Milorade, kako nazvati uhićene četnike iz Trpinje nego organiziranom kriminalnom skupinom?

Svaki put kada pravosuđe i ministarstvo unutarnjih poslova u Hrvatskoj privedu ili procesuiraju nekog Srbina iz paravojnih četničkih postrojbi tzv. SAO Krajine zbog zločina nad hrvatskim civilima i vojnicima, nastane metež među srpskim političarima i organizacijama. Niti jedan političar i aktivist, bio on Milorad Pupovac ili Savo Štrbac, ne postavlja pitanje jesu li privedeni odgovorni za zločine, već se svaka takva akcija karakterizira kao atak na Srbe te na povratak Srba u Hrvatsku. Posljednji zoran primjer napada na pravosudne institucije RH od strane srpskih političara, dogodio se povodom akcije MUP-a u Trpinji i privođenja desetak bivših milicionera nekadašnje SAO Krajine. Privedeni četnici sumnjiče se za ubojstvo i nestanak 12 civila te najmanje 60 zarobljenih hrvatskih branitelja, kao i za fizičko i psihičko zlostavljanje i ozljeđivanje 14 hrvatskih branitelja. Dakle, radi se o dobro obučenim pripadnicima pobunjeničkih srpskih formacija s prostora istočne Slavonije, osumnjičenima od institucija RH za pogubljenje preko sedamdeset hrvatskih civila i vojnika. Riječ je o ljudima koji su već jednom uzeli u ruke oružje protiv ustavno-pravnog poretka RH, udruživši se u vojne i političke separatističke organizacije unutar srpske zajednice na prostoru Hrvatske. MUP i osobe zadužene za provođenje akcije privođenja osumnjičenih postupili su krajnje oprezno. Na teren su izvedene specijalne postrojbe, a prema medijskim natpisima, angažirana su bila čak i kola hitne pomoći. Naselje Trpinja slovi kao jedno od najjačih četničkih uporišta s početka Domovinskog rata pa je oprez MUP-a bio i više nego opravdan, a možda su planerima akcije još uvijek pred očima slike iz akcije u Borovu Selu. Sama pomisao da Hrvatskom još uvijek šeću osobe odgovorne za smrt sedamdeset hrvatskih vojnika i civila te činjenica kako još žive na istom mjestu zahtjeva, ne samo maksimalan oprez, već i angažiranje najjačih snaga u njihovu privođenju. Ipak, ima i onih koji misle kako su napadnuti mirni građani dok su obavljali svakodnevne poslove. Tako je lider Srba u Hrvatskoj, predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac, izjavio kako „nije riječ o organiziranim kriminalnim grupama, nije riječ o selu koje na bilo koji način pokazuje da raspolaže s bilo kojom vrstom oružja ili spremnosti na otpor da bi se na takav način ulazilo i privodilo ljude. Svatko od njih je mogao biti priveden na drugačiji način.“ Prema Pupovčevim riječima, ispada kako je srpska zajednica u Trpinji uvrijeđena načinom postupanja policije. Iako u akciji nije korištena prekomjerna sila niti je itko ozlijeđen, ispada kako su srpski lideri uvrijeđeni jer su optuženi uopće privedeni i jer su tretirani sa tom razinom opreza. Slušajući Pupovca, čovjek bi mogao pomisliti kako se radi o skupini optuženoj za prekoračenje brzine a ne o opasnim teroristima odgovornim za masakr nad desetke civila i vojnika. Milorad Pupovac i općenito srpska zajednica u Hrvatskoj, trebali bi izaći iz svoje mitomanske čahure i priznati kako je nekadašnja SAO Krajina bila teroristička i kriminalna organizacija. Prema tome, u slučaju privođenja u Trpinji ne radi se o nikakvim borcima za slobodu i ravnopravnost u građanskom ratu, kako to Pupovčevi politički istomišljenici vole javno isticati, već je riječ o bandi krvožednih koljača skrivenih iza zakona o aboliciji. Pitanje je samo koliko ih i dalje slobodno hoda našim ulicama, primjerice Sisačko-moslavački dožupan. Istup čelnika SDSS-a o „privođenju mirnih ljudi u Trpinji“, samo je nastavak politike srpskih lidera u Hrvatskoj. Srpska zajednica u Hrvatskoj uporno negira narav Domovinskog rata, za njih je on i dalje građanski, a u svojim školama ne žele provoditi nastavni plan i program MZOŠ po pitanju Domovinskog rata. Nažalost, proteći će još mnogo vode prije nego se Srbi u Hrvatskoj suoče sa svojom ulogom u novijoj Hrvatskoj povijesti. Do suočavanja će doći teže samom činjenicom što i čelnici Republike Srbije i dalje daju izjave o građanskom ratu koji se vodio u Hrvatskoj, kao i o Vukovaru i Dubrovniku kao srpskim gradovima. Takve izjave ne nailaze na energičnu osudu hrvatskog političkog vrha, već se verificiraju službenim posjetima pročetničkog vodstva Republike Srbije najvišim državnim dužnosnicima u RH. U takvoj atmosferi, i revizionistički nastrojene vođe Srba u Hrvatskoj kreću u prekrajanje nedavnih krvavih povijesnih događaja pa i okorjeli koljači preko noći postaju mirni građani i konstruktivni političari. Željko Primorac/HRsvijet Izvornu vijest možete pogledati ovdje