Milan Kujundžić: Josipović i Kitarović su politički blizanci i ne mogu voditi Hrvatsku

INTERVJU Milan Kujundžić: Josipović i Kitarović su politički blizanci i ne mogu voditi Hrvatsku Nakon trećeg televizijskog sučeljavanja razgovarali smo s predsjedničkim kandidatom prof.dr. Milanom Kujundžićem, koji je u tim debatama prema svim procjenama nedvojbeno bio najagilniji, predvodeći u kritici aktualnog predsjednika Ive Josipovića. Kolindu Grabar Kitarović dugo je štedio, no u studiju NoveTV po prvi put je otvorio frontu i prema njoj, spočitnuvši joj da će preko nje pravi vladar na pantovčaku i u Hrvatskoj biti Tomislav Karamarko. Zašto vjerujete da Ivo Josipović ne može biti predsjednik RH? On se nakon pet godina sjetio da bi nešto mijenjao! Pet do dvanaest Ivo Josipović najavljuje neke svoje ustavne promjene kojima bi kao spašavao Hrvatsku, a zapravo mu je jedini cilj da spasi sebe i svoj SDP od neminovne propasti na izborima. Pa nisu Hrvati ovce pa da ne vide da Josipović do zadnjeg trenutka grčevito podržava najgoru vladu u povijesti EU. On i Zoran Milanović doveli su Hrvatsku na pola koraka iznad gospodarskog, društvenog i moralnog ponora. Dokrajčili su gospodarstvo! Što je Josipović napravio da se prekinu nezakonite blokade računa, zbog kojih je preko milijun hrvatskih građana na rubu egzistencije? Kad je on podignuo glas protiv toga? Što je napravio da građani ne stenju pod ovrhama koje se nezakonito protežu godinama? Što je napravio za poduzetnike? Nevjerojatno, ali došli smo do toga da hrvatska sirotinja financira bogatu EU, iz njihovih džepova financiraju se europski fondovi iz kojih ova nesposobna vlada nije u stanju izvući novac. Je li onda jedini njegov grijeh nečinjenje? Apsolutno ne, Josipović je bio i ostao velika štetočina. Uz katastrofalnu gospodarsku politiku, koju su zajednički provodili, on i Milanović smišljeno su podijelili hrvatsko društvo kako bi lakše vladali. Kad više nema apsolutno ništa za ponuditi, onda izmišlja desnu opasnost i potiče strah kako bi se održao na vlasti. Na desetke zakona i odluka koje su Josipović i Milanović u dosluhu osmislili, Milanović zatim progurao kroz Sabor, a Josipović na koncu potpisao, srušili su Vrhovni i Ustavni sud. Ja sasvim sigurno ne bih potpisao lex Perković. No, Josipović ga nije samo potpisao, već i osmislio, a sve kako bi zaštitio stare udbaše suočene s procesima za politička ubojstva i teror. Unutrašnja i vanjska politika koju je sukreirao nije autentična hrvatska nacionalna politika, već izvire iz skrivenih stranih i domaćih centara moći. Ništa čudno za čovjeka koji se na Pantovčaku okružio ljudima koji javno govore o svojoj jugonostalgiji i zamjeraju Hrvatima što su se na referendumu izjasnili za svoju državu. Ništa čudno za čovjeka kojemu preko usta nikako ne prolazi ni „Hrvati“ ni „hrvatski narod“, već isključivo za njega tipično bezbojno „građani“. A zašto Ivan Sinčić ne može biti predsjednik RH? Svi znaju da ne može. On i sam zna. Jasno, on nije ni doveden tu da pobijedi, već da malo presloži karte u izbornoj utrci i saplete konkurenciju. Zato su mu manipulatori iz sjene i prikupili potpise i zato ga instruiraju što da govori. Pitam javno zašto još nije istraženo gdje su to nestali potpisi koje su prikupila tri predsjednička kandidata, oni koji su odustali jer nisu bili u stanju prikupiti dovoljno. Lako bi bilo provjeriti jesu li građani koji su njima davali podršku grubo prevareni tako da su njihovi potpisi završili kod nekoga drugog. Jasno je isto tako da Sinčić nije pravi vođa Živog zida već Ivan Pernar, koji je, shvativši da je svojim nastupom izgubio sve šanse kod hrvatskih birača, promijenio ime svoje organizacije i našao sebi manekena koji će ga predstavljati u javnosti. Dakle, oni u startu kreću s prijevarama. No, ništa manje važno nije ni to da Pernarova sljedba javno govori o deložacijama i ovrhama, a istovremeno traži programiranu devalvaciju i hiperinflaciju, koja bi preko noći izbrisala i ovo malo novca što je ostalo u džepovima dijela hrvatskih građana koji još nisu potonuli