Martićev milicajac, četnik koji je poklao svoje hrvatske prijatelje, uhićen u Beču

U Austriji mu je određen ekstradicijski pritvor, a uz njega još je 35 osoba osumnjičeno za razaranje Pounja. Među osumnjičenicima je i Jankovićev brat Jan koji se s njih još nekoliko krije u Bosanskom Novom. Osumnjičenik za ratne zločine nad hrvatskim civilnim stanovništvom diljem Pounja 1991. godine Leonardo Janković iz Dvora na Uni uhićen je u Beču. Janković je poznat po ubojstvima, krađama, pljačkama i paljenju hrvatske imovine u Dvoru. U razdoblju od 1991. do 1995. godine bio je pripadnik Martićeve milicije tzv. Krajine. U Austriji mu je određen ekstradicijski pritvor, a uz njega još je 35 osoba osumnjičeno za razaranje Pounja. Među osumnjičenicima je i Jankovićev brat Jan koji se s njih još nekoliko krije u Bosanskom Novom. Što se u Pounju zbivalo govore i iskazi svjedoka iz optužnice. Minobacački napadi vršeni su samo na sela u kojima je živjelo hrvatsko stanovništvo. Prema tvrdnjama svjedoka koji se 26.srpnja 1991. godine nalazio kod svoje kuće u Zamlaći sjeća se da je napad započeo u jutarnjim satima iz pravca Gora i Javornja. Procjenjuje se da je toga dana ispaljeno oko stotinu granata, a napad se nastavio sa još oko 60 granata. Dio njih pao je na selo Zamlaća, a svjedok navodi da je nekoliko svojih prijatelja sklonio u jednu kuću. Potom ga je nakon nekog vremena njegov susjed obavijestio da iz pravca Dvora nailaze četnici i da pred sobom gone civilno stanovništvo kao živi štit. Četnici su bili odjeveni u odjela policije Krajine, a potom su počeli pucati po njima. Skrili su se u podrum, a u kuću su ušli Predrag Orlović, Milan Begović, Dragan Vranešević i Korizma Predrag, a navedene osobe svjedok je poznavao od ranije jer su se družili i zajedno izlazili. Nakon što ih je upitao, što je to, Begović Milan ga je udario u predio bubrega kundakom, rekavši mu pritom "gdje ti je zdravi bubreg?", jer je isti znao da sam bez jednog bubrega. Nakon tog udarca pao je u nesvijest. Potom 1. okr. Orlović Predrag dao je nož Korizma Predragu i rekao mu da me zakolje, opsovavši mu pritom ustašku majku. Reagirao je na način, govoreći kako mogu biti ustaša kada je moja majka pravoslavka kao i njegova. No ubrzo nakon toga uslijedio je još jedan udar od strane 1. okr. Orlović Predraga. Došavši svijesti, sjeća se da se našao u koloni sa ostalim ljudima, a ta kolona kretala se u pravcu Struge. Iza kolone su išli četnici, vozeći se na kamionu na kojem je bio instaliran top. Uz top su se nalazili Sundač Tošo i Barač Ivan. Iza kamiona kretalo se policijsko vozilo. Krećući se u pravcu Struge spomenuti svjedok tvrdi da su ih četnici gotovo sve ljude u koloni fizički maltretirali. Na tom putu, koji je trajao oko sedam sati četnici su išli od kuće do kuće, izvlačili civile, pljačkali imovinu iz kuća te potom pucali po kućama, tako da je veći broj kuća u Zamlaći uništen. Došavši do sela Struga, sjeća se da je došlo do sukoba četnika i rezervnih policajaca MUP-a, pri čemu je uništen kamion na kojem se nalazio top. Nakon prve eksplozije bile su još dvije, tako da je tom prilikom i on sam ranjen od gelera kao i više ljudi. Sjeća se da su tom prilikom poginuli Blažević Mile, Begić Manda te Knežević Pajo. Prilikom napada na Zamlaću i Strugu četnici su iz sela odveli veći broj ljudi, a sljedećeg dana u Dvoru su ih usmrtili. Svjedok se prisjetio i da su 29.srpnja 1991. godine gotovo svi stanovnici navedenih sela protjerani prema Kostajnici, zatim u Jasenovac da bi se konačno nastanili u Zagrebu. Pripadnici četničkih formacija sudjelovali su u napadu na civile, a četničke postrojbe bile su postavljene duž cijele prometnice Dvor-Kozibrod uz rub šume. Iza njih su nastupali kamioni koji su dovozili četničke snage. Svi svjedoci u ovom slučaju spomenuli su gotovo identičnu priču, Iz sadržaja iskaza svjedoka proizlazi da je veći broj Hrvata izveden iz kuća, a zatim su kao živi štit vođeni putem cestom Dvor-Kostajnica, u pravu Kostajnice. Svjedoci su govorili o napadima i maltretiranjima, a veliki broj njihovih sumještana na tom je putu ubijen. Opisali su nadalje da su četnici prilikom ulaska u njihove kuće pljačkali imovinu, a veći broj kuća te gospodarskih objekata bio je spaljen, granatiran i gotovo potpuno uništen, tako da je nastupila šteta u velikim razmjerima. Sve to odvijalo se u cilju provođenja velikosrpske politike na tom području, zaključili su svjedoci. Cilj im je bio i pripajanje Pounja SAO Krajini. Da bi ostvarili svoj zločinački naum okrivljeni su protjerali gotovo sve stanovništvo nesrpske nacionalnosti, piše portal dnevno. VIŠE OVDJE B.P Izvorni članak možete pogledati OVDJE