Marko JURIČ: Sada je jasno da Petrov nema časne namjere

Nakon histerične press konferencije Bože Petrova jasno je da taj čovjek nema časne namjere i da je destrukcija njegova jedina misija. Odbijanje Karamarkove ponude da se sva trojica povuku iz Vlade nekakvim obrazloženjima za malu djecu kako mu je tobože svega dosta, Petrov je pokazao da je njegov jedini zadatak napad na HDZ i razbijanje te stranke. Međutim, način na koji brani ostanak Tihomira Oreškovića na mjestu predsjednika vlade otvara sumnju da Orešković možda i nije slučajni premijer. Priča prema kojoj se Orešković ‘sasvim slučajno’ zatekao u Zagrebu tri sata prije isteka roka do kada su Domoljubna koalicija i Most morali doći predsjednici Kolindi Grabar Kitarović s imenom mandatara sada dobiva sasvim drugu dimenziju, piše Marko Jurič/Direktno.hr Naime, politička inicijacija Bože Petrova i njegovo lansiranje u hrvatsku političku orbitu sredinom 2015. godine, dakle u jeku predizborne kampanje, izazivala je određena čuđenja i sumnje kako je to moguće, odnosno tko su mu stvarni politički sponzori. Sjetimo se kako je do tad poluanonimni Božo Petrov u kratkom razmaku dva puta gostovao kod Stankovića u emisiji ‘Nedjeljom u dva’.  U proljeće 2015. ankete su pokazivale da HDZ uživa potporu 45 posto biračkog tijela što po Dontovoj metodi donosi preko šezdeset posto zastupničkih mjesta, brojem to je više od 90 zastupnika. To je bila šokantna informacija jer bi s tolikom parlamentarnom većinom HDZ mogao biti vrlo opasan SDP-ovim nomenklaturama koje su marljivo izgradile svoje financijsko i gospodarsko carstvo u Hrvatskoj zadnjih dva desetljeća. Bio je to dovoljan signal za uzbunu i akciju. Prema onoj latinskoj maksimi ‘podijeli pa vladaj’, najučinkovitije jest bilo stvoriti desnu i konzervativnu alternativu HDZ-u koju će moći kontrolirati, a ako bi se to izjalovilo onda, kao dodatni osigurač, za predvodnika joj se instalira psihički nestabilna osoba poput Bože Petrova. Tako je i bilo. Most je uzeo presudni komad iz HDZ-ovog biračkog kolača i učinio ga politički neupotrebljivim za bilo kakvu samostalnu akciju. Prvobitni je plan bio da Most ide u koaliciju s SDP-om, ali je propao upravo zbog hirovite naravi nestabilnog Petrova. Ipak politički sponzori Bože Petrova, a koji su istovremeno i politički sponzori Zorana Milanovića, nisu pogriješili. Princip je vrlo jednostavan. Kad je netko psihički nestabilan s njime se ne rade savezi, nego ga se preusmjeri da sklapa savez s neprijateljima. Drugim riječima, ako je narav Bože Petrova bila štetna za njihove interese tamo gdje se tražio konstruktivni dijalog, prilikom sklapanja saveza Milanović-Petrov, ona je postala korisna tamo gdje ga nije smjelo biti, a to je odnos Karamarko-Petrov. Bilo je potrebno još onemogućiti Karamarka da zasjedne na mjesto predsjednika vlade jer bi s te pozicije mogao izolirati i eliminirati takvog Petrova iz igre. Zato su ohrabrivali Petrova da inzistira na nekakvom nestranačkom mandataru, koji bi slovio kao nekakav stručnjak i na taj način natjerali HDZ da lista ponude. U toj seriji potrošenih likova zabljesnulo je ime Tihomira Oreškovića koji je, očito po procjeni interesa velikih multinacionalnih kompanija, čiji je on poslušni vojnik, postao njihov ‘spavač’ u budućoj HDZ-ovoj vladi još godinu dana ranije kada se s njim razgovaralo kao s mogućim ministrom financija. Kako je i na koji način Tihomir Orešković 23. prosinca 2015. godine bio ‘slučajno’ u Zagrebu, s ovog vremenskog odmaka narav te ‘slučajnosti’ dobiva drugačiju dimenziju. Pogotovo kada se tome pridoda način vođenja Vlade i činjenica da su Orešković i Petrov odmah na početku zauzeli tvrd gard prema HDZ-u generirajući niz afera koje su se izmjenjivale iz dana u dan gotovo od prvoga dana rada ove nesretne Vlade. Pored eliminacije Karamarka i HDZ-a iz svih važnijih poluga vlasti Oreškovićev je zadatak bio u što kraćem razdoblju, u mandatu HDZ-ove vlasti, prodati što više vrijednih državnih tvrtki. Na taj način osim velike koristi za sudionike takve rasprodaje, odgovornost za tu rasprodaju pada na HDZ čiji jer Orešković formalno kandidat bio. U nekim budućim vremenima to bi se pretvorilo u krimen koji bi dugoročno teško opteretio CV glavne nacionalne stranke. Dakle stare su komunističke agenture još jednom očitale lekciju hrvatskom narodu i pokazale svoju superiornost u pletenju intriga, manipulacijama, podvalama. A što je najvažnije pokazale su i da upravljaju sudbinom i državom hrvatskog naroda pa čak i onda kada su formalno oporba.