MARGETIĆEV TEKST POSTAO ORUŽJE SRBA: ‘Hrvati su Srbima rezali grkljane’

''Neke žrtve su pronađene presječenih grkljana u rijeci Savi, neke ubijene pred svojim kućama ili na drugim lokacijama, ali za većinu žrtava se, nažalost, ni danas ne zna gdje se nalaze njihovi posmrtni ostaci", naglasio je Margetić i dodao kako su mu u istraživanju pomagali radnici MUP-a i SOA-e zahvaljujući kojima je dolazio do podataka i strogo povjerljivih dokumenata o slučaju ''Sisak''. Napeta politička situacija između Hrvatske i Srbije dodatno se zakomplicirala “aferom čokolada” koju je predsjednica Kolinda Grabarić poklonila djeci dubrovačkih branitelja. Jaz se produbio onog trenutka kada se predsjednica ispričala uz napomenu kako će sve ispraviti paketom isključivo hrvatskih proizvoda. Bio je to okidač da portali susjedne Srbije iz arhive počnu izvlačiti “prljavo, hrvatsko rublje”… Jedan od intrigantnijih članaka koji se sada u srpskim medijima aktualizirao jest onaj Domagoja Margetića, hrvatskog novinara koji je svojim “istraživačkim novinarstvom u Hrvatskoj često dizao tenzije. “Ratni zločin nad 611 cvivila u Sisku, uglavnom Srba, tijekom 1991. i 1992. godine počinile su dvije regularne jedinice iz sastava hrvatske specijalne policije ”Handžar divizija” kojom je zapovijedao Ekrem Mandal i zloglasni ”Vukovi” pod komandom Žarka Peše, navodi zagrebački novinar Domagoj Margetić koji je od 2005. godine istraživao zločine u slučaju ”Sisak”. On je dodao da odgovornost za zločin snosi i HDZ, pošto je čovjek preko koga je išla cijela operativa tadašnji ministar unutrašnji poslova Hrvatske Tomislav Karamarko”, prenose srpski mediji. “Hijerarhija odgovornosti za ratne zločine u Sisku vodi i po HDZ-ovoj liniji, ali i po liniji zapovjedne odgovornosti prema ratnoj Vladi na čelu sa Franjom Gregurićem, koga za ratne zločine sumnjiči i Zajednica Srba u Hrvatskoj, dok je njegov ratni šef kabineta preko kojeg je išla sva operativa bio Tomislav Karamarko,” pojašnjava Margetić. On dodaje da je Karamarko protiv njega podnio krivičnu prijavu za špijunažu protiv Hrvatske i za objavu državne tajne, jer je objavio podatke u slučaju ”Sisak”, pa se zbog toga protiv Margetića vode krivični postupci. Istakavši da se srami Hrvatske koja zataškava slučaj „Sisak”, Margetić naglašava da je velika moralna obaveza pronaći grobove žrtava u Sisku, gdje je počinjen jedan od najmasovnijih ratnih zločina u Hrvatskoj 90-ih godina. ”Ovdje me optužuju da sam srpski špijun i pozivaju na moje ubojstvo ili hapšenje. Prijete mi smrću ako nastavim s ovakvim radom, pisanjem i objavljivanjem. Ipak, obični ljudi mi čestitaju i pružaju ruku podrške, pogotovo mladi. Vjerujem da ćemo jednog dana znati istinu o žrtvama u Sisku i da ćemo tada svi mi s jedne i druge strane Save zapaliti svijeću našim sugrađanima, žrtvama zločina i pokloniti se tim ljudima”, rekao je Margetić. On je izjavio da su jedinice koje su počinile zločin bile neposredno nadređene ratnom načelniku Sisačko-moslavačke Policijske uprave Đuri Brodarcu i naglasio da ratni zapovjednik Mandal danas živi na području Labina u Istri. “Margetić je 20. travnja predao Tužiteljstvu za ratne zločine u Beogradu svu dokumentaciju o svom istraživanju u slučaju ”Sisak” iz 1991. i 1992. godine, među kojima su strogo povjerljivi dokumenti Ministarstva obrane Hrvatske i popisi žrtava i ubojica”, kažu tamošnji mediji. ”Slučaj ‘Sisak’ intenzivnije istražujem od 2005. godine, a prve dokumente objavio sam u travnju 2007. godine, kada sam objavio i krivičnu prijavu Zajednice Srba u Hrvatskoj o ratnim zločinima u Sisku. Tada sam razotkrio i detalje tog ratnog zločina u kojem je ubijeno ili se vode kao nestali čak 611 civila, građana Hrvatske, od čega 595 Srba, 14 Hrvata i dva Bošnjaka”, rekao je Margetić. Margetić kaže da je 500 građana bilo s užeg područja grada, 107 iz mjesta Mošćenica, 12 iz ostalih mjesta u bližoj okolini Siska, te u selima Blinski Kut, Kinjačka Gornja, Kinjačka Donja, Blinska greda, Bestrma, Trnjani, Čakale i Brđani. ”Neke žrtve su pronađene presječenih grkljana u rijeci Savi, neke ubijene pred svojim kućama ili na drugim lokacijama, ali za većinu žrtava se, nažalost, ni danas ne zna gdje se nalaze njihovi posmrtni ostaci”, naglasio je Margetić i dodao kako su mu u istraživanju pomagali radnici MUP-a i SOA-e zahvaljujući kojima je dolazio do podataka i strogo povjerljivih dokumenata o slučaju ”Sisak”. “Od ukupnog broja ubijenih i nestalih”, navodi Margetić, “129 žrtava su bili umirovljenici, 42 su bili radnici Rafinerije u Sisku, 81 sisačke Željezare, 14 je radilo u Pošti, petoro u Pošti u Petrinji, 18 je radilo na željeznici, 25 u bolnici, 68 u tvornici ”Gavrilović”, osmero u Skupštini općine Sisak i devetoro u Skupštini općine Petrinja. Među ubijenima bilo je 120 žena, od kojih 26 umirovljenica, 87 radnica, dok za sedam žena nema podataka o radnom statusu”.