo gdje traže azil, da znaju otkad su krenuli točno u koji grad u kojoj državi idu, da ne idu u države sličnog nego što različitijeg mentaliteta i kulture, da je među ratnim izbjeglicama uvijek bilo većina žena i djece a sad je velika većina vojno sposobnih muškaraca, da su svi izgubili dokumente a nitko mobitel, dizajnerske tenisice i svežanj eura, da prave izbjelice ne bi odbile hranu i vodu, da prave izbjeglice ne idu tamo gdje je najveća socijalna pomoć, ne skrivaju identitet, poštuju zakone država u koje dolaze, onda vi “mrzite”. I “populist” ste. Ako ne želite ljude nejasnih namjera i neprovjerljivog porijekla u stanu do sebe, koji dolaze iz zemalja u kojima ljudski život nikad nije vrijedio niti čakije kojom je oduzet, vi ste paranoični, ksenofobni, zatucani katoliban. Pa je radi takvih poput vas Plenković održao govor koji zvuči kao da mu ga je pisao “komesar odelenja” za agitprop oblasnog komiteta partije u Hadžićima, tamo negdje pedeset i druge. “Moramo se boriti protiv poruka populista koji nude strah i populistička rješenja, a ne prava rješenja ni na europskoj ni na nacionalnoj razini”, rekao je Premijer, pa onda još besramno dodao, “Mi jesmo pučka stranka, narodna stranka, ona koja je najbliža građanima”. Iako je svakom jasno da je HDZ već odavno izrazito elitistička stranka, no Plenković očito nema srama. “Mi moramo” je jedna od onih čuvenih komunsitičkih fraza kojom je svaki “Drug” započinjao svoje trkeljanje. Populisti su tu ono što su u socijalzmu bili “unutarnji i vanjski neprijatelji”, a lažne vijesti ono što nije prošlo cenzuru partije, “kapitalistička propaganda”. No kako u praksi izgleda borba protiv “populizma” i “lažnih vijesti” – kao da je desnica ta koja se služi populističkim parolama o “svijetu bez granica?” i glupim sofizmima po kojima “nitko nije ilegalan”? Vrijeđanje inteligencije čitatelja Tako da je u “Dubrovačkom dnevniku” osvanuo glup i uvredljiv tekst Mara Marušića u kom se ljude koji ne žele “migrante” prikazuje kao paranoike koji strahuju da će im “migranti” uzeti posao i stanove – iako je poznato da tzv. “migranti” s Bliskog Istoka rijetko kad prihvaćaju ponuđeni posao i da ih velika većina i godinama nakon što su došli na zapad živi od socijale – i to tako da ih se izjednačuje ni manje ni više nego s domaćim radnicima iz Slavonije koji dolaze u Dubrovnik na sezonski rad! U lijepoj ljevičarskoj tradiciji ignorancije, u kojoj je sve isto i svi su isti, autor zaključuje kako nije uopće bitno je li netko legalni ili ilegalni migrant, jer eto nevolja je i jednog i drugog natjerala na to što radi. Kretenizam takvog razmišljanja očituje se u tome što je razlika između legalnog i ilegalnog tzv. “migranta” razlika između gosta na večeri i provalnika u vašu kuću. I što znači “oni samo žele bolji život”? Svi želimo bolji život. Pa i Dillinger jer samo želio bolji život kad je pljačkao banke, i Al Capone je samo želio bolji život kad se uspinjao po hijerarhiji mafije. Svi želimo bolji život, ali neki ga pokušavaju postići legalnim sredstvima, neki ne. Provaliti silom u tuđu državu nije isto kao i doći iz Slavonije i javiti se na oglas! Može i odvratnije, a može i gluplje. Večernjak zadnjih dana uredno servira priče poput one naslovljene: “Migranti u lažnim vijestima siluju, šire zaraze, ubijaju, kuhaju glave…” A u podaslovu nam se servira Istina: Neki ilegalni migranti provale u kuće, prespavaju ili uzmu hranu, no problem je mnogo manji nego što ga neki prikazuju.” U lažnim vijestima siluju? Zar je vijest od nekidan da je 15 Sirijaca silovalo 18-godišnju Nijemicu bila lažna vijest? U lažnim vijestima kuhaju glave, u pravima ih odsjecaju i nabijaju na ogradu, kao nedavno u Francuskoj, u pravim vijestima gaze ljude šleperima po Stockholmu i Azurnoj obali, stvaraju geta u koja policija ne smije ući, postavljaju bombe po zračnim lukama! To su bile prave vijesti, ne lažne! Ima ih bezbroj i sustavno se zataškavaju! Sjetimo se samo masovnog “taharušanja” Njemica, radi se o kulturnom običaju s Bliskog istoka koji se u Europi, rasistički, smatra primitivnim jer mi ne razumijemo njihovu kulturu i ne želimo, zadrti i zatucani kakvi već jesmo, da nas ta kultura obogati takvim običajima. Relativne istine i apsolutne laži I što znači  ovo, ‘Istina’: ‘Neki ilegalni migranti provale u kuće, prespavaju ili uzmu hranu, no problem je mnogo manji nego što ga neki prikazuju.’ To je čisto vrijeđanje inteligencije čitatelja! Provala je, koliko znam, u Hrvatskoj još uvijek – teže kazneno djelo, a ne manji problem! Koliko veliki problem treba biti? Mogu li ja provaliti susjedu u kuću, poharati mu frižider, posuditi auto da se malo provozam? I koliko puta to smijem učiniti da to proglase malim problemom? U tekstu se navodi nekoliko primjera glasina o migrantima, no namjerno se “zaboravilo” spomenuti onu najvažniju “glasinu”, iako je zapravo cijeli službeni narativ o tzv. “migrantima” hrpa laži i to svjesnih. A to reportaža Maje Sever o “migrantu” kojeg je zla hrvatska policija odvojila od kćeri, da  bi se ispostavilo da je lagao i da kćerka nije niti postojala. No spomenimo još samo jedan u nizu takvih tekstova, da ne idemo sad po Tomićima i Dežulovićima i ostalima koji su rasistički i šovinistički gnojili protiv “invazije Hercegovaca” na Hrvatsku, koji čak građanima Hrvatske negiraju građanska prava “ako ne plaćaju porez i ne žive ovdje”, ali kmeče nad “pravima” nekog isil-ovca poput Majda H., silovatelja, koji se po Siriji naslikavao s mitraljezima a onda uredno u Njemačkoj zatražio azil, dilao drogu, na kraju silovao curu. Sve su to nevine žrtve naše zle zapadne civilizacije i naše uskogrudnosti! Naime, Index u jednom od serije tekstova u kojima se generalno blate Hrvati i generalno beatificiraju tzv. “migranti” nabraja pet ubojstava i silovanja koja su Hrvati počinili u Njemačkoj, kako bi dokazali kako su eto i Hrvati opasni migranti koji siluju i ubijaju! Tko to ubija po Njemačkoj? Naravno, ponekad i Hrvati siluju i ubijaju, zato u Hrvatskoj i imamo policiju i sudove. Ponekad to rade i Japanci i Šveđani.  Ali kad razmjeri toga postanu takvi kao u Njemačkoj i Švedskoj, a počinitelji su uvijek iz redova jedne sasvim određene vjerske manjine, onda to nije slučajnost nego kulturni obrazac ponašanja. Ja mogu zamisliti da Hrvat nekog siluje, no teško mogu zamisliti da mu se 15 Hrvata koji ga gledaju u tome pridruži! Kod nas bi takav čin naišao na osudu; u Majdovom društvu, nije. Mogu zamisliti da Hrvat nekog ubije, ali ne mogu zamisliti da nekog ubije tako da se vičuči “Hvaljen Isus” zaleti u njih kamionom, u ljude koje ne poznaje, iz čiste mržnje! Kao što se neki zalijeću vičuči “Allahu Akbar!” Budimo iskreni, radi se o zločinima iz mržnje, iz rasističkih pobuda: I islamolog Basam Tibi je svojevremeno lijepo Nijemcima objasnio zašto njegovi zemljaci, Sirijci, siluju Njemice: Jer misle da su “drolje”, kod njih se normalne žene tako ne ponašaju i ne oblače, a usto, očekivali su da će kad dođu u Njemačku dobiti stanove i aute, besplatno, pa su sad malo razočarani. No ako se samo drznete na facebooku ili bilo kojoj društvenoj mreži sugerirati da bi vjera, porijeklo ili nacionalnost počinitelja mogli biti vezani za neki kulturni obrazac, bit ćete uklonjeni zbog “govora mržnje” a uskoro ćete biti i kažnjavani zbog “lažnih vijesti” ako kažete da je “migrant” Muhamed krao po kućicama na Zrinjevcu, pa su ga ulovili na djelu i zadržali do dolaska policije kad je jednoj curi ukrao torbu s novcem i dokumetima. Istinta vijest glasi, prema Indexu,  da su ga rasisti “držali kao taoca”. Govorom ljubavi protiv neugodne istine Tako da se sve one koji misle da ljudi trebaju poštivati zakone, da na granici trebaju pokazati dokumente sustavno zastrašuju i blate, ruši im se ugled