Mladen Pavković: Nekada se kažnjavalo i za vrijeđanje Tita, a danas i za pjevanje bećarca!

Godina 2018. ostat će upisana u hrvatskoj povijesti jer se ponovno vratio – verbalni delikt. Naime, jedan mladi valpovečki bećar pravomoćno je osuđen jer je jednoj uniformiranoj osobi (policajki) u zanosu u jednom trenutku zapjevao: „Mala moja, ti u plavoj bluzi, skini gaće/dođi bliže, pa mi se naguzi“. Na taj način „omalovažavao je  i diskriminirao policijsku službenicu te povrijedio njezino  osobno dostojanstvo“. Branio se da nije mislio na određenu osobu  u plavoj odori. Kažnjen je s dvije tisuća kuna i plaćanjem svih troškova (2018.). Općinski sud u Koprivnici oslobodio je (2016.) jednu policijsku službenicu, iako je na svojem Facebook profilu među ostalim  objavila da  Rome koji žive u jednom naselju zvanom Stiska (nedaleko Đurđevca) „treba v nekakvu baraku i plina pustiti“. Branila se da nije tako mislila i sud je (čak i Županijski) naravno to uvažio! Nu, u vrijeme komunizma bilo je još i strože vrijeđati i omalovažavati policijske i ine državne činovnike, a još više vrijeđati „veličanstva“ poput Josipa Broza Tita. Dovoljno je bilo pronaći dva svjedoka i „ode glava“! Čak i nakon smrti Josipa Broza nije se smjelo ništa ružno govoriti protiv „njegova veličanstva“, dok s druge pak strane jedan notorni Stjepan Mesić mogao je i može bez problema pričati i najodurnije viceve o prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, ili pak jedan redatelj (?!) Oliver Frljić može čak i javno škarama rezati hrvatsku zastavu ili raditi predstave u kojima se pljuje i bljuje po svemu što hrvatski diše, a da za to bude još i nagrađen! Zakon je jednak za sve ! A kako se kažnjavalo i nakon Brozove smrti (1982.) najbolje govori ovaj primjer, također iz Podravine, a zbio se u Podravkinoj tvornici. Istinita priča ide ovako:  glavni tehnolog te tvrtke g. Marijan Vrček je u trenucima slavlja u jednom od pogona navodno pljunuo u pravcu biste bivšeg doživotnog predsjednika Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita. Taj čin primijetili su uvijek budni tvornički portiri, kojima je nakon te gnjusne radnje okrivljeni još izjavio: "Jebo mu bog mater, htio sam mu pljunuti u oko. Bolje da su tu objesili golu p...u, a ne tog starog!" Okružno javno tužilaštvo iz Bjelovara po službenoj dužnosti temeljem čl. 45, st.2, toč.3. Zakona o krivičnom postupku podiglo je optužnicu jer je Vrček tim djelom "izložio poruzi najviši organ SFRJ i Vrhovnog komandanta" , koji je, kako rekosmo, već dvije godine bio mrtav, (sic!), pa je time učinio krivično djelo protiv ugleda Jugoslavije. Svjedok, inače portir, S.S. je tvrdio kako je " na zidu s desne strane biste vidio pljuvačku koja se nalazila na visini otprilike 165 cm, a udaljena od glave oko 50 cm." Zamjenica općinskog javnog tužioca  je u svojoj optužnici "dokazala" kako je neosporno da je okrivljenik pljunuo u pravcu Druga Tita (čak je i drug napisala velikim slovom), nakon čega je (po njenoj istrazi) okrivljenik govorio riječi koje mu se inkriminiraju. Time je okrivljenik učinio jednu grubu, neukusnu i vulgarnu gestu, vrijeđajući Predsjednika Republike i vrhovnog komandanata (koji je već dvije godine bio mrtav, op p.), zbog čega se u njegovu djelovanju stječu bitna obilježja krivičnog djela iz čl. 157. KZ SFRJ. Okrivljeni Vrček se branio da je te večeri bio pod utjecajem alkohola te da je najvjerojatnije netko nagovorio portire da svjedoče protiv njega. Još je tvrdio kako je baš on uhvatio te portire kako otuđuju ukrasne stolnjake, a njihovog kontrolora, inače tada poznatog naivnog umjetnik, kako pod okriljem noći trpa u svoj automobil hranu za zečeve i stoku. Čudno je bilo i to da je tako teška optužnica podignuta gotovo godinu dana poslije ekscesa. Nakon više od dvije godine navlačenja po sudovima, stigla je i prva presuda. Marijan Vrček osuđuje se na pet mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine. Sud je povjerovao dvojici svjedoka mada je jedan rekao kako je okrivljeni gledajući sliku druga Tita izjavio: "Bolje da su tu objesili golu p..., a ne tog starog", a drugi je tvrdio da su okrivljenikove riječi bile: "Bolje  da sam na zidu kancelarije  objesio sliku neke mlade p...e, a ne sliku Predsjednika". Sudac je držao da i jedna i druga  izjava imaju isti smisao. A kad je bilo riječ o pljuvački S.S. je bio siguran kao je vidio pljuvačku kraj Titove glave, a drugi je dopustio mogućnost da je to bila neka svijetla čokoladna krema. Dvije godine kasnije drugostupanjski sud  oslobodio je "pljuvača" jer izjave svjedoka nisu bile sukladne i međusobno su se razlikovale. Vrhovni sud Hrvatske je, šest godina nakon tog događa i osam godina nakon Titove smrti,(sic!), donio je zaključnu presudu: "Potvrđuje se u ime naroda prvostupanjska kazna!". A što se u međuvremenu dogodilo s portirima koji su ga prijavili? Dobili su značajnija radna mjesta, veće plaće, dok je okrivljeni cijelo vrijeme bio šikaniran, a čak su ga jednom i pretukli u krugu tvornice što je vrijeđao "Vrhovnog komandanta", koji je već bio mrtav. Neki bi na to rekli- što ćete, takvo je bilo vrijeme! Danas je, da se malo našalimo, ipak malo drugačije! Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)