Mladen Pavković: 1940 obitelji već više od dva desetljeća traga za najmilijima!

Mladen Pavković: Srbi znaju gdje su ‘nestale’ masovne grobnice, a mi ih se sjetimo tek od prigode do prigode O sudbini nestalih osoba, poglavito iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata godinama se šuti. Na taj veliki problem većina hrvatskih medija skrenula je pozornost tek na Međunarodni dan nestalih osoba (30. kolovoza). Tada je istaknuto da 1940 obitelji već više od dva desetljeća tragaju za sinovima, muževima, braćom i sestrama koji su nestali u vihoru proteklog rata. Srbi, koji su među ostalima bili agresori na Republiku Hrvatsku, i koji sigurno znaju ključ rješenja ove krize, šute, ne žele otkriti podatke, iako se od njih često može čuti kako su spremni pomoći. To je prigodom službenog posjeta Hrvatskoj (veljača o.g.) izjavio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Tada je velikodušno donio podatke i o tri nestale osobe u Domovinskom ratu. Vrlo brzo se pokazalo da nas je opet prevario (izigrao), jer su se te informacije  odnosile na osobe koje su već pronađene! Nitko se, nažalost, tada nije zapitao: zbog čega prvi čovjek Srbije pravi „budalu“ od ljudi koji se godinama pitaju – gdje su naši najmiliji? Vučić je morao znati da nam donosi lažne podatke, ili pozvati na odgovornost one koji su mu „servirali“ ovakvu „glupost“, a hrvatski državni vrh na čelu s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović trebao je uputiti oštru diplomatsku notu za besramno marginaliziranje ovako važne i bolne teme. Od toga se ništa nije dogodilo. Nakon ovog i ovakvog čina, predsjednik Srbije, umjesto da se pokrije po glavi, još jednom izigrava one koji žele znati za svoje nestale članove obitelji. Poziva u Beograd predstavnike udruga iz hrvatskog Domovinskoga rata. Sastanak je bio na najvišoj državnoj razini. Čak su mu bili nazočni i neki generali Vojske Republike Srbije, među kojima i direktor Vojno sigurnosne agencije general major Petar Cvetković. Nakon sastanka, Vučić izjavljuje da će kao vrhovni zapovjednik srbijanske vojske utjecati da vojska preda podatke o hrvatskim braniteljima  nestalim 1991. te da će o tome prvi rezultati biti vidljivi već za tjedan dana! Prošli su tjedni, ali i mjeseci, a pomaka nema. Predsjednik Srbije još je izjavio kako „nema  ni jednog osobnog razloga da se ne uključi u rješavanje  problema nestalih, i da ga apsolutno ne zanima zaštita onih koji su  devedesetih bili u lancu odgovornosti, a utjecaj možda imaju i danas“. Kazao je također da će se  njegov ured „tjedno baviti pitanjem nestalih“, te da će obitelji  nestalih biti  obaviještene o napretku. I što se i nakon toga dogodilo? Ništa! Činjenica je da Aleksandar Vučić to ne će i ne može riješiti, tim prije jer je i sam sudjelovao u ratu, ali na strani – agresora. Osim toga, to mu ne će dozvoliti njegov „ratni“ prijatelj i suradnik Vojislav Šešelj, koji sa svojim radikalima, neprestano širi mržnju, poglavito prema Hrvatima. Zanimljivo je i gotovo neobjašnjivo koliko Hrvati imaju strpljenja. Srbi nas neprestano vode „žedne preko Save i Drave“, a mi uglavnom samo klimamo glavom i čekamo da ispune svoja obećanja. Jedan dan im prijetimo da ne će ući u Europsku uniju dok se ne riješi i pitanje nestalih, dok se već drugi  može  čuti da ćemo im pomoći i u tome! Tu i tamo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske uputi im (reda radi) neku prosvjednu notu, ali je oni ne žele niti primiti. Čak nam se i smiju kad im nešto takvoga uputimo. Srbi koji žive u Hrvatskoj sigurno znaju gdje su „nestale“ masovne grobnice iz Domovinskoga rata. Vjerujemo da to znaju i Milorad Pupovac i Vojislav Stanimirović, ali i Veljko Džakula (logor Bučje). Nu, umjesto da s njima hrvatska država prekine svaku suradnju, ona to ne čine, već ih štiti, nagrađuje i daje im priliku da svako malo bez ikakvih sankcija  pljuju i bljuju po Hrvatima i Domovinskome ratu. Pupovac, primjerice, nikada nije priznao da je Srbija, uz JNA, Crnu Goru i domaće izdajice, bila agresor na Republiku Hrvatsku, niti se založio da se pronađu nestali. Ne ponaša li se tako i Vojislav Šešelj u srbijanskom parlamentu? Hrvatski branitelji i stradalnici iz Domovinskoga rata sve teže podnose laži i obmane koje nam svakodnevno serviraju iz srbijanskog državnog vrha. Neki kažu da se ne trebamo osvrtati što Srbi govore i pišu. To nije istina. Svaku njihovu laž treba oštro demantirati, ali ne na način rekla-kazala. Naime, Srbi kad lažu, kao primjerice o početku Domovinskoga rata, blaženom Alojzije Stepincu, ustaškom logoru Jasenovac ili pak o nestalim i zatočenim Hrvatima to ponavljaju kao „gramofonska ploča“, pa mnogi u svijetu steknu dojam kako oni a ne mi govore istinu, jer naših odgovora –nema! Obitelji nestalih s pravom očekuju brže rješavanje problema. Bojimo se nažalost da od toga ne će biti ništa, tim prije jer se to pitanje „ozbiljno“ postavlja samo na Svjetski dan nestalih osoba, što drugim riječima znači da će Hrvati još dugo postavljati pitanje – gdje su im najmiliji?   Mladen Pavković