i difamira ih se, kako bi onda sami odustali od kritike tzv. “migranata”, što je autocenzura, za svaku državu najpoželjniji oblik cenzure. A kad to nije dovoljno, onda se sankcionira “govor mržnje”, i to posve proizvoljnim kriterijima, k tome posve različitima, pa za istu stvar možete biti kažnjeni ili slavljeni, zavisi prema kojoj je nacionalnoj, vjerskoj, ili rasnoj skupini “govor mržnje” uperen, o različitom i licemjernom tretmanu političkih afilijacija da ne govorim. Nije problem u migrantima, nego u cenzuri: Ljudi imaju pravo na istinu, nije bitno je li govor “mržnje” ili “ljubavi” nego da li se ističu istinite činjenice ili obične laži. Ako se iznošenje istinitih i nespornih činjenica sankcionira da bi se zaštitilo silovatelja, i one koji ga podržavaju i potiču, u kakvom svijetu živimo? Cenzurom se ljudima otima pravo na samoobranu, na obranu svoji domova. Zamislite da se ovako kažnjavao “govor mržnje” protiv Nijemaca, 1945.! Pa Hitler bi glatko dobio rat. Ili protiv Srba 1991. Čitava ta cenuzura ima očit cilj, pacificirati mase, umiriti ih, umrtviti samoobrambene instinkte pričom kako “Nitko nije ilegalan”. A ta priča da ‘nitko nije ilegalan’ je suludo, podlo spinanje. Nitko ne tvrdi da je i jedna osoba sama po sebi ilegalna – već da je tamo gdje ne bi smjela po zakonu biti. Ako ne vjerujete, probajte provaliti noću u banku pa objasniti policiji da vi “niste ilegalni”. Niste, samo ste zatečeni u nečem ilegalnom! Kultura laži Ilegalni imigranti (provalnici u tuđe države) postaju tako posebnim zakonom zaštićena društvena skupina koja je izvan rasprave. Uskoro će dobiti i novo ime, po Orwellu, da ne budu više “ilegalni” jer “nitko nije ilegalan”. Nešto tipa nedokumentirani građani. “Trgovina ljudima” se već sad zove “građanski aktivizam”. Bilo kakvo propitivanje službenih istina će biti lažna vijest i zakonski kažnjivo. Obilježje svake diktature i svakog antidemokratskog režima je ograničavanje slobode govora. Najvažnije obilježje svakog slobodnog društva je sloboda govora, pogotovo onog govora koji nekog vrijeđa ili kojeg netko ne želi čuti. Jer, nemoguće je reći bilo što ozbiljno o bilo čemu da nekog ne uvrijedite, i nemoguće je pronaći činjenicu koju bi svi željeli čuti. Užasno je živjeti u svijetu gdje morate vagati riječi, razmišljati što smijete a što ne reći kako ne biste ostali bez posla, karijere, obitelji, ili čak završili u zatvoru, ekskomunicirani. Licemjeran je svijet koji se zgraža nad time što su nekoć davno postojale zabranjene knjige, a danas taj isti svijet zabranjuje i same riječi i pojmove, a kad zabrani knjigu obično zabrani i autora. Odvratan je svijet  u kom se izgovorena riječ ne mjeri prema tome je li istinita ili je laž, nego prema tome je li „govor mržnje“ ili „politički korektna“, drugim riječima, je li u skladu s katekizmom, za kojeg svi znamo da je baziran na lažima. Izvorno, te laži su možda i nastale na dobrim namjerama, no laži su samo laži. Svi znaju da su laži, i svi žele vjerovati da nisu, da je sva neravnopravnost rezultat neke svemirske, društvene nepravde kad već naše vrijeme ne vjeruje u Boga, pa da to pripiše njegovoj volji. Ali nije. Mi danas živimo u kulturi laži. Istinite, znanstveno nesporne i neosporive, ali za neke neugodne činjenice, sve češće potpadaju pod inkriminaciju “govora mržnje, koji nije do li iz komunizma poznati “verbalni delikt” odnosno cenzura, tako draga svim totalitarnim režimima. “Intelektualci” pišu traktate kako bi nam dokazali da je sloboda govora nedopustiva u civiliziranom svijetu, a ona je i stvorila i današnju Ameriku i slobodni svijet. Bez slobode govora ne može biti demokracije, demokracija bez nje može biti samo farsa. I ne, ne treba se zavaravati time da u demokracijama nema cenzure. Niti jedna vlast nikad nije priznala da se bavi cenzurom, svaka se klela u slobodu govora, ali uvijek je tu neki “ali”!