pod ovrhama. Jedina tvornica koja bi pod njihovom vlašću radila bila bi tvornica novca. Hrvatska pod njima ne bi bila nova Grčka, već Venezuela. To sigurno nije ono što Hrvati žele. Zašto Kolinda Grabar Kitarović ne može biti predsjednica RH? Ona je svakako napredak u odnosu na Josipovića, no Hrvatska treba još mnogo mnogo više od toga. Suštinsku promjenu i slobodnog čovjeka, a ona to nije. Sva tri kandidata ovdje dovedena su za ručicu i predstavljaju nekoga drugoga. Josipović je bio zamjena za Mesića, doveli su ih isti centri moći. Sinčić je Pernarov dubler, kojeg izravno ili neizravno pomaže paraobavještajno podzemlje. Gospođa Kitarović izravno je iz studentskih klupa postala savjetnica Ive Sanadera, koji ju je par godina kasnije dogurao do ministrice vanjskih poslova, Stipe Mesić i Budimir Lončar su je pogurali do veleposlanice u Washingtonu, a zatim je kao članica tajnovite Trilaterale postala i tajnica u Bruxellesu. A danas? Danas je za predsjednicu RH predlaže Tomislav Karamarko, pionir detuđmanizacije! Čovjek koji je doveo Stipu Mesića na Pantovčak, šef njegovog ureda i šef njegove kampanje 2000. Njemu je gospođa Kitarović dala svoj program na usvajanje! Ona kaže da ne bi mijenjala Ustav, ali zato Karamarko najavljuje da će ga sam mijenjati. Ona kaže i da ne želi veće ovlasti predsjednika. Sada je jasno zašto - zato jer ih Karamarko želi smanjiti! Tako da mu nitko ne smeta! Ona kaže da treba izravno birati predsjednika, a Karamarko bi da se bira iz Sabora! Očito je da on nju vidi kao svoju lutku na koncu. Svima je jasno, i kad bi pobijedila gospođa Kitarović, jasno je: Karamarko je predsjednik iz sjene, zapravo budući kancelar. Može li ona pobijediti Josipovića u drugom krugu? Pobjeda gospođe Kitarović nije ono na što Karamarko računa. To mu je rezervna opcija. Njemu je bitno samo da ne pobijedi Kujundžić, jer jedino tad se sve u potpunosti mijenja. Josipović mu ne može biti nikakva protuteža, oni su već dogovorili scenarij koji je zapravo repriza lažnog juriša na Pantovčak koji su uvježbavali već tri puta. Po četvrti put elita HDZ-a planira izdati svoje članstvo i na Pantovčaku ostaviti crvenog predsjednika. A Stipu Mesića kao doživotnog bivšeg predsjednika. Ona kaže da će lupiti šakom o stol, a vidjeli ste je koliko je neuvjerljiva na sučeljavanju. Ona nije borac za hrvatske interese, ona nema ni viziju ni što su ti interesi. To će i birači HDZ-a prepoznati. Vidjeli ste, na pitanje hoće li na inauguraciju pozvati Tomislava Nikolića, ona bez ikakvog premišljanja odgovara: A zašto ne? Iza onoga što ona naziva državničkom suzdržanoću stoji samo nedostatak sadržaja. U stvarnom životu nema blesimetra ni šalabahtera. Morate to imati u glavi i u srcu! A mislite da vi imate to što Hrvatskoj treba? Samo slobodan čovjek može promijeniti Hrvatsku i promijeniti sve što u njoj ne valja, a ja ne odgovaram nikome osim Bogu, hrvatskom narodu i institucijama ove države i tu vezu svake sekunde duboko promišljam i proživljavam. Mislite da će to hrvatski birači stvarno prepoznati? Što ako na izbore iziđu samo stranačke vojske? Svi će to prepoznati. Svi koji hrvatski dišu. I dio nacionalno svjesnih SDP-ovih glasača, a sasvim sigurno veliki dio HDZ-a, koji će u mojem programu znati prepoznati ono što oni godinama čekaju. I svi oni koji su u ovom trenutku doslovce pred zidom, znajući da ih ne mogu i ne žele spasiti dva kandidata koji su u suštini politički blizanci i ne zanima ih sudbina običnog čovjeka. Naravno, ne može im stvarno pomoći ni još nedozreli mladić koji možda to želi, ali očito ne zna kako. Meni će od prvog dana prioritet biti spriječiti gospodarski i moralni slom ovog društva. Nitko ovdje ne može biti odlučniji od mene. Prvo ćemo ukloniti prijeteću oštricu nad glavom više od milijuna Hrvata, ukinuti blokade računa, ograničiti ovrhe i onemogućiti dužničko ropstvo, a odmah zatim će svi morati sjesti i potpisati Nacionalni strateški sporazum, kojim će svatko morati nešto žrtvovati, ali će svima biti zajamčen krov nad glavom i kruh na stolu. AUTOR: I.L.Vrkić